Medenica: Nismo podređeni Evropskoj komisiji, radimo najbolje što možemo

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, kazala je “Vijestima” da Evropska komisija ne kritikuje crnogorsko sudstvo, niti govori da je nešto dobro urađeno - jer bi to impliciralo odnos podređenosti.

“Kao što sam istakla, u ovom procesu smo partneri i na jednoj strani, Evropska komisija primjećuje izazove sa kojima se susrećemo u pregovorima, a na drugoj strani, na nama je da otklonimo te izazove i sami ponudimo rješenja”, saopštila je ona.

U intervjuu “Vijestima”, konstatovala je da je ostao neriješen osnovni problem koji je godinama prisutan - Vrhovni, Apelacioni, Viši i Osnovni sud u Podgorici nemaju adekvatan prostor za rad...

Kalendarska 2019. godina je na izmaku - da li je i koliko napredovalo crnogorsko sudstvo? Kakvi su rezultati?

Sudijska 2019. godina je bila izuzetno zahtjevna i donijela je niz izazova sa kojima se sudstvo vješto izborilo. Ovu godinu će, na planu efikasnosti i kvaliteta rada svih sudova, obilježiti transparentnost sudova, smanjenje broja “starih” predmeta kod prvostepenih sudova, nastavak usklađivanja prakse Vrhovnog suda Crne Gore sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, ispunjavanje obaveza u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24 i rješavanje predmeta, koji su bili u fokusu javnosti. Na polju nezavisnosti i samostalnosti sudstva, izabrani su predsjednici sudova, sudije i kandidati za sudije, a nastavljeno je i sa postupkom ocjenjivanja sudija.

Rezultati sudova u prethodnoj godini su solidni. Smatram da smo na svakom polju unaprijedili status sudstva za ljestvicu više. Naš plan je da u 2020. godini ljestvicu podignemo još više jer je građanin koji traži pravdu pred sudovima u našem prvom planu. Tom zadatku ozbiljno ćemo pristupiti već početkom godine.

Kako međunarodni eksperti iz Evropske unije ocjenjuju crnogorsko sudstvo, šta nam zamjeraju, šta kritikuju, a šta kažu da je dobro urađeno?

Strukturalni odnos između zemlje, koja pretenduje na članstvo u Evropskoj uniji i institucija Evropske unije je od ključnog značaja, jer pruža mogućnost aktivnog učestvovanja u debatama o pitanjima od zajedničkog interesa. Ovakav odnos se ostvaruje u dijalogu, koji obuhvata, između ostalih, i teme iz oblasti krivičnog pravosuđa. Za vladavinu prava i pravosuđe u Crnoj Gori su poglavlja 23 i 24 važan dio pravne tekovine EU, jer su pitanja organizacije pravosuđa, temeljnih prava i suzbijanja krivičnih djela kojima se povređuju ili ugrožavaju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom, od najvećeg značaja za buduće funkcionisanje crnogorskog i evropskog pravosuđa.

Učinak našeg pravosuđa u 2019. godini će biti predstavljen na proljeće 2020. godine, u Izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru. Ne bih mogla ocijeniti da Evropska komisija kritikuje crnogorsko sudstvo, niti govori da je nešto dobro urađeno, jer to implicira odnos podređenosti. Kao što sam istakla, u ovom procesu smo partneri i na jednoj strani, Evropska komisija primjećuje izazove sa kojima se susrećemo u pregovorima, a na drugoj strani, na nama je da otklonimo te izazove i sami ponudimo rješenja.

Naime, otvoreno prihvatamo da svako može da nadzire naš rad i daje mišljenje o tome, ali sudije i sudska administracija najbolje poznaju svoj sistem, i znaju koliko rada i truda ulažemo svakodnevno, te koji su nam rezultati tog rada.

Međutim, isto tako, i mi najbolje znamo koji su nam nedostaci i na koji način ih možemo otkloniti, a sve u cilju unaprjeđenja povjerenja javnosti u sudstvo i zadovoljstva građanina, a ne radi dobijanja “štrika” od bilo koga da je birokratska mjera realizovana. Dakle, naš cilj je suština.

Izgradili smo jak pregovarački tim za teme iz oblasti pravosuđa i vjerujem da će članovi, posebno predstavnici sudstva, preduzeti sve što je u njihovoj moći da kroz učešće u raznim ekspertskim misijama i na čestim bilateralnim sastancima sa predstavnicima Evropske komisije, predstave naše rezultate na najbolji način.

Koliko je iz EU fondova tokom ove godine na ime donacija dato za reformu pravosuđa? Na šta je dominatno utrošen novac?

U javnosti smo mogli čuti informaciju da je do sada uloženo oko 20 miliona eura kroz razne projekte EU, ali ističem da još uvijek nijesmo osjetili opipljive, materijalne benefite, u vidu izgrađene zgrade za sudove, posebnih prostorija, ili su dodijeljena vozila za službene potrebe sudova. Projekti EU su uglavnom usmjereni na prenošenje znanja i dobre prakse na nivou kolega, na čemu smo neizmjerno zahvalni i sa zadovoljstvom ćemo podržavati realizaciju tih projekata i ubuduće. U posljednjem projektu u kojem je sudstvo učestvovalo, u okviru IPA fonda, po prvi put Crna Gora je dobila značajan iznos sredstava (oko 13 miliona eura), prije 2 i po godine, koji iznos je namijenjen za sektor vladavine prava. Od tog iznosa, oko 2 miliona eura je opredijeljeno za adaptaciju četiri suda i zgrade Vrhovnog suda Crne Gore.

Projekat se odnosi na podizanje nivoa energetske efikasnosti sudova i unutrašnjeg stanja (zamjena postojeće stolarije, izgradnja lifta i krečenje zidova). U ovoj godini, nekoliko puta sam isticala ovo pitanje u javnosti, jer sam htjela da ukažem da je taj proces spor, a da se sudovi suviše dinamično kreću u reformi pravosuđa.

Osnovni problem, koji je godinama prisutan, ostaje neriješen. Najveći sudovi u Crnoj Gori - Vrhovni sud Crne Gore, Apelacioni sud Crne Gore, Viši sud u Podgorici i Osnovni sud u Podgorici nemaju adekvatan prostor za rad, ne postoje standardizovane sudnice, u kojima se mogu iznijeti složeni sudski procesi, u šta se javnost uvjerila tokom prenošenja putem elektronskih medija glavnog pretresa u jednom krivičnom predmetu Višeg suda u Podgorici.

Takođe, nije postignut ni zadovoljavajući stepen bezbjednosti lica i imovine u zgradama u kojima su sjedišta ovih sudova. Za napomenuti je da u ovim sudovima radi ukupno 110 sudija i 366 zaposlenih na ukupno 60.200 predmeta, te da veći broj lica boravi u sudovima tokom dana. Pored toga, kod činjenice da je sjedište Upravnog suda Crne Gore u biznis zoni, odnosno poslovnoj zgradi, jasno se stiče utisak da taj sud ne može uživati autoritet državne institucije, u onom obimu koji mu zasluženo pripada. Takođe, Sud za prekršaje u Podgorici nema adekvatno riješen problem prostora, zbog čega se rad odvija u dvije smjene, što umanjuje efikasnost i efektivnost tog suda. Situacija nije bolja ni kod drugih sudova za prekršaje, koji funkcionišu u prostorijama, pod zakupom, koje nijesu prilagođene potrebama suda. Iz tih razloga, započeli smo sa određenim aktivnostima na projektu za izgradnju posebne zgrade, u kojoj će biti sjedišta najvećih sudova na teritoriji Glavnog grada Podgorica, ali u ovom trenutku, još uvijek je rano za saopštavanje detaljnijih informacija u tom pravcu. Jedan renomirani ekspert Svjetske banke je tokom posjete najvećim sudovima izjavio da su rezultati koje sudovi postižu u ovakvim uslovima “pravo čudo”, i sa tim smo u potpunosti saglasni.

Paradoksalno je da u drugom milenijumu, na kraju druge decenije, kada smo unaprijedili kvalitet sudskih odluka i osavremenili sudove, neadekvatni uslovi za rad i opšta nedostatnost prostora ostaju glavna kočnica za sudski sistem.

Da li ima odgovornosti na adresi crnogorskog sudstva za činjenicu da Evropska komisija smatra vladavinu prava, odnosno ispunjavanje obaveza iz poglavlja 23 i 24 - najspornijim na evropskom putu Crne Gore. Da li je ovo tačno?

Unapređenje vladavine prava je na primjeru Crne Gore uspostavljeno kao primarni i posljednji uslov za uspješno okončanje pregovora. Imajući u vidu da su u prethodnim godinama sprovedene brojne suštinske reforme, koje će se dodatno osnažiti u periodu koji predstoji, nema prostora za adresiranje odgovornosti u pravcu sudstva. Suprotno tome, sudstvo je u opredjeljujućem dijelu iznijelo korpus reformi i nastaviće sa svojim redovnim ispunjavanjem obaveza iz poglavlja 23 i 24.

Da li ste na početku trećeg mandata naišli na javna ili prećutna osporavanja od Evropske komisije ili podršku od njih, u kontekstu da je dio laičke crnogorske javnosti osporavao pravo na Vaš ponovni izbor?

Na početku novog mandata, odnosno drugog od usvajanja amandmana na Ustav od 2013. godine, uočila sam da je našim partnerima iz Evropske komisije bilo potrebno pojašnjenje nacionalnih propisa u tom kontekstu i u neposrednoj komunikaciji, u kojoj je učestvovao Sudski savjet, kao organ izbora, pruženi su detaljni pravni argumenti u prilog zakonitosti i legitimiteta mog ponovnog izbora na najvišu funkciju u pravosuđu. U toj komunikaciji nijesam direktno učestvovala, već sam se opredijelila za to da rezultati koje sam postigla u dosadašanjem vršenju mandata, govore o opravdanoj podršci Opšte sjednice Vrhovnog suda Crne Gore i pravilnoj i zakonitoj odluci Sudskog savjeta. Posebno su mi značajne brojne čestitke predsjednika vrhovnih sudova regiona, država članica Evropske unije i Savjeta Evrope, koje potvrđuju prepoznatljivost Vrhovnog suda Crne Gore, pod mojim liderstvom, u međunarodnoj zajednici.

Da li je Vrhovni sud ili na nivou crnogorskog pravosuđa uopšte, urađeno ispitivanje ili istraživanje javnog mnjenja, koliko su građani Crne Gore zadovoljni sudstvom?

Osim za internu upotrebu, kojom prilikom smo 2017. godine istraživali medijsko prisustvo Vrhovnog suda Crne Gore, u cilju unapređenja povjerenja javnosti u sudstvo, nijesmo preduzimali druga ispitivanja javnog mnjenja putem stručnih tijela. Koristili smo podatke iz istraživanja Svjetske banke, koje je potvrdilo da 59% građana ima povjerenje u sudski sistem. Nedavno su objavljeni i podaci jedne nevladine organizacije, prema kojima sudstvo uživa visok stepen povjerenja javnosti i u sistemu državnih institucija, nalazi se na petom mjestu, odnosno na prvom mjestu od svih institucija iz sistema pravosuđa. Ovi podaci nam svjedoče da je sudstvo sačuvalo povjerenje javnosti, čemu je doprinio kvalitetniji nivo transparentnosti u radu svih sudova, u poređenju sa prethodnim periodom. Međutim, naš cilj je da nivo povjerenja javnosti u sudstvo bude još povećan, da ga učinimo stabilnim i zasnovanim na partnerskom odnosu. Taj cilj ćemo postići započetom reformom transparentnosti, u kojem glavnu ulogu ima Služba za odnose sa javnošću pri Vrhovnom sudu Crne Gore, koja će započeti rad već početkom 2020. godine.

Zamjeraju Vam što ličnim primjerom ne forsirate transparentnost i prijavljujete svaku promjenu u Vašoj imovini, nakon što je pokrenuto pitanje kupoprodaje Vaše nekretnine sa g. Zoranom Bećirovićem?

U skladu sa propisima, sve promjene u imovinskom kartonu, koje sam bila dužna da prijavim, sam uredno i prijavila. Kako je to već objašnjeno, nije došlo do uvećanja moje imovine, već do pretvaranja nepokretnih sredstava u novčana, dok je imovina ostala ista. Dakle, jasno je da javni funkcioner nije dužan da prijavljuje primjene, u odnosu na isti događaj u imovinskom kartonu dva puta – onda kada je stekao pravo svojine na nepokretnosti, i onda kada je prodao nepokretnost. Uostalom, takva obaveza ne proizlazi iz odredbe zakona, niti postoji logičko utemeljenje za takvu obavezu. Na drugoj strani, nijedna nevladina organizacija nije osporila i ne može osporiti ovu tvrdnju, osim što su isticane paušalne ocjene, zasnovane na ličnoj osnovi. To nije dovoljno za bilo koji ozbiljan dijalog o važnom pitanju, zbog čega ću ovim zaključiti svaki dalji razgovor na tu temu.

Slučaj Šćekić: Vrtimo se u krug, jer je Zakon loš

Nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu, početkom decembra pred Vrhovnim sudom ponovo je obnovljen predmet ubistva visokog policijskog funkcionera MUP-a Crne Gore Slavoljuba Šćekića. Može li se pouzdano znati, kada je neka presuda pravosnažna ili ovako može beskonačno u bilo kojem predmetu?

Kao i ranije, smatram da nije dobro rješenje iz Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, shodno kojem taj sud može ukinuti presudu Vrhovnog suda Crne Gore i vratiti je na ponovni postupak. Naime, ono nije u saglasnosti sa ciljevima pravne sigurnosti, a takođe otvara i pitanja zaštite prava žrtava u krivičnom postupku i prometa imovine među fizičkim i pravnim licima, što dodatno otežava činjenica da je odredba tog zakona o roku od 18 mjeseci za odlučivanje u pojedinačnom predmetu, ukinuta. Alternativno rješenje se može pronaći u pravcu izmjene Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, prema kojem bi odluka tog suda imala deklarativan karakter, a istovremeno ljudska prava i osnovne slobode podnosilaca ustavne žalbe bila zaštićena.

Inicirala sam postupke za utvrđivanje povrede Etičkog kodeksa

Da li ima pojedinačnih obraćanja građana, da se žale, upute pohvalu ili kritiku, ili zatraže pomoć da bi se neki građanski ili krivični predmet okončao?

Građani podnose predstavke, odnosno pritužbe na rad sudova, u kojima izražavaju nezadovoljstvo radom određenog suda ili postupajućeg sudije u predmetu, kao i molbe za brže rješavanje njihovih predmeta. U odgovorima, strankama se ukazuje da predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore nema ovlašćenja da interveniše u konkretnom predmetu, jer sudija sudi i odlučuje samostalno i nezavisno, a sudijska funkcija se ne smije vršiti ni pod čijim uticajem.

Međutim, ukoliko iz predstavke očigledno proizlazi da sudija ne preduzima radnje u postupku, u onim predmetima, koji su hitne prirode, predsjednik suda u kojem postupajući sudija vrši funkciju, se informiše o navodima pritužbe, nakon čega se nalaže prioritetno rješavanje predmeta, u cilju sprečavanja povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda stranke, ali i efikasnosti postupka. Takvi slučajevi su rijetki u praksi, ali su mogući.

Koristim priliku da istaknem da sam na osnovu obrazloženih navoda iz pritužbi građana, lično inicirala postupke za utvrđivanje povrede Etičkog kodeksa, u kojima je kasnije nadležna komisija utvrdila povrede. Tako ću postupati i ubuduće, jer cilj podnošenja inicijative nije lično usmjeren ni protiv jednog sudije, već protiv svakog ponašanja pojedinca u sudskom sistemu koje nije u skladu sa pravilima Etičkog kodeksa i pravilima o disciplinskoj odgovornosti. Takođe, sa predsjednicima sudova dijelim zapažanja iz pritužbi koje pružaju dovoljno osnova predsjednicima za podnošenje predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija.

Takva praksa je rezultirala podnošenjem predloga za utvrđivanje disciplinske odgovornosti sudija, u dva slučaja. Zbog toga, ohrabrujem sve građane da u dobroj vjeri podnesu pritužbe, u kojima će se iznijeti konkretni navodi o nepoštovanju pravila iz Etičkog kodeksa ili ukazati na postojanje disciplinskog prekršaja.

U posljednje vrijeme, primijetili smo da građani u manjem broju podnose predstavke, što možemo pripisati intenzivnim aktivnostima sudova na smanjenju broja neriješenih “starih” predmeta. Naime, danas sudovi zakazuju i zaključuju rasprave u mnogo kraćim rokovima, u odnosu na prethodni period, što je uticalo na smanjenje nezadovoljstva kod stranaka zbog rada sudova, a što se svakako ogleda i u manjem broju podnijetih predstavki.

Većina predstavki se odnosi na negodovanje stranaka povodom odluka nižestepenih sudova, što je razumljivo, imajući u vidu da u sudskom postupku jedna stranka uvijek gubi. Upravo je nezadovoljstvo stranke, pored potrebe za većom efikasnošću rada sudova, glavni razlog zbog kojeg promovišemo alternativne načine rješavanja sudskih sporova.

( Komnen Radević )