Budi se u Podgorici, a školuje u SAD

Izabela Pobrić iz Podgorice ustaće u ponedjeljak ujutro oko devet sati, doručkovati, ali ta tinejdžerka ne mari i šta će obući za školu, a na nastavu može i u pidžami. Ona nema školsku torbu, ni raspored časova… Izabela pohađa drugi razred srednje škole, ali njena škola nije u komšiluku, niti u drugom dijelu grada, već - na drugom kontinentu. Izabela je učenica američke Sterling akademije, gdje trenutno pohađa drugi razred - putem interneta.

U školu danas, poslije zimskog rapusta, kreće i više od 67 hiljada srednjoškolaca i osnovaca koji nastavu pohađaju u crnogorskim školama.

Izabela je rođena u Sjedinjenim Američkim Državama, a njena porodica doselila je u Crnu Goru kad je Izabela imala pet godina. Psiholozi su procijenili da je spremna za polazak u prvi razred - iako bi šest godina napunila tek pred kraj prvog polugodišta. U to vrijeme, Izabela još nije savladala maternji jezik njenih roditelja koji su rođeni u Crnoj Gori. Jezička barijera, priča njena majka Patricia, bila je i prva prepreka sa kojom se Izabela kao dijete suočila, i prepreka koja je, kako dodaje, bila uzrok da se Izabela, po prirodi povučena, još više povuče u sebe.

“Učiteljice nisu prihvatile njeno nepoznavanje jezika. Nije imala dovoljan fond riječi da se izrazi, a već je trebalo učiti i drugo gradivo… sve to je, uz nerazumijevanje učiteljica, kasnije i nastavnika, uticalo da se zatvori u sebe. Jedva smo preživjeli njenu osnovnu školu”, prisjeća se Patricia.

Izabela je prva tri razreda osnovne škole završila u Kotoru, nakon čega se njena porodica preselila u Podgoricu, gdje i danas žive. Želju da srednju školu pohađa onlajn izrazila je na početku osmog razreda. Vidjela je to u nekom filmu i počela da se informiše i da traži školu u koju bi mogla da upiše.

“Kategorički sam odbijala i govorila da mora da ide u ‘normalnu’ školu”, kaže Izabelina majka.

Patricijini razlozi za takav stav su kćerkina introvertna priroda i povučenost. Izabela se bavi sportom, trenira džudo, aktivna je kroz nevladinu organizaciju “Naša akcija”, rado volontira i u drugim organizacijama - za zaštitu životinja, pomagala je organizaciju Prajda... ali, postoje situacije u kojima je povučena. To u školama koje je pohađala nisu razumjeli.

“Ako je zamolim da u komšiluku traži jedno jaje, nema šanse da će ona to da uradi. Kao roditelj i dijete mi oko toga možemo da se borimo kao dva bika u kući, ali sam shvatila i ništa dobro ne bi donijelo da je tjeram da radi nešto što njoj nije prijatno. Njoj je problem da izađe na tablu, ustane ispred druge djece i odgovara… to je njoj i danas nevjerovatno teško”, priča Izabelina majka. Kad je shvatila da je to definitivno i najbolje rješenje za Izabelu, Patricia se o mogućnosti da dijete pohađa školu onlajn raspitala u Ambasadi SAD u Podgorici.

“Najviše djece diplomata ide u neku onlajn školu i ova koju Izabela danas pohađa jedna je od preporuka koju smo dobili iz američke ambasade. Ujedno, škola nije toliko skupa - košta 195 dolara mjesečno”, kaže Patricia.

O školi su se dodatno, kako je dodala, raspitali i preko Patricijine sestre koja živi u Americi.

“Važno je bilo da znamo da li je škola akreditovana, da li će Izabela moći da upiše fakultet u SAD… Jedino nam nije bilo važno da li će joj ta škola biti priznata u Crnoj Gori. Ne znamo ni da li će uopšte ići na fakultet, ali znamo da sigurno neće studirati ovdje i da neće prolaziti kroz ovaj bubalački, repetitivni sistem obrazovanja. O tome i njeni vršnjaci i mladi sa kojoj radim kroz NVO ‘Naša akcija’ stalno govore - kako u školi ništa drugo ne rade, već samo ponavljaju gradivo iz knjiga, kako ne uče da išta primijene u praksi”, priča Patricia.

ONLAJN DAN U ŠKOLI

Dok njena majka govori o putu do odluke da njena kćerka upiše onlajn školu, Izabela se povezuje na sajt Sterling akademije (www.sterling.academy) i polako me uvodi u svakodnevne zadatke. “Ustajem oko devet sati i sve obaveze završavam oko 14, uveče učim jedino ako baš nemam vremena za to preko dana. U ovoj školi nema neopravdanih časova, ako sam bolesna ili iz drugog razloga nekad ne mogu da slušam nastavu, onda preskočim časove, pa to nadoknadim”, objašnjava ona. Njena majka dodaje da zapravo sistem prati Izabelin napredak i rad, a ne ona kao roditelj. Nakon što se prijavi na onlajn sistem škole, Izabela bira predmete koje će da sluša toga dana. Na spisku su oni obavezni, te predmeti koje je sama birala. Ove godine sluša digitalnu umjetnost i strani jezik, a ako poželi - u trećem razredu biraće neki drugi predmet - inženjering, kompjuterske ili medicinske nauke, biznis… Može da izabere i drugi strani jezik - kineski, njemački, latinski, francuski... “Prve godine je slušala španski, ali je vidjela da joj se taj jezik ne sviđa i u drugom razredu je počela iznova, sada sluša njemački”, uključuje se njena majka.

PLAGIRANJE SE KAŽNJAVA

Sva predavanja su snimljena - učenici koji školu pohađaju onlajn, dobijaju lekcije u formi videa. Svaku lekciju prati i tekstualni sadržaj. Nakon svake lekcije, predviđena je provjera gradiva u formi mini-kviza sa nekoliko pitanja iz konkretne lekcije. Provjere znanja predviđene su i nakon pređenih cjelina i tada su i testovi duži. Učenici rade domaće zadatke, iako je škola onlajn, dobijaju i praktične zadatke, pišu eseje… I baš kod pisanja jednog takvog, Izabela je već na prvoj godini naučila važnu lekciju, a danas to kako je uhvaćena u plagiranju, prepričava kao anegdotu. “U prvom razredu sam, dok sam se još privikavala na čitav sistem, umjesto da ga napišem sama, našla sastav na internetu. U školi su to odmah shvatili, poslali su i mami imejl. Nikad to više nisam uradila. Naučila sam da ne može kao što se to često radi kod nas u školama, da se kopira tekst iz recimo geografije ili sastav iz lektire, da se prepriča i za to se dobije četvorka ili petica. To ovdje ne može. Moraš sam da sastaviš svoj rad”, priča ona. Kad je uhvaćena u plagiranju, osim što je o tome obaviještena njena majka, Izabela je kao opomenu dobila dodatne zadatke, a neko vrijeme bila je i pod nekom vrstom prismotre.

UPISUJU OSNOVCE I SREDNJOŠKOLCE

Upis u Sterling akademiju koju pohađa Izabela, nije ograničen na američke državljane. Upis je moguć bilo kad tokom godine, a ta obrazovna institucija realizuje programe i za osnovnu i za srednju školu. Crnogorski obrazovni sistem poznaje obrazovanje djeteta kod kuće, ali samo za osnovnu školu. Patricia kaže da nije sigurna da bi dobro bilo da je Izabela od kuće završila i osnovnu školu - zbog socijalizacije, ali da je pitanje srednje, sad kad su dvije godine takvog sistema iza njih, sasvim druga priča. Izabelina sestra pohađa srednju elektro školu u Podgorici i Patricia kaže da je to njen izbor, jer - tako odgovara njenom karakteru. Izabela je, dodaje, ipak druga priča: “Ona je vrijedno i dobro dijete, poslušna je, dogovaramo se oko svega, odgovorna je, ima pristup kućnom budžetu i uvijek pita i saopšti kad želi da potroši novac na nešto. Ali ovaj školski sistem jednostavno nije bio za nju”.

Učitelja kod kuće traže zbog bolesti i boravka van zemlje

Boravak djeteta van zemlje, bolest... neki su od razloga usljed kojih je u nekoliko slučajeva i u crnogorskom sistemu organizovano obrazovanje djece kod kuće - za osnovce. Taj sistem nije na internetu, već sa djetetom radi stručno lice koje roditelj navede u prijavi. “Roditelj koji organizuje osnovno obrazovanje djeteta kod kuće dužan je da, najmanje dva mjeseca prije početka obrazovanja, u pisanoj formi, o tome obavijesti školu u koju je dijete upisano”, kazala je Milica Lekić, PR Ministarstva prosvjete. Provjera znanja organizuje se na kraju polugodišta i na kraju godine. Obavlja se u školi u koju je dijete upisano, a ako za to postoje razlozi, objašnjava Lekić, ustanova može odobriti provjeru znanja i na drugom odgovarajućem mjestu.

( Damira Kalač )