Jelena Laban: Svaka predstava me promijeni na drugačiji način

Mlada crnogorska glumica, studentkinja treće godine Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, Jelena Laban, sa samo 21 godinom može se pohvaliti zavidnim projektima, a iza nje je jedna veoma uspješna godina. Nakon rada na tri predstave u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju, Laban u razgovoru za “Vijesti” ističe da je privilegija biti dio tih projekata i priznaje da je u svakom procesu naučila nešto novo.

Uloga u komadu “Kapital” reditelja Andraša Urbana, kao osvrt na čuveno djelo njemačkog filozofa Karla Marksa, donijela joj je nagradu za najbolju mladu glumicu Festivala drame i pozorišta balkanskog kulturnog prostora “Teatar na raskršću”, u Nišu. Nakon toga su došle i uloge u predstavama “Razgovori o ljubavi” koja je autorski projekat reditelja Jerneja Lorencija a koji je okupio glumce iz Crne Gore, Slovenije, Albanije i Italije, a zatim i klasika - predstava “Tri sestre” Antona Pavloviča Čehova u režiji Branislava Mićunovića. Ona “Vijestima” otkriva i da je uskoro očekuje angažman u Sarajevu, predstava “Faust” u režiji Tomija Janežića, a u pitanju je koprodukcija Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Sumirajući utiske, Laban kaže da je, pored svega toga, ona idalje prvenstveno studentkinja, a škola koju je prošla u prethodnim projektima joj je od velikog značanja i profesionalno i privatno. “Sve to što radim van studija mi veoma znači i pomaže, prije svega jer radim ono o čemu učim i čime ću se baviti. Privilegija je biti pozvan i prihvaćen za ovakve projekte, svi ljudi sa kojima sam do sada radila su veoma kreativni i vrijedni, a projekti su velikog kvaliteta”, počinje ona razgovor za “Vijesti” i dodaje: “Stalno nam na Akademiji govore da kad završimo studije neće imati ko da nas štiti, bićemo bez posla, moraćemo da se guramo... I to su sve realne priče, tako da meni dodatno doprinose dosadašnji angažmani jer sam prošla dobru školu i veoma sam zahvalna. Vidim koliko studenti iz regiona, kada su u mom uzrastu, nemaju priliku ovoliko da budu angažovani”.

Raznovrsnost predstava na kojima je radila posebno doprinose njenom radu i izrazu.

“Nije u pitanju samo različita tematika, već su različite i estetike, pristup. Imala sam priliku da se oprobam u različitim rediteljskim pristupima, a mislim da je to veliki plus, jer sam još uvijek na studijama, a mogu da prođem ovakve procese prije nego što završim studije. I ne radi se samo o karakteru koji tumačim ili ulozi (u nekim vrstama pozorišta karakter kao lik ili uloga čak i ne postoji), već se najviše radi o značaju saranje sa rediteljima i ansamblom. Mislim da nakon svakog projekta, makar kada su u pitanju ovi koje sam ja do sada prošla - svaki nas nekako promijeni, ne samo u profesionalnom smislu, već i u načinu razmišljanja, pogledu na svijet, a to sam zaključila i kroz razgovor sa kolegama. Uz to, naravno, stekla sam više samopouzdanja, više slobode, hrabrosti, mašte”, kaže Laban.

Tako je dobila i dodatnu inspiraciju za dalje angažmane, a sebe, iako je nekada daleko i strano, u potpunosti unosi u ulogu i okolnosti koje su joj povjereni.

“Mislim da se treba približiti materijalu i temi što je više moguće. Glumac, a i bilo koji umjetnik, ako ne pronalazi način da se približi temi kojom se bavi ne može ni doći do nečega što je istinsko, iskonsko i što ima težinu. Iako na početku ne razmišljam o tome, na kraju se to sve samo stvori i bude - bude neko stvorenje, neko biće, neka kreacija. Jednostavno, ako ne polazim od sebe i ako ne gledam na to kao nešto što je meni blisko, ako tu bliskost ne tražim u samoj sebi, mislim da je nemoguće stvarno doći do cilja”, priča Laban.

O angažmanu u Sarajevu još uvijek ne zna tačno šta će raditi, ali se i tom procesu već raduje.

“Prema onome što sam čula sigurna sam da će to biti jedno od vrednijih iskustava, ne samo meni sada, ka o studentkinj, već i u cijeloj mojoj karijeri. Posebno se radujem saradnji sa rediteljem Tomijem Janežićem. Premijera ovog djela će prvo biti u Sarajevu, a kasnije će se igrati i na Cetinju”, dodala je mlada crnogorska glumica.

Iako su je, priznaje ona, kada je upisivala glumu savjetovali da se odluči za nešto drugo, ljubav prema pozivu koji je odabrala je prevladala i srećna je zbog toga, ali, nada se da će situacija u pozorištu i položaj teatra u našoj državi biti bolji u budućnosti. “Kad sam govorila ljudima da planiram da upišem glumu prva reakcija koju sam dobijala je bila rečenica: ‘Nema tu ‘ljeba”. Iskreno, na to se nijesam obazirala jer sam znala šta želim i to sam i upisala. Istina, naša država ne može da se pohvali sa brojem pozorišta na svojoj teritoriji, na tome treba da se radi, a mi imamo ljude i potencijal za to, ali to još uvijek nije ostvareno, moje je mišljenje. Ja vjerujem u svoje kolege i u kolege iz okruženja, vidim mnogo sposobnih ljudi i nadam se da će u budućnosti teatar dostići nivo koji naši umjetnici zaslužuju i kojeg su dostojni”, zaključuje ona i poručuje čitaocima “Vijesti”:

“Gledajmo pozitivno na budućnost! Moramo se truditi da poboljšamo mnogo stvari u našem društvu i pored pozorišta, a nadam se i vjerujem da će sve to doći”.

Ako je pravo i kvalitetno, pozorište je uvijek istina i samo istina

U razgovoru za “Vijesti” Jelena Laban primijetila je i da je moć pozorišta često podcijenjena, a zatim je otkrila i šta ono predstavlja za nju.

“Teško je reći i mislim da nikada neću moći opisati tu vezu... Zaista volim pozorište i mislim da je njegova moć često podcijenjena. Mislim da pozorište ne treba da daje odgovore, ono treba da postavlja pitanja. Pozorište ne treba da cilja, ono treba da postoji i da bude. Pod tim smatram da pozorište u svom bivstvovanju treba da bude istinsko, pravo, organsko, ono koje se bavi životom kao nečim što je naše. Pozorište treba sve da učini živim, sve treba da podredi sebi tako da ga se svaka tema tiče, a samim tim i publika će to osjetiti, prepoznati i znaće o čemu se radi. Pozorište za mene nije laž, niti je gluma laž, već ako je pravo i kvalitetno ono je uvijek istina i samo istina”.

( Jelena Kontić )