Misteriozno nestala mjesečeva magnetosfera, dvostruko jača od Zemljine
Mjesečevo magnetno polje bilo je pogonjeno snažnim dinamo efektom, generisanim fenomenom poznatim kao "kristalizacija jezgra"
Magnetosfera je glavna sila koja štiti Zemlju od snažnog Sunčevog zračenja koje neprestano bombarduje našu planetu. Bez njega, naša planeta brzo bi postao nenaseljena pustinja.
Istraživači s Tehnološkog instituta u Masačusetsu otkrili su da je Mjesec jednom imao snažno magnetno polje, čak dvostruko jače od Zemljinog, ali da je oslabljeno prije nego što je potpuno nestalo, što se dogodilo prije oko milijardu godina.
Prema istraživačima, koji su svoja otkrića objavili u časopisu “Science Advances”, Mjesečevo magnetno polje bilo je pogonjeno snažnim dinamo efektom, generisanim fenomenom poznatim kao “kristalizacija jezgra”. Kako se Mjesečevo unutrašnje jezgro hladilo i kristaliziralo, elektronski nabijena tečnost jezgra bila je snažno miješana, proizvodeći dinamov efekt.
Dr Benjamin Vajs, profesor sa MIT-a za Zemlju, Atmosferu i Planetarne nauke i koautor studije, objasnio je kako je magnetno polje „ta maglovita stvar koja prožima prostor, poput nevidljivog polja. Pokazali smo da je dinamo koji je proizveo Mjesečevo magnetno polje umro prije negdje između 1,5 i milijardu godina, a čini se da se napajao na način sličan kao i Zemljino magnetno polje.
Dr Vajs i njegove kolege uspjeli su da donesu procjenu nekadašnje snage Mjesečevog magnetnog polja pomoću mjesečevih stijena prikupljenih Nasinim projektom Apolo, koji su pokazali da su uzorci stari do četiri milijarde godina donijeli dokaze o jakom magnetnom polju od oko 100 mikrotesli (jedinica gustoće magnetnog toka). Poređenja radi, Zemljino magnetno polje procjenjuje se na samo pola - oko 50 mikrotesli.
Kasnije su naučnici proučavali i druge, „mlađe“ Mjesečeve stijene, formirane prije otprilike 2,5 milijarde godina, koje su pokazale očitavanja ispod 10 mikrotesli. Kako je vrijeme prolazilo, stvaranje mjesečevih stijena propadalo je kako je prestala vulkanska aktivnost koja ih je stvorila. Zbog toga je, objasnio je Vajs, pronalazak stijena od prije tri milijarde godina ili manje težak, pa je proučavanje Mjesečeve istorije u posljednje tri milijarde godina „misterija, jer gotovo da i nema zapisa o tome”.
Na sreću, u misiji Apolo uspjeli su da prikupe uzorke lunarne stijene stvorene prije samo milijardu godina, očito nastale tokom sudara, kada se rastopila i ponovo oblikovala u stijene. Ti su uzorci pokazali gotovo nepostojeće magnetno polje - mjereći samo 0,1 mikrotesli. Na taj su način naučnici mogli utvrditi kako je prije milijardu godina nekada moćno magnetno polje našeg lunarnog satelita iščezlo.
Naučnici procjenjuju da su Mjesečevo magnetno polje zapravo pokretala dva odvojena fenomena - s kristalizacijom jezgra slabija sila u poređenju sa nečim što se naziva “precesija”. Smatra se da je potonji fenomen uzrokovan u razdoblju kada je Mjesec orbitirao bliže Zemlji, sa čvrstom spoljašnjom ljuskom i miješanjem rastopljene tekućine u lunarnoj jezgri dok je reagovao na gravitacijsko povlačenje naše planete, generišući snažno magnetno polje od oko 100 mikrotesla.
Na osnovu svojih otkrića, Vajs i njegove kolege vjeruju da je precesioni učinak ostao dominantan prije otprilike 2,5 milijardi godina, kada ga je naslijedio fenomen slabljenja jezgra kristalizacije, koji je i sam umro prije milijardu godina.
Zemljino zaštitno magnetno polje, poznato kao magnetosfera, štiti našu planetu od snažnih solarnih talasa. Čak i uz ovaj zaštitni štit, snažni bljeskovi koje generiše Sunce sposobni su da prouzrokuju veliku štetu ljudskoj infrastrukturi, kako na Zemlji, tako i u svemiru.
U 2011. američki naučnici izračunali su da, ako se ponovi vrsta smrtonosne solarne oluje koja je pogodila Zemlju 1859. godine, mogla bi prouzrokovati štetu do 2000 milijardi dolara i bilo bi potrebno više godina da se štete saniraju. Bez magnetnog polja, Zemlja bi bila bespomoćna u borbi protiv sunčevog zračenja, i život na njoj više ne bi bio moguć.
( Vijesti online )