Kapetan Amerika

Odjeljenje jedne škole bez saglasnosti učenika i roditelja tog odjeljenja premješteno je u školsku zgradu druge osnovne škole škole, da tamo pohađa nastavu.

Obrazloženje za takav neuobičajen čin je bilo, da će ti učenici koji su prekomandovani u novu sredinu, bolje usvojiti napredne vrijednosti i da će kao kolektiv biti bezbjedniji. Jer stara škola nije nudila savremene vrijednosti.

U novoj školi, u novoj sredini zbunjene učenike je sačekao i novi drug u razredu. Krupni dječak (krupniji od svih ostalih) bio je i moćniji od svih ostalih, zahvaljujući svojim roditeljima. I sve u razredu je na mah maltretirao. Između ostalog, omiljena zabava mu je bila da otima pare za doručak ostalim đacima. I sasvim je za očekivati da su se ostali đaci plašili krupnog dječaka. U odjeljenju su ćutali i nevoljno podnosili teror. Do jednog trenutka.

Jedan učenik, sasvim običan dječak, jednog je jutrakazao krupnom siledžiji: Ne možeš više da mi naređuješ. Ne možeš više da me maltretiraš. Nijesam ja tvoj sluga. Ako sam manji od tebe, imam pravo da ti se suprostavim... I pokušao je da udari siledžiju. Taj dječak. Koji je bio najniži u razredu i koji je bio sasvim prosječan đak. I nije uspio da ga udari. Imao je srce, ali nije imao snagu. Logično da ga je krupni dječak izudarao. I da mu je par ulizica iz razreda pomoglo. Izudarao ga je jer mu je bio povrijeđen ponos. Krupni dječak, kome je idol bio strip junak Kapetan Amerika, pogrešno je shvatio svoju ulogu u razredu. Nije razumio svog idola Kapetana Ameriku. Mislio je svi moraju da ga slušaju. Da mu se klanjaju. Da mu se može, da se miješa u život svakog učenika u odjeljenju. Krupni dječak je zaboravio da svaka moć mora da bude ograničena odgovornošću. Proporcijalno.

Muka je tog drugog dječaka natjerala da svojim postupkom pošalje poruku, svim ostalim đacima u odjeljenju. Bolje je i dobiti batine nego dolaziti u školu sa strahom. Bolje podići pogled i stisnuti pesnicu, nego se kriti po ćoškovima za vrijeme velikog odmora.

Ostali đaci iz odjeljenja, koje je premješteno odlukom uprave škole u drugu zgradu, javno su ćutali. Pred siledžijom su sklanjali pogled. Uredno su mu davali svoj novac za užinu. Svi osim malog prosječnog dječaka. Jedino on nije davao harač. Njegov podliv ispod oka, zarađen u pokušaju obračuna sa krupnim dječakom, bio je razlog potajne zavisti ostalih dječaka u odjeljenju. I podsjetnik na njihov kukavičluk.

Autor je prosvjetni radnik.

( Slobodan Savović )