STAV
Nije kasno
Opozicija traži nezavisnu osobu pored tri nezavisna kandidata za predsjednika. Zašto su partije i analitičari slijepi za njih?
U posljednje vrijeme osjećam se sve više kao kokoška iz basne “Pjetliću, pjetliću lija mene davi …” Sve više ćutim, kao da čekam lisicu. Mislim da više nema ko da čuje, a ni da povjeruje u glas koji priziva kritičnost i nezavisnost od svega onoga što smo u paketu posisale/i majčinim mlijekom i dugom vladavinom DPS-a u kojoj ne bi ni demokratije, ni socijalizma, a Partija sve proguta.
Apsolutna militarizacija i duha i države. Batinaši šetaju ulicama, a uskoro će i po stanovima. Očajni ljudi ubijaju se zbog očajne politike. Obrazovna i moralna pustoš. Šta se tu još može „pridaviti“ osim gole egzistencije?
Ipak, osvježenje je bilo čuti lidera URE kojemu još uvijek oči sijaju ubjeđenjem, bez floskula i računice, bez pripovijedi i kritike da bi rekao ono u što vjeruje uprkos isljedničkon postupku kojemu je bio izložen. „Naivan“ kažu mrzitelji promjena. Oni isti koji se mole bogu partitotkratije tražeći svoju poziciju pri vrhu trpeze.
Partitokratija u percepciji je defekt u odgovornosti. Prazne figure kalkulacijama istrošene. Analitičari odvojeni od vizije slobodnog društva, oslijepili za slobodnog pojedinca na putu koji ne vodi više nikuda. Da nije tako da li bi se moglo desiti da opozicija danima traži nezavisnu osobu pored tri nezavisna kandidata za predsjednika koji su se svojom voljom ponudili i, reklo bi se, vrlo su kredibilni i vrlo nezavisni. Zašto su partije i analitičari slijepi za njihovu ponudu? Nisu njihovi! Jasno je gdje su zaglavili i dokle su stigli. Sve se čini - mora biti provjeren, kontrolisan i poslušan Partiji i vladarima u sjenci, jer im se vlast u „vječnoj opoziciji“ omilila. Tačka.
Volju da se oglasim daje mi sjaj u očima tog čovjeka, njegovo ubjeđenje u mogućnost dogovora i promjene. Strašno je nemati tu „naivnost“ i podleći korupciji, strahu i lažima radi „pobjede“. Taj glas daje nadu da vladavina nasilja, kriminala, podmetačina, korupcije, oportunizma i karijerizma nije ubila vjeru u pravdu i bolju budućnost.
Bilo bi čudo da vođe opozicionih partija čuju taj glas, probude se iz partitokratije i ne dozvole lisici da stigne.
Autorka je psihološkinja
( Ljupka Kovačević )