"Turski tok" kao simbol saradnje
Na sastanku u Istanbulu u igri je mnogo više nego samo trgovina zemnim gasom. Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova i energije, na dnevnom redu sastanka su i mnoge druge teme.
Šefovi turske i ruske države, Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin otvaraju gasovod Turski tok, što je veliki korak ka zbližavanju dvije države, ali iza kulisa nije sve tako harmonično, piše danas Dojče vele.
Turska privreda i stanovništvo su u velikom porastu – pa tako i potražnja za resursima kao što je zemni gas. Turska gas dobija prije svega iz Rusije – gasovodom Plavi tok koji vodi kroz Crno more.
Taj gasovod je poslednjih godina značajno proširen. Pretvorio se u Turski tok i dvije nove cijevi bi Tursku gladnu energije trebalo da snabdevaju sa 15,75 milijardi kubnih metara gasa, a kapacitet bi trebalo povećati na 31 milijardu kubnih metara.
DW podseća da turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i šef Kremlja Vladimir Putin na svečanosti u Istanbulu danas otvaraju novi gasovod. Toj svečanosti trebalo bi da prisustvuje i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Veliki dio gasa je predviđen za tursko tržište, a jedan rukavac koji se još gradi trebalo bi da u budućnosti snabdijeva gasom i zemlje Evrope, odnosno Evropske unije.
Turskoj je važno da iskoristi svoj položaj izmedju Istoka i Zapada i da služi kao esencijalno energetsko čvorište. "Otvaranjem Turskog toka, turski gasovodi će sa svojim pritokama sa Sjevera i Istoka značajno dobiti na važnosti", rekao je turski ministar energije Fatih Donmez. Jedan službenik turskog ministarstva energije je za DW potvrdio da je važna tema sastanka i saradnja sa evropskim zemljama.
Bilateralno partnerstvo Moskve i Ankare postaje sve prisnije. Zapad sa podozrenjem gleda kako Rusija kao protivnik i Turska kao partner u NATO zbijaju redove. Dve regionalne sile sa sve više samopouzdanja vuku konce u svom regionu. Zato ne čudi što je na sastanku u Istanbulu u igri mnogo više nego samo trgovina zemnim gasom. Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova i energije, na dnevnom redu sastanka su i mnoge druge teme.
Prema izjavama jednog turskog diplomate koji je želio da ostane anoniman, tema će biti i situacija u Libiji. Turska vlada je odlučila da pošalje vojnike u Libiju kako bi se umiješala u tamošnji građanski rat. Turska je stala na stranu međunarodno priznate vlade premijera Fajisa al Saradža. No, Moskva podržava protivničku stranu, to jest, generala Kalifu Haftara koji pokušava da zauzme glavni grad Tripoli sa svojom Libijskom nacionalnom armijom (LNA).
Moskva pažljivo prati šta Turska radi u Libiji.
"Ankari je već javljeno da turski vojnici ne bi trebalo da se suprotstavljaju borcima generala Haftara. Erdogan će potvrditi Putinu da turski vojnici nemaju nikakve ratne aspiracije u Libiji", rečeno je u turskim diplomatskim krugovima.
Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova, tema sastanka će biti i situacija na Severu Sirije. Kremlj je jedan od odlučujućih aktera ne samo u Severnoj Africi, već i u Siriji. Devetog oktobra, Turska je počela svoju operaciju „Izvor mira“ – vojna operacija kojom se kurdske paravojne formacije YPG potskuju sa turske granice. Krajem oktobra, ruskom šefu države Vladimiru Putinu i predsjedniku Erdoganu je u Sočiju uspjelo da se slože oko turske vojne operacije i da u najvećoj meri obustave vojna dejstva. Ankara je tada dobila dozvolu da na Severu Sirije uspostavi bezbednosnu zonu.
Prema izjavama turskih diplomata, kada je riječ o Severnoj Siriji, radi se pre svega o regionu Idliba. Sirijske vladine jedinice koje podržava Moskva izvele su masivne vazdušne napade u regionu koji važi kao poslednje uporište pobunjenika. Poslednjih meseci su stotine hiljada ljudi natjerane u bjekstvo – oni pritiskaju tursku granicu.
Sukob interesa nije samo u tome što Moskva podržava Asadov režim sa kojim je Turska u neprijateljstvu. Tome treba dodati i da su sirijske vladine jedinice opkolile jedan osmatrački punkt turske vojske. U septembru su se Rusija i Turska dogovorile oko plana za deskalaciju.
Rusku vladu vrlo zanima još jedna tema, a to je plan turskog predsjednika da sagradi Istanbulski kanal – veštački kanal od 45 kilometara koji će da bude paralelan sa Bosforom i spaja Crno more i Mramorno more.
Moskva strahuje da bi ta gradnja mogla da ugrozi Ugovor iz Montrea iz 1936. godine. U regulativima piše da prolazak trgovačkih brodova kroz Bosforski moreuz ne smije biti spriječavan. Još važnije za Rusiju je to što ratni brodovi kroz taj moreuz smiju da prolaze samo po strogo odredjenim uslovima. Za Moskvu je potpuno nejasno šta bi Istanbulski kanal u kojem bi se naplaćivala taksa za prolaz značio za Ugovor iz Montrea.
Šef Kremlja Putin je već naglasio da projekat ne smije da ugrozi Sporazum iz Montrea. Prema izjavama turskih diplomata, Putin je Ankari uputio jasan signal da tim kanalom ne bi smjeli da prolaze ratni brodovi. "U slučaju gradnje mora se naći nova formula za izbegavanje bezbednosnih problema u regionu"“, saopštili su ruski i turski službenici.
Turski tok djeluje kao još jedan krupan korak u zbližavanju Ankare i Moskve i otvaranjem gasovoda, Putin i Erdogan će još jednom paradirati svojom slogom. No, razgovori sa turskim zvaničnicima i diplomatama pokazuju da iza kulisa ima mnogo spornih tačaka – a često i pozicija koje ne mogu biti više suprotstavljene nego što jesu, navodi DW.
( Agencija BETA )