Socijalne i emotivne relacije se nijesu mijenjale kroz vjekove

Mlada operska diva, rođena Bjelopoljka, Olivera Tičević od malena je, kaže u intervjuu za “Magazin” zaljubljena u scensku umjetnost, a opera se pojavila kao idealan spoj njene ljubavi prema glumi i pjevanju. Studije solo pjevanja upisala je zahvaljujući profesorici Marini Cuci Franović, a na prijemni ispit Muzičke akademije u Beogradu otišla je u neznanju šta je čeka, no članovi komisije su prepoznali da u njoj leže talenat i ljubav prema operi.

Stremeći svom cilju, Tičevićeva je, kao najbolji student u svojoj generaciji, doktorirala na prestižnom Univerzitetu umjetnosti u Bernu u Švajcarskoj, što predstavlja najviši stepen školovanja za jednog muzičkog izvođača. Dvije godine zaredom je proglašena za najperspektivnijeg soprana austrijske barokne akademije.

Iako više nastupa u inostranstvu, ove zime Tičevićeva je angažovana u Crnogorskom narodnom pozorištu gdje sa ostatkom ansambla priprema čuvenu operu “Boemi” (La Boheme) koja će biti izvedena 21. januara u 20 časova. U razgovoru za “Magazin” ističe da se nada da će opera pronaći stalno mjesto na crnogorskoj umjetničkoj mapi, jer bi za nju bilo zadovoljstvo baviti se svojim pozivom u svojoj državi.

„Boemi“ Đakoma Pučinija na scenu CNP-a se postavlja kao plod saradnje nacionalne teatarske kuće, Muzičkog centra Crne Gore, Fondacije Pučini, Ambasade Republike Italije u Crnoj Gori, Fondacije Kultura klasika i Italijanskog kulturnog centra.

U pitanju je jedna od najpopularnijih opera u istoriji, čiji je libreto nastao prema romanu “Prizori iz života boema” Henrija Murgera, koji opisuje studentski i umjetnički svijet pariške Latinske četvrti prateći sudbinu nekoliko mladića i djevojaka koji uprkos siromaštvu, ne gube vjeru u ljubav. Crnogorskim simfonijskim orkestrom diriguje Alberto Veronesi, reditelj je Andrea Tocchio, dirigent hora Francesco Barbagelata.

Uloge, pored Tičevićeve, tumače: Ragaa Eldin, Ivana Čanović, Marko Kalajanović, Daniele Caputo, Davide Mura, Almir Muratagić, Filip Miladinović i Anja Jestrović, uz pratnju mješovitog i dječijeg hora.

Opera će reprizno biti izvedena 23. i 25. januara.

Bliži se premijera opere “La Boheme”, što je rijetka prilika za crnogorsku publiku da prisustvuje takvom događaju. Kako Vi gledate na postavljanje ove opere, koliko je to bitno za publiku, društvo, kulturu?

Opera je definitivno najkompleksnija umjetnička forma i jako sam srećna što naše Crnogorsko narodno pozorište ima sve resurse da ovakakav komad iznese. O tome koliko je ovo važno za publiku govori i činjenica da su premijerno izvođenje i dvije reprize rasporodate još prošlog mjeseca.

Šta možemo očekivati od ovog komada, a za šta Vi vjerujete da će ostaviti poseban utisak na publiku?

Prije svega, to je svakako vanremenska tema ljubavi. Kao pojam, ljubav je univerzalna i nije važno na kom jeziku se ona izražava. U ovom slučaju mi ćemo vam priču o ljubavi predstaviti na italijanskom jeziku, ali se iskreno nadamo da ćemo na pravi način doprijeti do vaših srca.

S obzirom na to da ste angažovani u inostranstvu, kako je tekao rad na operi u Vašoj zemlji, šta Vam je bilo posebno interesantno, izazovno, da li biste nešto izdvojili?

Veliko mi je zadovoljstvo što mogu da se bavim svojim pozivom u svojoj zemlji. Punim kapacitetom naš nacionalni teatar postavlja kompletnu opersku produkciju, na šta sam bezgranično ponosna.

Imate li očekivanja od publike, ali i od budućeg života ove opere?

Apsolutno. Nadam se sam da će se crnogorskoj publici do te mjere svidjeti ova predstava, zahvaljujući čemu će ona biti samo početak narednih operskih produkcija na sceni našeg nacionalnog teatra.

U pitanju je jedan od najizvođenijih komada u svijetu, da li je to uticalo na proces rada, na Vas kao mladu umjetnicu i na koji način?

“La Boheme” je za mene jako posebna opera, prije svega zbog toga što sam upravo sa ulogom Mizete diplomirala u Beogradu. Nakon toga, prošle godine, takođe sa ulogom Mizete, debitovala sam u Oslu, u okviru Internacionalnog festivala “Oslo opera festival”.

Opera “La Boheme” se bavi vječnom temom ljubavi... Kako se danas gleda na ljubav i da li je potrebno osavremeniti komad, s obzirom na izvornu postavku ove opere, na sve što se promijenilo do danas?

Ne. Opera “Boemi” bavi se vanvremenskom ljubavlju. Socijalne i emotivne relacije se kroz vjekove nijesu mijenjale, bar ne toliko da bismo morali ovu operu prilagoditi bilo čemu što čini našu svakodnevicu.

Da li ste ranije sarađivali sa nekim od kolega iz ekipe “La Boheme” i kako je tekla saradnja, s obzirom da je u pitanju međunarodni ansambl?

Sticajem sudbinskih okolnosti, s obzirom na to da ne vjerujem u slučajnosti, tokom svojih studija u nekoliko navrata imala sam priliku da razmijenim niz umjetničkih mišljenja sa nekim kolegama sa kojima danas u produkciji “Boema” dijelim scenu.

Otkud Vaše lično interesovanje za klasičnu muziku i operu, kada se počelo razvijati i da li ste se dvoumili kada je taj poziv u pitanju?

Oduvijek sam zaljubljena u scensku umjetnost. Moja primarna želja je bila da se bavim glumom. Ipak, otkrivši svoje vokalne sposobnosti, premda sam mnogo voljela muziku od malena, shvatila sam da bi bilo sjajno spojiti teatar i muziku upisivanjem studija solo pjevanja. Profesorica Marina Cuca Franović jedan je od glavnih “krivaca” za tu moju odluku. Odvažno i bez previše spoznaje o tome šta me čeka, prilično naivno, otišla sam na prijemni ispit Muzičke akademije u Beogradu, štaviše dok u to vrijeme nisam dovoljno ni poznavala opersku umjetnost. Imala sam tu sreću da su članovi komisije na mom prijemnom ispitu pored moje očigledne lucidnosti prepoznali moju, tada još i neosviješćenu, ljubav prema operi.

S obzirom na to da je Vaš poziv prilično poseban, samim tim što je Vaš alat ali i proizvod ono prirodno čime Vi raspolažete - Vaš glas, da li za Vas važi čuvanje glasa, pridržavanje pravila kada je jelovnik u pitanju, njegovanje svega toga itd...?

Naravno. Ova profesija zahtjeva režim života sličan sportskom. Neko bi to nazvao odricanjem, a ja bih nazvala ulaganjem.

Kazali ste u jednom intervjuu da ste se ranije zamalo odlučili za glumu. Koliko Vam sada opera, kao spoj muzike i glume, omogućava da izrazite i spojite obje svoje ljubavi?

Očigledno da nije postojala slučajna ljubav prema glumi. Kada sam prvi put imala priliku da se susretnem sa scenom, ispoljio se talenat koji je definitivno podjednako značajan za moj poziv kao i talenat za pjevanje.

Da li ste angažovani na još nekim projektima pored “La Boheme”, da li biste neke predstavili “Vijestima”?

Angažovana sam na više muzičko-scenskih projekata u našoj zemlji i u inostranstvu. Radujem se što ću imati priliku da se ponovo pred svojom publikom predstavim u februaru, meni takođe dragim projetkom, tačnije predstavom “Slavuj”, u režiji Varje Đukić, za koju je muziku radila Nina Perović, a koja će ispričati priču o našoj velikoj i nezaboravnoj Kseniji Cicvarić.

Takođe, tokom ove godine gostovaću sa istom ulogom koju tumačim u crnogorskoj produkciji “La Boheme” na Festivalu Kirstin Flagstad u Hamaru (Norveška). Čeka me i nekoliko solističkih koncerata i nastupa van Crne Gore.

Za kraj razgovora, da li biste nešto dodali ili poručili?

Voljela bih da naša publika kroz ovu produkciju “Boema” prepozna opersku umjetnost kao podjednako značajnu, zajedno sa svim ostalim umjetnostima i da u budućnosti, ukoliko opera u CNP-u zaživi, svaka predstava bude puna do posljednjeg mjesta.

Nadam se da će opera biti dio standardnog repertoara u CG

Kao Crnogorka možete posvjedočiti da nemamo često priliku da se pohvalimo operom na repertoaru neke kulturne institucije, koliko je bitno razvijati se u tom smjeru?

Zahvaljujući viziji umjetničkog rukovodstva Crnogorskog narodnog pozorišta, nadam se, opera će postati dio standardnog repertoara crnogorske umjetničke scene.

Koliko je za društvo i kulturu Crne Gore važno da se opera “odomaći” i kod nas, a nije da nemamo baš nikakvu tradiciju? A sa druge strane, kakav je položaj opere u inostranstvu?

Svaka evropska zemlja može se pohvaliti svojom nacionalnom operskom scenom. Postavkom opere “Boemi” Crnogorsko narodno pozorište otvara mogućnost da Crna Gora, kao zemlja izuzetne kulturne baštine, nađe svoje mjesto na ovoj mapi.

Svaki nastup je izazov za sebe

Možete se pohvaliti zavidnom biografijom, šta biste posebno izdvojili? I koliko je formalno obrazovanje doprinijelo da se dodatno razvijete kao sopran, šta Vam je najviše značilo?

Formalno obrazovanje dalo mi je neizostavnu i neophodnu bazu kako bih na pravi način mogla da se upustim u profesionalni svijet opere...

Svaki nastup je izazov za sebe i teško da bih mogla da izdvojim nešto posebno jer mi je svaki u tom trenutku značio veoma mnogo. Razmišljajuci i prebirajući, mogla bih izdvojiti one koje su najvise uticale na dalji razvoj moje karijere. Prije svega, nagradom Austrijske barokne akademije za najperspektivnijeg izvođača imala sam tu čast da pjevam u Mocartovoj kući u Beču. Zahvaljujući istoj nagradi dio sam projekta “Queen Christina” koji predstavlja saradnju sa švedskom kraljevskom porodicom za koju sam imala čast i da pjevam.

Voljela bih da izdvojim svoj operski debi u Crnoj Gori, nastupom u okviru Festivala Operosa ulogom Despina u operi “Cosi fan tutte” gdje sam imala prvu priliku da se svojoj publici prvi put predstavim kao operska pjevačica.

Posebno bih izdvojila i svoj internacionalni debi koji se dogodio u ciriškoj operi u okviru produkcije “Geschichte erzahlen die Zauberflote”, igrajući ulogu Pamine.

( Jelena Kontić )