Kad je Milo bog, duh nije ni potreban: 10 najmoćnijih u Crnoj Gori

Moć po definiciji predstavlja sposobnost pojedinaca ili grupe da ostvari svoj interes, čak i ako se drugi tome protive. Lista najmoćnijih u Crnoj Gori koju “Vijesti” objavljuju predstavlja pogled redakcije na društvenu zbilju i bazirana je na uredničkim procjenama koje su u pojedinim oblastima i različite.

Piramida moći je i zbog brzine mijenjanja okolnosti u Crnoj Gori i konstantnih međusobnih borbi poprilično nestabilna, pa bi međusobne odnose trebalo uzeti sa rezervom. Nekih dilema, ipak, nema - Demokratska partija socijalista je na vlasti 30 godina i najveći procenat moćnih u Crnoj Gori na neki način je vezan za tu stranku.

DPS kontroliše Skupštinu, Vladu, razne službe, javnu i tajnu policiju, ima veliki uticaj na sudstvo, tužilaštvo, veliki dio nevladinog sektora, gro medija, univerzitete i naučne ustanove…

Te činjenice, ali i slabost opozicije utiču i na to da na listi nema opozicionih lidera, ali ni slobodnih intelektualaca i akademika. O crnogorskom društvu dosta govori i to što u prvih deset nema žena, a i na ostatku liste su u značajnoj manjini.

Usljed svih tih okolnosti, najmoćniji čovjek Crne Gore, kao i decenijama unazad je Milo Đukanović.

Predsjednik Crne Gore je nedavno opet izabran za lidera Demokratske partije socijalista na čijem kongresu je ponovio da će ući u obnovu pravoslavne crkve Crne Gore.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, za koji analitičari kažu da je dio partijskog projekta, je ekspresno izvađen iz fioke i još hitnije izglasan. Đukanović je time pokazao da se u potpunosti vratio u sedlo, nakon što je žestoko uzdrman serijom afera početkom 2019. kada mu je značajno i pao rejting po istraživanjima. Iako i u poslaničkom klubu DPS-a ima priličan broj vjernika, kada se postavilo pitanje Milo ili crkva - nijesu se dvoumili oko toga ko je njihov - bog otac. Duha nema ni u naznakama, a sin se trenutno igra minielektranama.

Nikšićanin Branislav Brano Mićunović je drugi na listi “Vijesti”. U domaćoj javnosti je uglavnom označavan kao kontroverzni biznismen, a u beogradskim medijima kao šef crnogorskog podzemlja, što je on više puta nazvao lažnim i lansiranim pričama.

Uticaj je, međutim, u obrnutoj relaciji u odnosu na pojavljivanje u javnosti. Boravi na Crnogorskom primorju, živi u hotelu Splendid i u šaputavim pričama. Suvlasnik je u firmi Džek pot koja ima tri kazina, dio biznisa prepustio je potomstvu, ali malo je onih koji ga po stvarnoj moći ne svrstavaju tik uz Đukanovića, ili “drugog među jednakima.

Treći Nikšićanin, Aco Đukanović, zaokružuje trojku bez koje se ne donose krupne odluke u državi.

Brat predsjednika države je vlasnik Prve banke, više firmi koje se bave nekretninama, Zavoda za urbanizam i projektovanje koji dobija najbitnije projekte, kao što je bio plan namjene za obalsko područje.

I dok je Milo Đukanović, bar formalno, u velikom sukobu sa SPC, za Aca važi da je veliki donator kada se obnavljaju crkve.

Prva banka, nakon krize u koju je upregnuta čitava država za njeno spašavanje, upisala je veliki broj hipoteka na atraktivnim lokacijama od biznismena u pokušaju koji nijesu mogli da vrate pare.

Ostale su urbane legende i o njihovom gepekovanju tokom procesa naplate i “poslovnih pregovora”, ali niko o tome nije javno progovorio. Nikada nije procesuirano ni to kako je ova banka vraćala kredit državi, vrteći million eura 11 puta.

Premijer Duško Marković se nalazi na četvrtom mjestu. Bivši dugogodišnji šef Agencije za nacionalnu bezbjednost je sa mjesta “čuvara tajni” došao do premijera i svoj mandat deklarativno uveo u dva smjera - koncentrisanje na oporavak ekonomije i finansija i na identitetska pitanja.

Zasluga njegove Vlade je što je stopa rasta crnogorske ekonomije je najveća u regionu, ali se to još uvijek ne osjeća u budžetima građana. Istakla se pravovremena odluka o novom kreditu za stare dugove koji pristižu 2020.

Na kongresu je ostao zamjenik predsjednika Demokratske partije socijalista, a u međuvremenu je preuzeo i Ministarstvo održivog razvoja i turizma za koje se govorilo da je zainteresovan Đukanovićev kadar.

Povremeno upozoravanje poslanika u Skupštini da zna više nego što o njima govori, moglo bi da znači da još čuva brojne fajlove. Pitanje za budućnost je da li se usudio da ih napravi i za one iznad njega.

Milan Roćen se nalazi na petom mjestu kao dugogodišnji prvi savjetnik predsjednika Đukanovića. Zvanično penzioner, igra ulogu čovjeka iz sjenke, uvijek je tu negdje pored Đukanovića.

Neostvareni je novinar u mladosti, ali je sada ključni čovjek za uticaj na režimske medije, diplomate, ali i za bezbjednosne krugove. Dobro upućeni iz bezbjednosnog sektora kažu da voli da formira paralelne službe, a svojevoljno ponašanje crnogorskih ambasadora u slučaju Mirne Nikčević se upravo sa njim povezuje, kao i povratak u policijsku službu Zorana Lazovića i Duška Golubovića.

Znakovit je i isječak iz objavljivanih razgovora kada kaže da se “ne zajebavaju sa Duškom, Golubovićem, a sa Markovićem (Duškom) možete”. Dio režimskih medija povremeno se istrese na Markovića što bi moglo da znači da nimalo dokoni penzioner nastavlja da radi ono što najviše voli.

Roćen je povezivan i sa firmom Bemax, koja je osim po građevinskim poduhvatima, poznata i po medijskom uticaju, a njegovi demantiji su malo koga razuvjerili.

Zoran Pažin nije samo najuticajniji ministar zato što je na čelu bitnog resora - Ministarstva pravde. Nekadašnji sudija je jako brzo napredovao u Vladi i postao potpredsjednik za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku.

Bio je zastupnik Crne Gore pred sudom u Strazburu, a Demokratski front ga je optuživao da je jedan od glavnih ljudi u procesu poznatom kao “državni udar”.

Za sada djeluje kao izvršilac i pravni tumač volje vrha, ali su mu mogućnosti veće. Pitanje je samo ambicija i procjene koliko može i smije više. O njegovoj političkoj vještini puno govori to što ga obje struje u DPS-u smatraju svojim čovjekom.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić potpuno je zasjenio vrhovnog državnog tužioca, i to ne samo upečatljivijim neposrednim javnim nastupima, već i primjenom ovlašćenja.

Na početku mandata je brzo prikupio simpatije velikog dijela javnosti otvarajući brojne slučajeve koji su bili u fiokama, ali je u međuvremenu optuživan da služi DPS-u bilo kada se radi o obračunu sa spoljnim protivnicima, bilo kada se radi o rješavanju unutarpartijskih sporova.

U sjenci njegovih folklornih nastupa, ipak, ostaje nepokolebljiva odbrana lika i djela Mila Đukanovića daleko od udaljene sumnje da on može za nešto biti kriv iako se afere gomilaju.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, je ne samo vjerski, već uglavnom i politički lider Srba u Crnoj Gori.

Srpska pravoslavna crkva, prema istraživanjima ima najveće povjerenje od svih institucija. Podržao je Đukanovića u sukobu sa Momirom Bulatovićem, otćutao referendum, umjereno se usprotivio priznanju Kosova… Sada je direktno optužio Đukanovića da stoji iza spornog zakona i ekskomunicirao sve koji su u njegovom donošenju, rizikujući veliko razočarenje kada shvati kojeg se boga vjernici iz DPS klupa više boje.

Ranije je ušao u otvoreni sukob sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem optužbom da je izdao Kosovo. Čak je na Terazijama služio pomen Vučićevoj vladi.

Srpski tabloidi ga optužuju da radi protiv patrijarha Irineja, koji je svoj stvarni uticaj srozao kada je počeo da hvali, pa i odlikuje srpskog predsjednika, kada je ovaj priprijetio sveštenicima da im je više dao nego svi od cara Dušana do danas. Tako se i u crkvenim pitanjima mnogo vrti oko - novca.

Trenutno ga napadaju sa dva fronta: crnogorska vlast da stoji iza potpirivanja sljedbenika da blokiraju ceste i izazivaju nerede i srpske štampe koja ”otkriva” da se baš on u sadejstvu sa Đukanovićem priprema za uzimanje srpske imovine. Javnost ne zaboravlja njegove kletve i govor mržnje zbog kog je više puta prijavljivan.

Biznismen Dragan Bokan je najveći privatni poslodavac u Crnoj Gori sa više od dvije hiljade zaposlenih. Voli ima skoro 18 odsto od ukupnog prometa u svim trgovinama.

Naravno, njegov uticaj je mnogo širi od trgovačkog i to najviše preko Košarkaškog kluba Budućnost koji je uspio da uvede u Evroligu, ali i da se nosi sa predsjednikom KK Crvena zvezda Nebojšom Čovićem, sa kojim je opako zaratio.

Od Brisela svi ponekad štrecaju, pa sama pozicija šefa delegacije Evropske unije u Podgorici znači veliku moć i uticaj. Aiva Orava je zapala vrlo nezahvalna i komplikovana situacija većinskog bojkota Skupštine Crne Gore, nepostojanja dijaloga i pada povjerenja u institucije. Uz sve to, i EU se borila sa svojim internim problemima.

Orav je ipak kroz intenzivno lobiranje uspio da pokrene dijalog, ali je Odbor za reformu izbornog zakonodavstva neslavno prošao. Pravi izazovi tek slijede u izbornoj 2020. i čini se da će biti još izazovnije nego kada je uspješno razriješio politički čvor u Makedoniji.

( Srdan Kosović )