Nikola Vučević: Lijepo je kad vas pominju među legendama

Kalendarsku 2019. godinu Nikola Vučević sigurno će pamtiti po mnogo dobrih stvar. Sve je najavilo rođenje sina u decembru 2018. potom All-Star utakmica, konačno i prvo plej-of iskustvo i onda potpisivanje novog ugovora sa Orlandom - četiri godine i 100 miliona dolara.

Nažalost, Mundobasket nije prošao kako su se nadali svi u Crnoj Gori, ali deveta sezona u NBA, čini se, ide kako treba. Vučević je trenutno najbolji skakač, drugi strijelac i treći bloker i asistent u svojoj ekipi koja trenutno osma na Istoku što bi značilo i novi plasman u plejof ako tako ostane. Iz malo šire perspektive se vidi i da je Vučević na putu da postane jedna od najvećih legendi kluba sa Floride - trenutno je drugi u istoriji franšize po broju uhvaćenih lopti,treći po ukupnom broju koševa, četvrti po broju blokada, peti po broju odigranih utakmica, šesti po ukradenim loptama i deveti u asistencijama. Vučević za “Vijesti” priča o utiscima iz plej-ofa, saigračima, životu u Americi...

Kako si zadovoljan dosadašnjim tokom NBA sezone, nedavno si se vratio poslije povrede?

Zadovoljan sam početkom sezone. Povreda je došla u nezgodnom trenutku jer sam tada dobio nagradu za igrača nedjelje u Istočnoj konferenciji i igrao na stvarno visokom nivou. Drago mi je da sam i poslije povrede nastavio brzo u dobrom ritmu jer sam, ipak, morao da propustim 3 nedelje, odnosno 11 utakmica.

Prvi plejmejker ove godine je nekadašnji prvi pik Markel Fulc koji praktično pokušava da oživi karijeru. Kakva je saradnja sa njim?

Saradnja sa Fulcom je iz utakmice u utakmicu sve bolja. On je igrač sa velikim potencijalom, i dalje je jako mlad. Nije lako kada mora da se pauzira skoro 2 čitave sezone i kada ste još pored toga prvi pik na draftu, na vama su velika očekivanja. Ali mislim da on može da bude odličan igrač koji nam može mnogo pomoći u budućnosti. Treba mu, ipak, dati vremena da se vrati na nivo zbog kojeg je bio prvi pik, 2 godine bez konstantne igre su velike, pogotovo za mladog igrača.

Stiv Kliford je peti trener Orlanda otkada si tu. Kakva je saradnja sa njim i koliko je promijenio Orlando s obzirom na to da ste već u prvoj sezoni ušli u plej-of?

Stiv Kliford je trener kakav nam je trebao. Ima karakter, zna kako da priđe svakom igraču i da izvuče maksimum iz njega. Najviše nam je pomogao u tome što nam je vratio vjeru da možemo da budemo ekipa za plej of nakon nekoliko teških sezona. Moja saradnja sa njim je odlična od samog početka. Od trenutka kada smo se upoznali rekao je da vjeruje da sam jedan od najboljih centara NBA lige i da mogu biti to u narednim godinama, takođe, način na koji me koristi kroz igru mi odgovora tako da mogu sve svoje kvalitete da iskoristim na terenu. Velike zasluge idu njemu za moju najbolju sezonu u karijeri prošle godine.

Možeš li nam opisati kakvo je plej-of iskustvo u NBA? Ispali ste od šampiona.

Plaj of košarka je dosta zahtjevnija od regularne sezone. Igrate sa jednom ekipom četiri do sedam puta u roku od desetak dana. Intenzitet igre je jači, svaka lopta je bitna. Morate da dobro skautirate protivnika i da budete spremni da će i oni vas tako skautirati i pokušati da vam limitiraju najbolje kvalitete, morate da nalazite druga riješenja iz utakmice u utakmicu i to nije lako. Mislim da je za nas bilo veliko iskustvo da znamo za sljedeći put kad budemo u toj situaciji da se bolje snađemo. Ipak smo naišli na tim koji je ne samo bio bolji od nas nego kasnije i šampion NBA.

Kakvo je bilo iskustvo učestvovanja na Ol-star meču?

Kada dobijete priznanje o kojem ste sanjali, svakako da je iskustvo fenomenalno kada ste među najboljim igračima NBA lige. Posebno je bilo za mene što je učestvovao i Dirk Novicki koji je bio moj omiljeni igrač dok sam odrastao, i eto desilo se da budemo saigrači na njegovom poslednjem a mom prvom Ol-star meču. Čitav vikend je bilo jedno prelijepo iskustvo i nadam se da će ih biti još u budućnosti.

S kim se najviše družiš od saigrača?

Sa svima imam dobar odnos, dosta je igrača koji su tu već nekoliko sezona pa sam sa njima stvorio bliska prijateljstva. Najviše vremena ipak provodim sa Evan Furnijeom, s obzirom na to da i ja pričam francuski, od početka smo stvorili dobar odnos i smatram ga za jednog od mojih najbližih prijatelja i van košarke.

Koga ti je najteže čuvati, protiv koga je najteže igrati, a ko ti najviše “leži” od igrača u NBA?

Ne bih izdvajao nekog igrača posebno jer ipak u NBA svaku noć igrate protiv nekog od najboljih igrača na svijetu. Uvijek morate da pružate maksimum i budete spremni za svakog protivnika, nema lakih utakmica, svako može svakog da dobije.

Koje ti je omiljeno gostovanje, da li te inspiriše neka arena posebno?

Ima nekoliko dvorana, Bostonova dvorana jer ima veliku istoriju iza sebe i imaju sjajne navijače koji poznaju košarku i znaju da cijene i kada protivnik dobro igra. Volim u Los Angelesu kad igramo jer imam mnogo prijatelja iz doba kada sam tamo studirao. Madison skver garden je takođe sjajna dvorana. Tu je naravno i Junajted centar u Čikagu, kada vidite broj 23 gore, ipak je poseban osjećaj.

Prošle godine ste glavne zvijezde sa ovih prostora bili ti i Nikola Jokić, ove godine je praktično glavna zvijezda čitave lige Luka Dončić. Kako komentarišeš njegov napredak i generalno sve upečatljiviji utisak koji ostavljaju igrači sa prostora bivše Jugoslavije?

Luka Dončić stvarno nevjerovatno igra ove sezone. Od prvog trenutka kada sam ga vidio na terenu još kad je za Real igrao, znao sam da ima nešto posebno. Iako je i dalje jako mlad, igra kao da ima iza sebe 10 godina iskustva. Sve radi na terenu, kompletan je igrač. Mislim da čak može biti najbolji evropski igrač svih vremena.

Drago mi je da ima sve više igrača sa prostora bivše Jugoslavije i da dosta njih imaju značajne uloge u svom timu. Sa prostora bivše Jugoslavije je uvijek bilo velikih igrača i drago mi je da se nastavlja tim putem.

Koliko je NBA liga drugačija u odnosu na to kada si igrao svoju ruki sezonu u Filadelfiji?

Došlo je do smjene generacije od trenutka kada sam došao u NBA do sada. Kada sam počinjao svoju NBA karijeru, i dalje su velike zvijezde bile Kobe Brajant, Tim Dankan, Kevin Garnet, Pol Pircs Dvejn Vajd, Dirk Novicki i mnoge druge legende košarke, sada su tu novi mladi igrači koji su budućnost lige. Takođe se stil igre promijenio, danas se igra dosta brže i na više poena nego prije nekoliko godina.

Raduješ li se saradnji sa novim selektorom Boškom Radovićem?

U prethodnim reprezentativnim okupljanjima imali smo dobru saradnju, ja uvijek težim da svakoj saradnji dam svoj doprinos.

Kakav je život u Americi, posebno Orlandu, kako provodiš slobodno vrijeme u doba kada analitičari prate svaki korak sportista?

Dugo sam već u Americi, ovo mi je 13. godina. Navikao sam se na stil života ovdje, Orlando je miran i siguran grad, lijepo je vrijeme i super je za život. Imao sam sreću da nisam morao puno da se selim tokom NBA karijere, tu smo već osam godina, Orlando nam je sada kao druga kuća, tu nam se i sin rodio. Slobodno vrijeme uglavnom provodim sa suprugom i sinom. Tokom sezone dosta putujemo i često znam da budem odsutan po nekoliko dana odjednom, tako da svako slobodno vrijeme kod kuće maksimalno pokušavam da iskoristim sa njima.

Da li dobijaš neobične zahtjeve putem društvenih mreža s obzirom na to da su sada sportisti dostupniji nego ikada svojim fanovima?

Od društvenih mreža imam samo Tviter i nisam ni tu mnogo aktivan, više ga koristim da pratim dešavanja u svijetu i sportu jer mi je tu sve na jednom mjestu. Nisam imao neke neobične zahtjeve, ponekad se desi da se priključim razgovorima sa fanovima ako vidim da pišu o nekim interesantnim temama, znam da fanovi to cijene.

Potpisao si novi ugovor, a na putu si da postanes jedna od najvećih legendi kluba jer si u skoro svim glavnim kategorijama u top 5 u istoriji Orlanda. Kakav je osjećaj?

Lijep je osjećaj kada vam se ime pominje među legendama kakav je Orlando imao poput Šeka, Penija Hardaveja, Trejsija Mekgrejdija, Dvajta Hauarda, Hida Turkoglua, Džamira Nelsona i mnogih drugih. Nije lako ostati u jednom klubu toliko dugo i drago mi je da sam uspio u tome.

( Srdan Kosović )