Božićni ustanak ili put u geto?

Dobro je, preživjeli smo ucijelo i ove praznike, i mi i Crna Gora. Dobro je i što je opet rođen samo stari Isus Hrist, a ne i neki novi Jan Palah. Koji protestnim samospaljivanjem ne bi na onaj svijet poslao samo sebe. Nego i sav inventar u crnogorskom parlamentu, uključujući poslanike.

Loše je, međutim, što smo i u treću deceniju dvadeset prvog vijeka ušli raspravljajući o podjelama koje je Sveti Petar kako-tako uspijevao da premosti još krajem osamnaestog. Nažalost, nijedan njegov nasljednik - ni duhovni, ni svetovni - nije uspio da ojača te mostove i učini ih trajnim.

Neki zato što nijesu umjeli, a neki nijesu ni htjeli. Više su im odgovarali privremeni pontonski, projektovani da izduraju samo do kraja njihove vladavine...

***

Najnoviji model pontonskog mosta, koji je ponudila aktuelna vlast, urušio se prije nego što je dobio upotrebnu dozvolu.

Upravo onoga dana kad je premijer D.M. mitropolitu Amfilohiju, koji ovoga puta nije na depeesovskoj strani mosta, uputio “posljednje upozorenje da ne podstiče nerede u Crnoj Gori”.

Od mitropolita je dobio takav odgovor da sad ne zna što će ni sa mitropolitom, ni sa odgovorom u sto hiljada primjeraka.

Ni ostali se izgleda ne snalaze bolje. Direktor Uprave policije tvitom “zahvaljuje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj na doprinosu da okupljanja građana i litije proteknu bez incidenata”.

U iste opanke, Vijeće za nacionalnu bezbjednost, ali mnogo opširnije i jasnije, naglašava “subverzivne aktivnosti čiji je cilj ugrožavanje ustavnih i demokratskih vrijednosti Crne Gore”.

Nije, međutim, razjasnilo da li za rečenu subverziju krivi samo domaće medije i susjednu državu ili je na spisku osumnjičenih i Mitropolija. Samo što - iz razloga očiglednih na ulicama - to još ne smije da joj se kaže...

***

Umjesto do početka suživota i povjerenja iz premijerove božićne čestitke, novi zakon doveo je do obnove starih podjela u cijeloj Crnoj Gori. I to ne pontonskih, nego trajnih.

Toliko su opasne da sad više ni mitropolit ne uspijeva da sagleda posljedice svog odgovora na premijerovo posljednje upozorenje i ona ranija koja su stizala sa višeg mjesta. Niti zna što će sa ovoliko vjernika i poštovalaca Srpske crkve na ulicama.

To što je prorijedio šetnje na dvaput sedmično neće umanjiti rizik, varnice na protestima po pravilu ne stižu iznutra... A onima koji naume da zavarniče dovoljno je da to učine jednom. I potpuno je svejedno hoće li to obaviti utorkom ili četvrtkom...

***

Kako god se završilo ovo najnovije cijepanje Crne Gore, dvije dugoročno najteže posljedice već su očigledne. I izazvane su trodecenijskim sadejstvom dva gospodara, svetovnog i duhovnog. Bez obzira na to što ovoga puta do sadejstva možda nije došlo na osnovu političkog dogovora, nego po zakonu fizike o spojenim sudovima.

Prvo, Milo Đukanović obezbijedio je sebi i svojoj partiji još četiri godine vlasti. Apsolutne ili koalicione - biće svejedno, jer Crna Gora u tom slučaju neće moći da se oporavi ni za narednih četrdeset.

Ako do tog doba uopšte preživi u ovim granicama...

Drugo, ali ne manje pogubno za Crnu Goru kao višenacionalnu državu - svih a ne samo pojedinih nacija koje će se povremeno rotirati na tronu najvažnije - borba mitropolita SPC Amfilohija i lidera srpskih stranaka protiv jednog naopako donešenog zakona može se završiti totalnom getoizacijom Srba u Crnoj Gori.

I to bez ikakvih sukoba sa ostalima, toliko mirno da srpski narod neće ni osjetiti... Niti će mu biti od koristi tješenje dobrim namjerama...

***

Nije za utjehu ni činjenica da nakon prvog poluvremena duhovna ekipa vodi protiv svetovne sa najmanje dva poena. Zato što je depees majstor igre sa podjelama, naročito nacionalnim.

Prvih 15 godina pobjeđivao je u srpskom dresu, podsticao srpstvo u obrazovanju i kulturi, pomagao Srpskoj crkvi da proširi i svoj uticaj i svoju imovinu...

Srpske navijače euforija je spriječila da na vrijeme vide kako utjerivanje u dvije državolike tvorevine nema nikakve veze sa nacionalnim emocijama, nego sa vrlo konkretnim poslovima.

Depees je uspio da izgradi savršenu infrastrukturu za korupciju, kriminal i neograničenu moć. Čim je prije 15 godina primijetio da ta moć može biti ugrožena, okrenuo se crnogorstvu kao pokriću za njeno očuvanje i jačanje. Nažalost, opet je to učinio đonom, tačno onako kako je početkom devedesetih pokušavao da ga istrijebi. Kad je uspio da Crnogorce, na duži rok, relaksira prava većinskog naroda u Crnoj Gori.

***

Sve to išlo je naruku mitropolitu SPC Amfilohiju pune tri decenije. U prvom dijelu direktno, u drugom kolateralnim posljedicama. Što je depees više pokušavao da naopakim metodama vaskrsne onaj dio crnogorstva za čije je upokojenje sam zaslužan, sve je čvršće bilo jedinstvo mitropolitovih pristalica.

Protestima je betonirano do te mjere da i organizatore i demonstrante zanima isključivo jedan problem, i to onaj njihov. Tako je rečeno jedinstvo, umjesto da bude metod ka širem cilju, postalo cilj samo sebi. Kao da Srbi treba da žive pored drugih, a ne sa drugima u Crnoj Gori.

Kratkoročno, to može sačuvati postojeće sigurne glasove srpskim partijama, uz ponovno prelivanje između Demokratskog fronta i Demokrata.

DF trenutno izgleda kao gubitnik, zato što je promašio ne samo političku, nego i crkvenu adresu. Ipak, greška koju odavno pravi tražeći od Vučića podršku za borbu protiv Đukanovića, još nije postala toliko očigledna srpskom biračkom tijelu.

Ali, to što je u prelomnom trenutku napravio pogrešan izbor između mitropolita Amfilohija i patrijarha Irineja pokazaće se kao - prst u oko autohtonim Srbima.

***

Od toga Demokrate mogu imati izvjesnu korist, stale su uz mitropolita i na ulici i na Badnji dan i na Božić. Ali, da su od moga savjeta, ne bi se time mnogo dičile.

To što će od DF-a eventualno uzeti na srpskom pravoslavnom mostu, ni primać nije vrijedno bogatstva koje će izgubiti na zajedničkoj ćupriji. Jednom, kad se strasti malo smire, shvatiće težinu svoje greške. Ali, izbori nijesu jedne godine nego - ove. A kolektivni bojkot opozicije više ne izgleda realno...

Da, crkveni zakon jeste rađen naopako, a usvojen besprizorno. I trebalo je samo to da kažu, onako kako su učinile URA, Demos i još neke stranke. Vođstvo stranke koja je nacionalno mješovita nema mandat birača da stane uz bilo kojeg vjerskog poglavara. Posebno ne uz mitropolita Amfilohija, ni zbog njega lično, ni zbog politike SPC.

***

Demokrate nijesu doživjele onakav uspon zato što su nastale od neke srpske partije, nego upravo zbog toga što su krenule drugim putem. Među njihovim biračima odavno su i Crnogorci koji su za mitropolita SPC samo “Đilasova kopilad”.

Glasali su ih i Bošnjaci, koji su još od rata za neke episkope samo “nekrst” i “turci”. I Albanci koje je jedan vladika onomad jasno i glasno nazvao “šiptarima”, optužujući ih da su oni tvorci zakona koji dijeli “pravoslavnu braću”...

Nijesu baš svi u Crnoj Gori skloni kolektivnoj aMNEziji. To što mitropolit organizuje mirne proteste nije za orden, mir mu je u opisu poslova i radnih zadataka...

***

A hoće li i kraj protesta biti ovako miran kao početak - ne zavisi samo od duhovnog gospodara. Nego više onog svetovnog, koji ih je i izazvao.

Nije znao kakve će posljedice imati “zaokruživanje crnogorskog identiteta rješavanjem crkvenog pitanja”? Moguće, ali morao je da zna.

Bio je odsutan samo za praznike, a Zakon je pripreman četiri godine...

P. S. S koliko je mudrosti pripreman, pokazala je i božićna čestitka premijera D.M. Zakon treba posmatrati kao novi početak suživota i povjerenja, a ne podjela... Posmatram evo deset dana i ne da ne vidim suživot i povjerenje, nego ne nazirem ni nadu da su takve pojave u Crnoj Gori pod ovakvom vlašću uopšte moguće...

( Ratka Jovanović-Vukotić )