Radovan Miljanić: Tražim pristojan život... i dobar traktor

Nakon sto se vratio iz noćne smjene u Urgentnom centru, dvadestpetogodišnji medicinski tehničar sjeda u traktor jer ga tek čeka naporan dan na njivi, u Bjelopavlićkoj ravnici. Pšenica se i ove godine mora posijati.

Radni dan Radovana Miljanića iz Danilovgrada često traje i po 15 sati, a gotovo od punoljetstva uporedo radi dva veoma teška posla. Od 2014. godine zaposlen je u Urgentnom centru u Podgorici, dok se poljoprivredom, odnosno ratarstvom, bavi od kako zna za sebe.

Radovan razumije mlade, pogotovo njegove kolege, koji u potrazi za boljim životom sve češće idu preko granice. Tvrdi da je i on ranije razmišljao o tome ali je, zasada, odlučio da ostane u Crnoj Gori i radi ono što najviše voli – dva posla, u našem društvu često potcijenjena.

“Nisam zaluđen automobilima, stanovima, niti opterećen materijalnim stvarima. Sve što imam ulažem u poljoprivredu i kuću. Ne želim preveliko bogatstvo, već pristojan život. Da od posla mogu da živim i obezbijedim egzistenciju sebi i porodici“, priča Radovan za „Vijesti“.

Poljoprivreda je, kako kaže, njegova prva ljubav i porodična tradicija, dok je Srednju medicinsku školu upisao po preporuci drugih i to nije bio njegov izbor. Danas ga taj posao ispunjava, a najviše situacije kada mu se pacijent ili porodica zahvale na pomoći.

„Kao mali volio sam da guslam. Učio me djed i dosta dobro sam to radio. Sada od obaveza ne stižem i ne sjećam se kad sam ih uzeo u ruke“

Na pitanje koji je posao teži, Radovan odgovara da ga rad u Urgentnom centru više umori psihički, a poljoprivreda fizički.

„Volim oba posla, iako su teška. Više volim noćnu smjenu u Urgentnom centru jer imam više vremena da se bavim poljoprivredom, a i vrijeme brže prođe...“, kazao je “Vijestima”, pokazujući ponosno snažnim dlanovima zemlju koju obrađuje...

Radovan kaže da sa porodicom i prijateljima koji mu pomažu obrađuje oko 50 rala zemlje. Kaže da najviše proizvodi hranu za stoku – kukuruz, pšenicu, tratikalu i ječam. Planira da se u budućnosti ozbiljnije bavi ratarstvom, ali sada najviše sije žitarice, ugavnom za ishranu stoke. Od kukuruza pravi i brašno za ljudsku ishranu, koje prodaje stalnim mušterijama.

„ Cijele godine imam posla, a trenutno sijem pšenicu što je trebalo uraditi još u oktobru. Međutim, bilo je dosta kiše i posavjetovao sam se sa agronomom koji mi je rekao da je posijem do nove godine“, priča Radovan. Najviše posla, kaže, ima tokom aprila, maja i juna.

Od poljoprivrede se, smatra, čovjek ne može obogatiti, ali se može pristojno živjeti. Za to je potrebno da poljoprivrednik ima svoju mehanizaciju, kako bi se smanjili troškovi proizvodnje.

„Od mehanizacije imam dva traktora, mali i veliki. Za mali imam sve od priključaka, a za veliki dvije kosačice, grabuljaču, plugove, debljaču, utovarivač. Znam da radim sitne popravke traktora, poput održavanja i servisa, a za veće poslove moram zvati majstora. Nijesam podizao kredite, već sam odvajao novac od plate da bih kupio mehanizaciju“, kaže Radovan.

Ovaj nesvakidašnji mladić redovan je gost poljoprivrednih sajmova, posebno sajma u Novom Sadu.

“ Posjećujem i vašare u Srbiji gdje je veliki izbor traktora i mehanizacije. Tamo nađem sve što me interesuje.

Prijeko mi je potreban rasturač za đubre, koji košta oko 8.000 eura. U Crnoj Gori polovni nijesam mogao naći”, kazao je on.

Mladi Danilovgrađanin kaže da se odmara “jedino kada su sveti dani i crvena slova u kalendaru”.

Njemu je žao što poljoprivreda u državi izumire, ali razumije i to što mladi u tom poslu ne vide perspektivu.

“O tome koliko se mladi, ali i stariji bave poljoprivredom najbolje svjedoči to koliko je zemlje u Crnoj Gori neobrađeno, mada ih u potpunosti razumijem“.

Ovaj dvadesetpetogodišnjak vršnjacima poručuje da se bave samo onim što vole i što ih ispunjava, da traže svoju perspektivu ovdje ili u inostranstvu.

„Mladi ljudi trebalo bi da se bave samo onim što vole i što ih ispunjava. Ipak, ne treba žudjeti za materijalim stvarima, nego snagu i volju uložiti u stvaranje zdrave porodice”, tvrdi Radovan.

Pacijenti nekad nemaju razumijevanja

Radovan kaže da se zlatno pravilo „strpljen - spašen“ može primijeniti za zaposlene u Urgentnom centru, jer je to izuzetno odgovoran posao. U sjećanju mu ostaju mnogi pacijenti i ljudi koji i u teškim situacijama znaju da se našale. Medicinskom tehničaru smeta što pacijenti ponekad nemaju razumijevanje za osoblje Urgentnog centra, pa su na meti kritika i napada.

Od porodice niti traži niti uzima novac još od punoljetstva

Mladi poljoprivrednik kaže da je od punoljetstva nezavisan i da od porodice ne traži, niti uzima novac. Tvrdi da sve obaveze izmiruje sam i da rijetko izlazi u provod, što uglavnom čine njegovi vršnjaci. “ Ne mogu da zamislim sebe da dugo sjedim u kafićima i ne razumijem ljude koji se po cijeli dan samo time bave”, kazao je Radovan.

Planira da obogati i stočni fond

Radovan Miljanić planira i da obogati stočni fond na svom imanju.

“Sada imam malo stado koza, kravu, prasad i prasice za tov i priplod. Imam i kokoške, tovnu pilad, ćurke...”, pohvalio se on.

( Ana Komatina )