Karadaglić: Pronašao sam zvuk koji sam tražio

Crnogorski gitarista, jedan od najpoznatijih svjetskih virtuoza na gitari, Miloš Karadaglić za “Vijesti” je sumirao prethodnu godinu koju je zaokružio koncertom u Crnogorskom narodnom pozorištu gdje je na Novogodišnjem koncertu, zajedno sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom ugostio Anu Aglatovu (sopran) iz Rusije, Avi Avitala (mandolina) iz Izraela i čuvenog španskog dirigenta Ikera Sančesa.

“Htio sam da crnogorska publika čuje jedan vrhunski sopran, jednog vrhunskog mandolinistu i da zajedno udružimo energije i u orkestarskim kompozicijama i sa solistima i da napravimo doživljaj koji će se dugo pamtiti. Mislim da smo u tome uspjeli. Reakcija publike je nešto što ću zaista pamtiti dugo, dugo vremena.

Atmosfera u Crnogorskom narodnom pozoritu je zaista bila nekako posebna, svečana, puna prelijepe pozitivne energije i to mi daje želju da nastavimo na ovom pravom putu, da uvijek budemo otvoreni prema svijetu i da taj svijet dolazi kod nas jer u tome je suština. Muzika je jezik cijelog cvijeta, u muzici se svi razumijemo i moji gosti su to pokazali”, kazao je Karadaglić nakon koncerta u Podgorici.

On je prošle godine, nakon trogodišnje pauze, objavio album pod nazivom “The Sound Of Silence”, a za “Vijesti” najavljuje i novi koji će stići u 2020. godini koja kao da se, šali se on, za njega već i desila zbog svih detaljno planiranih obaveza koje ga čekaju.

U razgovoru za “Vijesti” Karadaglić govori o prethodnoj godini, onome što ga čeka u narednoj, govori o položaju klasične muzike u Crnoj Gori i svijetu, osvrće se i na rad Muzičkog centra za koji vjeruje da će donijeti poseban pomak Crnoj Gori, otkriva kako nostalgija koju osjeća utiče na njega i ističe šta ga sve vezuje za Crnu Goru, a ta veza je veoma čvrsta, kaže on.

Pozdravljajući 2019. godinu, šta biste rekli da je ostavilo poseban utisak na Vas? Pretpostavljam da je na profesionalnom planu bila prilično uspješna, a da li ju je možda baš koncert u Crnogorskom narodnom pozorištu zaokružio?

Ova protekla 2019. godina za mene je bila veoma značajna, jer je to godina u kojoj sam izdao novi album, a svaki novi album nosi nova iskustva, nove turneje, nove ideje... Puno sam putovao, mnogo vremena sam proveo u studiju radeći na tom albumu koji je, za razliku od ostalih albuma, bio sačinjen od kompozicija koje su za mene bile nove, kompozicija koje sam morao obraditi na svoj način, a to je nešto što je uvijek mnogo zahtjevnije i izazovnije nego sami klasični repertoar. Uživao sam u tome. Pronašao sam neki novi zvuk, zvuk koji sam uvijek tražio i interesantno je kako sa svakim novim projektom dođem bliže svom idealu.

Svaka godina koja prođe uči nas mnogo toga. U svakoj godini imamo i pozitivna i manje pozitivna iskustva. Iz ovih pozitivnih učimo, a iz manje pozivtinih učimo još više. Srećan sam što sam godinu zaokružio nastupom u CNP-u, jer se time zaokružuje i moj put i dječački san, jer je jedan od mojih prvih velikih koncerata bio upravo tu, u Crnogorskom narodnom pozorištu prije nekih 15 godina. Sad sam ovdje ne samo gost, nego i domaćin svojim kolegama. Ovaj koncert je bio zaista poseban i na najljepši način je zaokružio proteklu godinu.

Kazali ste u jednom ranijem intervjuu da je nostalgija Vaš lajt-motiv. Da li to važi i za Vaš najnoviji album?

Nostalgija ima više značenja. Nostalgija je nešto što nas vezuje za korjene, nostalgija je nešto što nas vezuje za prošlost, za iskustva, za ljude, nostalgija i energija koju ona nosi je jedan veliki pokretač za stvaralaštvo. Ta nostalgija jeste lajt-motiv mog stvaralaštva, ali ono što je možda još značajnije meni lično jeste što sa svakim nastupom i dodirom sa žicama pronađem tu jedinstvenu i iskrenu emociju koju instrument kao što je gitara nosi u sebi... Jer ja sam samo instrument kao medij kroz koji prolazi sva ta emocija, a prenijeti to na publiku je prava privilegija.

Da li osjetite energiju koju publika nosi prilikom nastupa, osjetite li tu neku međusobnu povezanost, a isto tako da li ta energija varira u zavisnosti od zemlje u kojoj nastupate?

Uvijek. Svaki prvi korak na scenu automatski aktivira tu nevjerovatnu povezanost sa ljudima koji su tu, jer ljudi koji dođu na koncert dođu da osjete nešto, da budu dio nečega, a stvarati to nešto upravo u tom momentu i nikad ga više ne ponoviti svaki koncert čini jedinstvenim.

Više puta ste nastupali i u Crnoj Gori, na neki način ste gostovali, a zapravo ste domaćin... Kako gledate na taj odnos? Uz to ste i jedan ste od najvrsnijih ambasadora Crne Gore u svijetu, gdje god da odete, širom svijeta, a na kraju se opet nekako vratite u Crnu Goru.

Tako je, tu svoju ulogu uvijek vrlo ozbiljno shvatam, a predstavljati svoju zemlju i svoje ljude kroz muziku i stvaralaštvo je najljepši mogući način za tako nešto. Volim da nastupam u Crnoj Gori zbog toga što volim da iskustva koja doživljavam u svom poslu, kroz svoj uspjeh i kroz sve što radim vani, donesem i dio svijeta i ovdje. Pravi dokaz za to je i novogodišnji koncert, jer umjetnici kao što smo mi nastupaju na novogodišnjim koncertima u Njujorku, Londonu, Amsterdamu, Tokiju, a dovesti ih kod nas je veliko zadovoljstvo...

Kad ste iz jedne male zemlje onda vas za tu zemlju vezuje još nešto čvršće, a to je taj ponos i želja za boljitkom, za boljom i ljepšom budućnosti. Srećan sam što ulazimo u fazu kad imamo šansu da osjetimo neke lijepe stvari, da osjetimo umjetnost, osjetimo muziku, širimo svoje vidike kroz nešto što čini život ljepšim.

Zakoračili smo u 2020. godinu, da li je Vaš raspored unaprijed isplaniran, da li biste najavli čitaocima “Vijesti” neke događaje, koncerte, nastupe kojima se radujete?

Koncertni rasporedi i agende su nešto što se kod mene planira minimum nekih dvije godine unaprijed, tako da se 2020. godina u mojoj glavi već desila, jer je već sve isplanirano do detalja. Mnogo je toga čemu se radujem u ovoj godini. Tokom januara imam recitale sa jednim ozbiljnim programom za solo gitaru u Velikoj Britaniji, februar i mart su rezervisani za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, proljeće ću provesti u Aziji, a onda slijede ljetni festivali. To su sve lijepa mjesta kojima se uvijek rado vraćam.

Takođe, objaviću i još jedan novi album u narednoj godini. Trenutno ga završavam, a na njemu će se naći dva kompletno nova koncerta za gitaru i orkestar koji su pisani za mene, jedan od Hauard Šora, poznatog kompozitora filmske muzike, najpoznatiji po muzici iz Gospodara prstenova i Hobita, jedno veliko ime u filmskoj muzici, kao i koncert Džo Bit Albota, koji sam izveo na Promsu u Londonu, u Rojal Albert Holu prošlog ljeta. Srećan sam što će se dva ozbiljna nova djela za gitaru i orkestar naći na tom albumu, jer to je jedna od mojih najznačajnijih i najvećih misija - nove kompozicije, nova djela i muzika koja će probijati okvire koji se vezuju za moj instrument.

Da li Vam je takav tempo malo naporan i da li strast olakšava sve izazove?

Koliko god da čovjek fizički bude umoran, velike razlike u vremenu između različitih kontinenata, veliki broj proba, sati provedene vježbajući, sve to prestaje da postoji onog momenta kada izađete na scenu, jer upravo ta energija o kojo smo već pričali je nepresušan izvor pozitivnosti, snage i jedne velike ljubavi, a to je pokretač.

Da li osjećate prazničnu euforiju, kako provodite praznike?

Iskreno, ja Novu godinu uvijek doživljavam bez neke velike euforije, zbog toga što je cijela godina za mene jako euforična i Nova godina je neki predah za mene. Uvijek pokušavam i uspijevam da je provedem u miru, okružen ljudima koje volim. Najsrećniji sam kada Novu godinu provedem sa svojom porodicom, ovdje u Crnoj Gori, zbog toga što me to uvijek vraća u djetinjstvo i u neke najljepše momente u mom životu.

Klasična muzika je suština svega i biće sve jača i jača

Kako gledate na današnji položaj i razvoj klasične muzike? Čini se da među mladima klasika i nije toliko popularna, ali se opet u nekom kasnijem dobu uglavnom vratimo istraživanju upravo klasične muzike od koje je sva virtuoznost i potekla.

Klasična muzika je srž i suština, jer svi drugi žanrovi i pravci potiču od klasične muzike. Ono što je pozitivna stvar u klasičnoj muzici je to što je muzika kroz novu tehnologiju i kroz socijalne mreže mnogo pristupnija nego što je prije bila, a mislim da su sada mladi ljudi, ne samo u Crnoj Gori nego svuda u svijetu, mnogo više izloženi klasičnoj muzici nego ranije, kada je ona bila pomalo elitistična i pomalo ekskluzivna. Iz svog iskustva govorim kad kažem da ja koji sam odrastao bez, u početku bez, velike eksponiranosti klasičnoj muzici, kad sam prvi put čuo nešto klasično, kad sam prvi put čuo opersku uvertiru ili stav iz simfonije ili kompoziciju za klasičnu gitaru, u meni su se probudile emocije koje su za mene bile nove.

Mislim da takve stvari i ljubav prema nečemu nije nešto što može da se sili, ali ako imamo šansu da nekog novog izložimo ljepoti te vrste muzike mislim da je neizostavno da će toj osobi to da se svidi, jer je to nešto od čega sve počinje, i iako to konkretno sami ne znate osjetićete! I u tome je moć klasične muzike i zbog toga smatram da ona nikad neće nestati nego naprotiv da će biti sve jača i jača... Što više svijet oko nas bude bio pod uticajem tehnologije intezivniji i brži, glasniji i beskrupulozniji, tako će stvari kao što je klasična muzika, stvari koje nas vraćaju u centar i koje nam daju mir, biće jače i sve potrebnije.

Karadaglić: Za dobre projekte i ideje, ja sam uvijek tu

Kako gledate na ustanovljenje Muzičkog centra i njegov odnedavni uspon, koji, rekla bih, ide zajedno sa tim konačnim useljenjem u sopstvene prostorije?

Muzički centar i promjene koje se dešavaju u njemu, nova koncertna dvorana i njihov kvalitetan rad i ideje su jedan veliki pomak za Crnu Goru i utemeljenjem Muzičkog centra u Crnoj Gori osiguravamo budućnost muzike, klasične i kvalitetne muzike u Crnoj Gori. Ja sam uvijek tu za dobre projekte i dobre ideje i uvijek ću dati svoj skroman doprinos ideji i cilju. Svaka saradnja, događaj i koncert u saradnji sa muzičarima koji su moje kolege, prijatelji iz škole, ljudi koji vjeruju u svoj posao, svaki put kada dijelim scenu sa njima, sa članovima orkestra, to su posebni momenti, jer su ti ljudi dio mene. Radujem se svemu onome što nam donosi budućnost u daljem radu.

( Jelena Kontić )