Umjetnik u Crnoj Gori hoda po bodljikavoj, užarenoj žici bez kraja i početka

Njegovi radovi su složena priča poput života. Posvećuje pažnju i najsitnijim detaljima. Njegove radove podstiče muzika, ali i književnost, a o njegovoj načitanosti najviše svjedoče kratki, koncizni i poetični odgovori ili pak ćutanje... Akademski slikar Luka Sekulić godinu je priveo kraju izložbom “Sklopljene oči drugačije gledaju na svijet” u Podgorici u okviru koje je publici predstavio 40 svojih radova rađenih u različitim slikarskim i crtačkim tehnikama.

U razgovoru za “Vijesti” je potvrdio da je to za svakog umjetnika “lijep završetak jedne godine” i da vjeruje da su utisci publike pozitivni.

I sam naziv izložbe nosi duboku umjetničku poruku, donekle i angažovanu, a posebno ukoliko se zna da je u pitanju stih iz pjesme “Majdan” nekadašnjeg alternativnog rok sastava “Block Out”. Na pitanje “Vijesti” da li i na koji način njegova postavka korespondira sa pjesmom BO-a i da li je u njoj možda pronašao inspiraciju, Sekulić odgovara:

“Naziv izložbe ‘Sklopljene oči drugačije gledaju svijet’ slučajno su riječi pjesme te grupe koje su mi ostale u sjećanju. Time sam htio tiho da probudim znak pitanja koji je duboko skriven u čovjeku. Ova serija radova je vrsta dnevničkog zapisa, inspiriše me praznina i ono što se nalazi iza bjeline platna. Svakako, pokušao sam da predstavim svoj pogled na svijet, u suštini to je moja komunikacija sa svijetom”, kaže Sekulić.

Kustoskinja izložbe Selma Đečević, koja potpisuje uvodni tekst kataloga “Tmaste dubine sklopljenih očiju”, istakla je da u Sekulićevim radovima prepoznaje “ambijent izgubljenog gradskog pejzaža, ponoćne jeze na karnevalima ispod mosta, zrikave mjesečine među blokovima zgrada, u ambijentu parka koji pohode utvare, stadiona, praznih gradskih grobnica obraslih karanfilima i smiljem…”, a Sekulić je dodao da je sve to dio “sadašnjeg trenutka naše stvarnosti” a sve to umjetnika vodi kroz njegov stvaralački proces.

“To što radim složena je priča kao i sam život. Pa tako na mene utiče realnost, ono što vidim, stanja, osjećanja, doživljaji - svoji i okoline, surovi art, brut art, moguće i nemoguće, ljudi i neljudi, opsjednuti i neopsjednuti likovi u kojima je sva bol, zabrinutost, svi mogući pokušaji da prožive proces, svaki pojedinačno od najnižeg do najvišeg sloja društva”, otkriva Sekulić.

Svoje usmjerenje ka umjetnosti prepoznaje kao buđenje, inat, ljubav, a dolazi do zaključka da je, možda, “umjetnost njega pozvala”, a ne da je on pošao k njoj.

“Nešto se u meni probudilo, mučnina, inat, ljubav u isto vrijeme. Mislim da je umjetnost mene pozvala. Već dugo kao ptica, ali bez krila letim sam. Pitam se da li je talenat zaista dar ili u isto vrijeme prokletstvo”, kaže on i dodaje da položaj umjetnika i umjetnosti u Crnoj Gori nije na zavidnom položaju. Na to pitanje je odgovorio kratko i poetično:

“Umjetnik u Crnoj Gori hoda po bodljikavoj, užarenoj žici bez kraja i početka”... Njegovu poetiku primijetila je i Đečević i to ispratila riječima:

“Lukina inspirisanost evropskim pjesničkim simbolizmom ovdje je očigledna, a njegovo interesovanje za tekst posebno je primjetno na crtežima, čiji je neizostavni dio. Pri tome treba naglasiti da je Sekulić znalac detalja. To se ne ogleda samo u vrijednostima minucioznog crteža već i u njegovoj neobičnoj tankoćutnoj prirodi koja mu omogućava da ima uvid u ono što je suština umjetnosti - da primjećuje”, istakla je ona. U susret narednoj godini Sekulić priznaje da bi sebi poželio više izložbi, ističući da mnogo radi i da su neke nove slike već gotove...

U stvaranju mu pomaže muzika, ali i Niče, Kafka, Kami...

Luka Sekulić je izlagao na više grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a samostalno se, prije ovoga, predstavio tri puta sa izložbama: „Znaćeš šta pričam samo ako ti se desi“, „Sa novčanom dušom ili da pobjegnem od svega“ i „Vapaj sa izvora brutalne tišine“. Tako, pored “Sklopljene oči drugačije gledaju na svijet”, primjetno je i da je postavka “Znaćeš šta pričam samo ako ti se desi“ takođe stih iz opusa Block Out-a, ovoga puta iz pjesme “Gledam kao”, a i drugi nazivi nose prizvuk tog alternativnog, psihodeličnog, uz primjese metala, romantičnog zvuka koji često problematizuje mnoge društvene pojave. Na pitanje da li možda ta vrsta muzike utiče na njegovo stvaralaštvo ili možda predstavlja “soundtrack” njegovih radova, Sekulić kaže da ga pored muzike mnogo inspiriše i književnost, jer mnogo čita, a otkriva i čija djela.

“Muziku koju ste pomenuli cijenim, kao i svaku granu umjetnosti, a pogotovo književnost. Puno čitam, Ničea, Kafku, Dostojevskog, Siorana, Gogolja, Kamia i slično, a to mi mnogo pomaže dok radim. Sve to me inspiriše, no, talenat je presudan”, odgovara on. Sekulić je rođen 1983. godine u Podgorici. Diplomirao je na slikarskom odsjeku Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. Magistrant je na postdiplomskim studijama na istom fakultetu. Dobitnik je godišnje nagrade za slikarstvo Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju i otkupne nagrade Univerziteta Crne Gore.

( Jelena Kontić )