5...4...3...2...1. Uvijek ću te voljeti, Kobi!

Kada su se novinari opraštali od karijere Kobija Brajanta, očekivali smo da će legendarna osmica i dvadesetčetvorka biti nešto nalik Bilu Raselu, da će sa sijedom bradom sjedjeti kraj terena i podizati ocjene za takmičare u zakucavanju. Taj vječiti dječak, svojevremeno najmlađi NBA igrač, najmlađi pobjednik takmičernja u zakucavanju, najmlađi All-star igrač će ostati mlad zauvijek, upamćen mladolik nakon što je tragično poginuo u 41. godini. Debitovao je 1996. u legendarnom žuto-ljubičastom dresu Los Anđeles Lejkersa i tiho počeo nevjerovatnu karijeru. Imao je posebno mjesto kod fanova NBA sa ovih prostora i zbog toga što je bio trejdovan za Vlada Divca i zbog toga što je bio dio velikog rivalstva sa obožavanim Sakramento Kingsima gdje su bili upravo Divac i Peđa Stojaković.

Sa Lejkersima je osvojio pet šampionskih titula (2000, 2001, 2002, 2009, 2010) a 2009. i 2010. je proglašen za najkorisnijeg igrača NBA finala. Bio je 18 puta učesnik Ol-star utakmica (1998, 2000-2016), a četiri puta je proglašen za najkorisnijeg igrača (2002, 2007, 2009, 2011) smotre najvećih zvijezda.

Dvaput je bio najbolji strijelac NBA lige (2006 i 2007). Proglašen je za najkorisnijeg igrača 2008. godine.

Ostaće upamćena utakmica koja je odigrana 22. januara 2006. godine između Toronto Reptorsa i Los Anđeles Lejkersa, prilikom koje je Brajant postigao 81 poen, što je njegov rekord karijere, a ujedno i drugi najbolji lični učinak na jednoj utakmici, odmah poslije 100 poena Vilta Čemberlena iz 1962. godine.

Na svojoj oproštajnoj utakmici je ubacio 60 poena što je bio najbolji učinak te sezone... Bio je od onih koji tjeraju na poštovanje jer je iz godine u godinu držao čas, sportska i životna predavanja, i učili su i oni koji ga nisu slušali. Fokus, radna, etika, želja za pobjedom, kakva je prethodno viđena samo kod Džordana, je na kraju otjerala i tako velikog igrača kao što je Šekil ONil. Kobi je ostao u Lejkersima jer je on sa njim mogao, ali ne i obrnuto.

Vremenom su svi shvatili da je to uvijek bio teži put jer ništa nije prepuštao slučaju, od početka do samog kraja karijere kada je imao oproštajnu turneju gdje je dobio poštovanje i od najvećih sportskih rivala. Samo je Brajantu na oproštaju svijet stajao tako mirno kada je šutirao slobodna bacanja za kraj.

Uoči kraja karijere se oprostio emotivnim pismom:

„Draga košarko,

Od trenutka kada sam počeo da umotavam tatine čarape i šutiram zamišljene šuteve za pobjedu u velikom 'Forumu', znao sam jednu stvar - zaljubio sam se u tebe. Ljubav je toliko duboka da sam ti dao sve, od mojeg uma i tijela, do mog duha i duše. Kao šestogodišnjak koji se duboko zaljubio u tebe nikada nisam vidio kraj tunela, vidio sam samo sebe kako istrčavam iz jednog”.

„I tako sam trčao, trčao sam uzduž i poprijeko svakog terena, jurio svaku izgubljenu loptu zbog tebe. Tražila si od mene energičnost, ja sam ti dao moje srce, jer uz njega dolazi i mnogo više”.

„Igrao sam kroz znoj i bol. Ne zato što sam imao izazov, već zbog tvog poziva. Radio sam sve za tebe. Jer takve stvari radiš kada se zbog nekoga osjećaš živo kao što sam se ja osjećao zbog tebe. Dala si šestogodišnjem momku njegov san u Lejkersima. I zbog toga ću te uvijek voljeti”.

„Ali, ne mogu opsesivno da te volim još dugo. Ova sezona je sve što je ostalo u meni. Moje srce može da primi još udaraca, moj um može da izdrži napore. Ali moje tijelo zna da je vrijeme za oproštaj”.

„I to je OK. Spreman sam da te pustim. Želim da znaš to. Želim to da znaš sada kako bismo oboje uživali u svakom zajedničkom trenutku koji nam je ostao. Dobrom i lošem. Dali smo jedno drugom sve što smo imali. I oboje znamo, bez obzira na to šta budem sljedeće radio”.

„Biću uvijek taj klinac sa umotanim čarapama, kantom za đubre u ćošku, pet sekundi do kraja i loptom u mojim rukama. 5...4...3...2...1. Uvijek ću te voljeti, Kobi”, napisao je Brajant.

( Srdan Kosović )