MCP: Poslanici koji su glasali za usvajanje, Vlada i Đukanović snose odgovornost za posljedice donošenja Zakona

Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) saopštila je da svu odgovornost za posljedice donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti snose direktno poslanici koji su glasali za njegovo usvajanje, Vlada Crne Gore, koja ga je predložila, i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore.

Glasovima vladajuće većine i SDP-a usvojen je Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Za Zakon je glasalo 45 poslanik DPS-a, SD-a, Liberalne partije, Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i Force, kao i poslanici SDP-a.

"Svu odgovornost za posljedice donošenja ovakvog Zakona snose direktno poslanici koji su glasali za njegovo usvajanje, Vlada Crne Gore, koja ga je predložila, i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, izazivajući, naročito hapšenjem opozicionih poslanika i nasiljem prema okupljenim građanima širom naše zemlje, nečuvene diobe i mržnju i uvodeći Crnu Goru u situaciju koja nikome dobra donijeti ne može. Zahvaljujući ovome, pravoslavni vjernici u Crnoj Gori dočekuju jedan od najtužnijih Božića u novijoj istoriji", saopšteno je iz MCP.

Dodaju da je "Skupština Crne Gore, u noći između 26. i 27. decembra 2019. godine, usvojila diskriminatoran i neustavan Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, prethodno odbivši tri amandmana, koje je preko poslanika Demokratskog fronta, dostavila Mitropolija crnogorsko-primorska."

"Amandmane je prethodno odbila i Vlada Crne Gore na svojoj vanrednoj sjednici. Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije Srpske Pravoslavne Crkve su imale još niz primjedbi na Predlog zakona, na koje im nikad nije odgovoreno, a večeras su, radi mira i bratske sloge, predložili samo tri", kazali su iz MCP.

U saopštenju se navodi da su dostavljeni amandmani predstavljali minimum minimuma koji je Vladi i Skupštini ponuđen od Crkve, "kako bi se doprinijelo smirivanju društvenih tenzija i preduprijedile teške posljedice koje mogu nastati donošenjem ovakvog Zakona."

"Amandman na članove 62, 63 i 64, koji su bili najproblematičniji, glasio je: Članovi 62, 63 i 64 Predloga zakona brišu se i dodaje novi član 62 koji glasi: „Imovinsko-pravni sporovi između Crne Gore i vjerskih zajednica u pogledu vjerskih objekata i zemljištu koji su nastali do 1. decembra 1918. godine isključivo se mogu rješavati pred nadležnim sudovima u parničnim postupcima u skladu sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima, Ustavom Crne Gore, Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima, Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i drugim relevantnim propisima. Postupke će u ime Crne Gore voditi Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore”. Crnogorski režim je odbijanjem ovih amandmana, koji su predstavljali časni izlaz za sve u ovoj nečasnoj raboti, u suštini odbio da se o svojinsko-pravnim odnosima raspravlja pred sudovima ove zemlje u redovnim postupcima, u skladu sa preporukama Venecijanske komisije. Na taj način su jasno potvrđene sumnje naše Crkve da se ovaj Zakon, prije i iznad svega, donosi, ne da bi se obezbjedila sloboda vjere već da bi se pristupilo otimačini imovine Pravoslavne Crkve i time započela realizacija cilja iz programa vladajuće partije, koji je proklamovao predsjednik te partije i predsjednik Crne Gore – stvaranju/“obnovi“ nove, državne, podobne i poslušne režimu “autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve“", zaključeno je u saopštenju Mitropolije.

( Vijesti online )