Kao braća nakon sudara
Asim Ajanović iz Pljevalja i Vladan Đurović iz Požege druguju već 18 godina, a veliko prijateljstvo počelo je nakon “bliskog susreta” koji su zalili u kafani
Već 18 godina Asim Ajanović (57) i Vladan Đurović (62) gaje prijateljstvo do kojeg je došlo nakon sudara.
Iako Asim živi u Pljevljima, a Vladan u Požegi, u Srbiji, posao kojim se bave trajno je spojio njihove dvije porodice.
Obojica rade kao autoprevoznici, a “blizak susret” imali su prije skoro dvije decenije, na separaciji pjevaljskog Rudnika uglja, dok su čekali u redu da utovare svoje kamione. Krećući se kamionom unazad, Asim je udario u Vladanov kamion.
Priznao je krivicu i instistirao da plati štetu, ali je Vladan odbio. Umjesto na sud, pošli su u kafanu, gdje su proslavili početak neobičnog prijateljstva, a Vladan, dobar majstor, sam je otklonio štetu.
“Mi smo se znali i ranije, ali smo nakon udesa produbili naše prijateljstvo. Ja sam prisutan u Pljevljima skoro 26 godina, prevozim ugalj. Počastvovan sam što sam upoznao Asimovu užu i širu porodicu koja je vrijedna, radna i poštena. Velika mi je čast biti njihov prijatelj. Uvažen sam u njihovoj porodici kao što i ja njih uvažavam. Nadam se da će naše bogatstvo dugo trajati. Ja i Asim smo uvijek tu jedan do drugoga iako ne živimo u istom gradu. Smatram da čovjek treba da ima prijatelje svuda, i kuću svuda. U slučaju bilo čega, uvijek možeš da se osloniš na prijatelja. Prijatelja nikad dosta”, rekao je Đurović “Vijestima”.
Svoje prijateljstvo proširili su na supruge i djecu, koji su takođe postali veliki prijatelji.
“Uvijek smo jedan do drugoga. To naše druženje proširilo se i na našu djecu. Moj sin, iako već pet godina živi u Americi, ne propusti nijedan Bajram da ne čestita Asimu i njegovom sinu”, ističe Đurović. Za 18 godina koliko se druže, Asim i Vladan kažu da nisu propustili nijedan Božić ni Bajram da jedan drugog ne posjete i čestitaju lično. Tako je bilo i ove godine na Božić, kada je Asim posjetio svog prijatelja u Požegi. Mjesto u pročelju trapeze u Asimovoj i Vladanovoj kući uvijek je rezervisano za najboljeg prijatelja.
Pričaju da često i zajedno putuju kod prijatelja i rodbine, u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori.
Asim često svog prijatelja posjeti za njegovu slavu, Svetog Jovana. “Mi skoro uvijek za Bajram noćimo kod njih, a oni za Božić ili Jovandan kod nas. I na radosti i na žalosti smo zajedno”, istakao je Đurović, čiji su preci porijeklom iz Bjelopavlića.
Asim kaže da je Vladan istinski prijatelj njegove porodice. “Kad je najteže bilo, Vladan je bio među prvima koji je pritekao u pomoć. Kada sam pravio kuću i kada smo podizali krovnu konstrukciju, Vladan je bio domaćin. Nije mu bilo teško da do Prijepolja dođe vozom, a odatle taksijem do Pljevalja, kako bi došao da mi pomogne dok sam gradio kuću”, priča Ajanović, koga Pljevljaci većinom poznaju pod nadimkom Ćaćak.
Đurović kaže da mnogi podržavaju njihovo prijateljstvo, ali da ima i onih drugih. “Ima i onih, koji su u manjini, i kažu meni - što si se slizao sa tim Turčinom, a njemu što se slizao sa četnicima. Mi sve to bacamo pod noge i idemo dalje, razvijamo naše prijateljstvo. U svakoj naciji ima ekstrema. Normalnim ljudima vjera i nacija ne smeta”, kaže Đurović.
Asimov brat Jasmin ističe da je Vladan prijatelj cijele porodice. “Oni prijateljstvo gaje godinama sa svojim neobičnim šalama koje su tipične za njih dvojicu. Vladan je kao naš član porodice. Kada je Asim pravio kuću, više mu je Vladan pomogao nego ja”. Vladan kaže da kad je prijateljstvo u pitanju, ne može se mjeriti ko je kome više pomogao.
( Goran Malidžan )