Putin ne ispušta moć iz ruku

Od najviše planine na Kavkazu, do moskovskog metroa - na javnim ekranima u čitavoj Rusiji je u srijedu prenošeno obraćanje Vladimira Putina. Jasno je zašto je bilo važno da baš svi čuju šta predsjednik ima da kaže. U govoru o stanju nacije on je najavio temeljnu ustavnu reformu koja prvi put skicira na koji način bi Putin mogao da zadrži moć i poslije 2024. godine.

Bilo je to iznenađenje koje su, doduše, već duže vrijeme čekali oni koji poznaju političke prilike u Rusiji. Ovo je politički zemljotres. Taj utisak pojačava ostavka kompletne Vlade Dimitrija Medvedeva nekoliko sati kasnije.

Rusija nema vremena za gubljenje, rekao je Putin. Očekivano je posvetio dobar dio govora obećavajući socijalne poklone koji bi trebalo da pospješe natalitet.

No pravi razlog za Putinovu žurbu je njegova politička sudbina - sprema se da riješi takozvani „problem 2024“, kako u Rusiji nazivaju pitanje kako će Putin zadržati moć kada mu istekne tekući predsjednički mandat. Jer, prema Ustavu, on poslije dva šestogodišnja mandata više ne bi mogao da se kandiduje.

Tako je šef države u oblande socijalnih obećanja uvio namjeru da iz korijena promijeni politički sistem zemlje. To je tipični Putin - rekao je da nema velike potrebe da se mijenja Ustav iz 1993. godine, ali onda je predložio više važnih promjena. Reformu bi trebalo da potvrdi narod, dodao je, premda je izbjegao riječ „referendum“. U Rusiji već decenijama nije bilo referenduma.

Prema Putinovom planu, ubuduće bi Duma, donji dom parlamenta, trebalo da ima više moći te da bira premijera i vladu. Sada je izbor vlade još u rukama predsjednika. Očito Putin vjeruje da će Duma uvijek odlučivati kako on želi. Rekao je da je većina partija „patriotska“, što u njegovom rječniku znači da su odane Kremlju. Pa ipak, Rusija ne bi trebalo da postane parlamentarna republika - to je eksplicitno rekao.

Predložio je da ubuduće predsjednički kandidati ispunjavaju stroge kriterijume - moraju iza sebe imati najmanje 25 godina života u Rusiji i ne smiju imati državljanstvo nijedne druge zemlje. To bi trebalo da eliminiše opozicione političare iz egzila poput Mihaila Hodorkovskog. I premijer i ministri bi morali da imaju samo rusko državljanstvo kako, prema Putinovom viđenju, Zapad ne bi mogao da ih ucjenjuje.

Na nastavak konfrontacija sa Zapadom ukazuje i Putinova namjera da novim Ustavom postavi ruske zakone iznad međunarodnog prava.

Takav sistem otvoriće Putinu dvije opcije. On bi mogao da postane premijer, kao što je već učinio između 2008. i 2012. godine. Ili da postane šef Državnog savjeta kojem će Ustavom dati više ovlašćenja. To tijelo je sada više simboličnog karaktera, a okuplja predsjednika, guvernere i niz drugih funkcionera.

Kako god, jedno je sigurno: Putinu ne pada na pamet da moć preda nekom drugom.

Za njega i Rusiju počinje politička etapa sa neizvjesnim ishodom. Iako 2024. godina djeluje daleko, Putin nema mnogo vremena. Sljedeće godine su u Rusiji parlamentarni izbori i Putin do tada želi da ima gotovu reformu. Još uvijek je čvrsto u sjedlu i ima dobre izglede da još mnogo godina kormilari sudbinom Rusije.

(Deutsche Welle)

( Roman Gončarenko )