Unutrašnji dijalog EU

Ovo je prvobitno bila ideja francuskog predsjednika Makrona koji je htio da reformiše EU. Onda je Ursula fon der Lajen iskoristila ideju „Građanske konferencije o budućnosti Evrope“ kako bi dobila podršku EP da postane nova predsjednica EK. Ona je obećala je zajedničke liste svih zemalja za evropske izbore, a nosioci lista na izborima za EP trebalo bi da imaju pravo na vodeće poslove u EU.

Sada bi to trebalo sprovesti u djelo. I odmah se između briselskih institucija rasplamsala uobičajena borba za uticaj. Postavlja se pitanje: šta je zapravo cilj građanskih konsultacija, ko može da oblikuje postupak rasprave i šta će na kraju biti od želja ljudi?

Prošle sedmice EP je predstavio svoj predlog, pri čemu ta direktno izabrana institucija EU sebe vidi u vodećoj ulozi. Evropska komisija sada izlazi sa svojim idejama, pa i tu takođe ne nedostaje velikih riječi. Ali već se pokazuje i politički oprez s obzirom na osjetljivost teme: promjene evropskih ugovora uopšte se ne spominju, a reforme o kojima govori Parlament veoma šturo. Načelno bi trebalo da se razgovara o svemu: o promjeni klime, evropskim vrijednostima, digitalnoj transformaciji, socijalnoj pravdi, demokratskim temeljima. Da li je slučajno to što taj spisak tačno odgovara smjernicama koje je sebi kao zadatke postavila Ursula fon der Lajen? (...)

Takozvani građanski forumi trebalo bi da budu popunjeni reprezentativno, učesnici će na kraju biti odabrani izvlačenjem, a naročito bi trebalo da budu izabrani mladi ljudi. Parlament i Komisija govore o „procesu odozdo“: podsticaji i želje trebalo bi da dođu direktno od građana. (...)

Proces rasprave trebalo bi da počne na Dan Evrope, 9. maja (...) Međutim, već se pojavio spor oko institucionalnih učesnika. Koliko mjesta će dobiti NVO i koje? Sindikati i aktivisti za zaštitu klime će biti uzeti u obzir, ali šta je sa ostalim predstavnicima civilnog društva? Javile su se i vjerske zajednice. Kao i mnogi drugi, i one kažu da imaju pravo da u tome učestvuju. Ali ako se prihvate sve organizovane interesne grupe, na kraju neće biti mjesta za obične građane. Vodi se bitka oko oblikovanja i rezultata velike konferencije o budućnosti EU.

Borba se vodi i oko predsjedavanja, a EP smatra da taj zadatak pripada njemu. (...) Savjet EU to vidi drugačije: predsjednici vlada žele da predsjedava neka priznata i popularna osoba, prihvatljiva za sve političke tabore.

Ključno je pitanje: šta će se dogoditi sa idejama i željama koje bi trebalo da odrede budući smjer EU, a koje će u ljeto 2022, nakon završetka konferencije, biti predstavljene? Da li će završiti u fiokama EK komisije u Briselu? (...) Studije su pokazale da je frustracija još veća ako se prvo pitaju građani, a onda se njihove želje ne sprovedu u djelo.

(...) Brojne evropske vlade polaze od toga da, s obzirom na aktuelnu političku klimu, oko ugovora ne bi bilo moguće postići dogovor. Predsjednik portugalske vlade Antonio Kosta kaže da bi za reforme najprije trebalo iskoristiti brojne mogućnosti koje nudi sadašnji Lisabonski ugovor.

Evropski parlament već ima veoma precizne planove o toku građanske konferencije i želi da uspostavi plenarne sjednice, upravni i izvršni odbor. Poslanici znaju da su pitanja procedure uvijek i pitanja moći. Među predstavnicima pojedinih zemalja kruži jedan mnogo skromniji predlog u kojemu se govori o ravnopravnosti tri institucije EU - Parlamenta, Komisije i Savjeta, i izražava želja za smanjenjem nepotrebne birokratije. Još dakle nije jasno kako će biti sprovedena velika evropska „vježba o budućnosti“ i ko će tu da vodi glavnu riječ.

( Barbara Vezel )