Razbolje se Crna Gora

Iako su je stručnjaci najavljivali za septembar, predizborna epidemija je u Crnu Goru stigla već nakon novogodišnjih praznika. Praćen simptomima pojačanog nacionalnog nemira i zabrinutosti za državu, predizborni virus se prvo pojavio na portalima i društvenim mrežama, a zatim se raširio kroz biračko tijelo. Već su zabilježeni prvi napadi gušenja izazvani istorijskim nepravdama, a učestalo se javljaju i artimije zbog važnih nacionalnih tema.

Kao i prethodnih godina, predizborna epidemija Crnogorcima je smanjila apetit i želju za boljim standardom a pojačala zaboravnost u slučajevima kineskih kredita, koverti i zarobljenih insititucija. Preranim ulaskom u izbornu godinu, oslabljeni imunitet biračkog tijela ponovo je podlegao virusu radikalizma sa simptomima pojačane nacionalne temperature, patriotske groznice i izliva bijesa prema svemu drugačijem.

Dok izborna viroza uzima maha, građanima je ponuđen tretman putovanja kroz vrijeme u kome mogu birati između vječnog 21. maja i srednjovjekovne Crne Gore. Zahvaljujući novoj recepturi alhemičara iz uticajnih podgoričkih kafića, osim života u 2006. politički zaraženom glasaču ovoga puta omogućeno je da se vrati i u doba kada su sveštenici vladali Crnom Gorom.

Tretman Crnom Gorom Petrovića već se pokazao ljekovitim za veterane protesta koji imaju sve više razumijevanja za šetnje bez povišenog opozicionog pritiska i pojačane osjetljivosti na prisustvo policije. Miris tamjana donio je i dugo očekivanu slogu među opozicione lidere, a mnogim sveštenicima status medijskih zvijezda. Povratak u srednji vijek pojačao je hibernaciju državne administracije koja će taj period iskoristiti kao opravdanje zbog pada želje za evropskim štrikovima.

Dok Evropska unija bude čekala da predizborni virus prođe, državni službenici će biti infuzirani provjerenim ljekovima na bazi hiljadugodišnje crnogorske državnosti. Nacionalnu vitalnost održavaće pričama o ranjenom barjaku sa terazijskog dola i sjećanjem na marširanje cetinjskih instant liberala i barikade koničkih brigada.

Strahove od hibridnih ratova umirivaće pričama o vladinim sajber timovima i zadovoljno čitati izvještaje o hapšenjima novinara zaljubljenih u crkvu. Policija će nastaviti da briše murale suzavcima, a poslanici da uče prosvjetare kako da čuvaju đake od hibridnih napada. Osnažen državotvornim recepturama, mnogi Crnogorac će se sjećati kako ga je državni aparat branio od Pajinih četnika i Vlada Georgijeva kao što ga danas čuva od litija i molebana.

Za to vrijeme, crnogorski čvorovići će paziti državu na ulicama i po kancelarijama. Neuobičajeno zanimljivo političko vrijeme za ovo doba godine iskoristitće za provjetravanje spiskova sigurnih birača. Po litijama će tražiti poznata lica koja su im, koliko juče, slala slike zaokruženih glasačkih listića. Po društvenim mrežama uhodiće nacionalno probuđene i paziti da im crkveno pojanje ne vrati birače na fabrička podešavanja. Sa dužnom pažnjom će po mim stranicama i portalima tražiti potomke izvornih esenpeovaca koji, između dva dojča u Bokeškoj, po Facebooku ruše građansku Crnu Goru. Svjesni da se oni kojih je nekada bilo više-nego-dovoljno-da-kažu-NE, sada kriju iza hipsterskih brada i slušaju Marka Luisa.

Zbog brada se u prvoj fazi predizborne epidemije neće brinuti u manjinskim strankama. Usljed izražene otpornosti na državne probleme, manjinsko političko tijelo nastaviće da skuplja snagu za izbore u teško stečenim opštinama gdje se slobodno može mahati zastavama. Imunitet će jačati snovima o zajedničkim listama a nacionalni duh održavaće čuvanjem ministarskih i gradonačelničkih fotelja.

Građanska opozicija će za to vrijeme nastaviti da se bori sa depresijom. Usljed pada političkog imuniteta, građanski lideri i dalje će pratiti politička dešavanja iz kreveta, sa ćebetom preko glave i mobilnim u rukama. Na noge će se dići tek kada stignu ljekovi iz inostranstva, a u tom periodu treba očekivati i prvi izlazak građana na ulice. Neki će u međuvremenu probati da snagu povrate na litijama, zaboravljajući priče o pobjedama umjesto podjela. Kod svih će se, kao kontraindikacija uvoznih ljekova, javiti amnezija na pomen izbornih reformi, tehničke vlade ili, ne daj bože, bojkota izbora.

Političku anksioznost neće skrivati ni u dijelu civilnog sektora i poštene inteligencije koji se u početku predizborne viroze neće oglašavati, kao ni u nakon usvajanja zakona pod policijskom stražom. Zakleti antifašisti tihovaće dok Vlada i policija budu pokušavale da hapse internet, a niko se više neće sjećati uspješnog desanta na Whatsapp i Viber u oktobru 2016.

Ušuškani u srednji vijek ili vječni 21. maj, Crnogorci svih vjera i nacija će bolovati još jednu izbornu godinu. Kraj epidemije uslijediće tek nakon glasanja, kada treba očekivati pomirenje vladika i crnogorskih glavara. Biračko tijelo će tada već patiti od nacionalne glavobolje, građanske mučnine i ekonomskih napada panike. U postizborom opravku više im neće pomagati molitve, zastave ni strani recepti za jačanje demokratije. Ostaće im samo antidepresivi.

( Samir Kajošević )