Nedovoljno žena iz manjinskih naroda u politici i odlučivanju: Tvrda odbrana "muškog posla"

Odbornica Bošnjačke stranke u Plavu Jasmina Cikotić ima utisak da su i pred njom teške bitke za ravnopravnost polova, za koje se smatralo da su okončane još prije sedam i po decenija.

U doba socijalizma, podsjeća ona u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), žene su bile ravnopravne u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života.

Više su učestvovale u upravljanju preduzećima i državom, za jednak rad imali zaradu kao i muškarci, uživali posebnu zaštitu u radnom odnosu – poštedu od teškog rada za trudnice i porodilje, pravo na slobodno rađanje, abortus.

,,Država je štitila interese majke i djeteta i stvarala balans između privatnog i profesionalnog života otvaranjem jaslica i vrtića u preduzećima. Ako su žene ostvarile svoja prava 1945. godine dobijanjem glasa, prava da biraju i budu birane i svega ostalog, zvuči apsurdno da danas opet bijemo bitke naših pretkinja”, kaže Cikotić.

Od proklamovanog cilja, da u parlamentu i na svim mjestima gdje se odlučuje 50 odsto žena budu žene i da rodnost nije prednost ili barijera prilikom zapošljavanja na obične i rukovodeće pozicije, Crna Gora je prilično daleko.

Smjer je naizgled dobar, ali tempo nije.

Tokom posljednja dva izborna ciklusa najveći porast učešća žena zabilježen je u lokalnim parlamentima u kojima broj odbornica iznosi 28,85 odsto.

Najviše je odbornica zastupljeno u Skupštini opštine Nikšić 40 odsto, a najmanji u Gusinju, tek svaka peta.

Crna Gora je nakon proteklih parlamentarnih izbora 2016. godine postigla najveći procenat učešća žena u parlamentu u novijoj istoriji od 23,5 odsto. Taj procenat je neznatno iznad svjetskog prosjeka od 23 procenta, ali još ispod prosjeka u parlamentima evropskih zemalja koji znosi 25,9 odsto. Pomak je evidentan, s obzirom da je u periodu od 1998. do 2001. godine u parlamentu bilo svega pet odsto žena. U međuvremenu, uoči izborne godine, broj poslanica se povećao na trenutnih 27,9 odsto.

Da je zastupljenost pripadnica manjinskih naroda u članstvu i na rukovodećim mjestima, u organima odlučivanja, odborima i tijelima partija na opštinskom i državnom nivou posebno škakljiva tema, stranke su pokazale uglavnom ignorišući pitanja CIN-CG o tome.

Nakon više sedmica odgovorila je opisno Liberalna partija, navodeći da takvu statistiku ne vode, ali da znaju da su žene iz manjinskih naroda aktivne u većini lokalnih odbora. ,,U okviru partijskih organa, žene iz redova manjina prisutne su u Glavnom odboru, dok je u prethodnom sazivu žena iz redova manjina bila potpredsjednica partije. U različitim intervalima LP na najvišim funkcijama ima, ili je imala žene iz manjinskih naroda koje imaju jednaku šansu kao i svi drugi članovi“, kazali su iz ove stranke.

Usmeni odgovor demokrata takođe je sadržao opasku da ne prebrojavaju svoje članstvo po nacionalnoj pripadnosti, ali su dodali da kontinuirano rade na učešću što većeg broja žena u svim organima partije.

Ustav pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemči pravo na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije, kao i na srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave.

,,Položaj Bošnjakinja i muslimanki u politici ne razlikuje se od drugih žena na ovim prostorima. Stranka obezbjeđuje ženama učešće na svim nivoima odlučivanja, kao i kvote u izbornom sistemu. Ali, nije dovoljno samo imati zakone i pravila, već je neophodno da se sve to primjenjuje. Primjena kvota je omogućila veći broj žena, uglavnom na lokalnom nivou. Povećan je broj odbornica, ali ne i žena na mjestima odlučivanja. Zaboravlja se činjenica da partije ili politički predstavnici predlažu žene koje će se naći na mjestima odlučivanja. Uglavnom su to žene rodno neosviješćene ili dio porodice političara i samim tim se njima lakše manipuliše”, tvrdi Cikotić.

Iz srpskog, bošnjačkog, albanskog, muslimanskog i romskog savjeta takođe su izostali odgovori na pitanja o uključenosti žena. Hrvatsko nacionalno vijeće, jedino, uputilo je na Hrvatsku građansku inicijativu (HGI). U Opštini Kotor, kako su saopštili iz HGI, sudjeluje u zakonodavnoj vlasti s jednim odborničkim mandatom i to je Ljiljana Velić. U lokalnim organima upravljanja ova stranka ima četiri predstavnika, od čega su tri žene: Aleksandra Marinović – članica Savjeta OJU “Muzeji Kotor”, Zrinka Velić – članica Savjeta JU “Kulturni centar Nikola Đurković” i Suzana Nikčević – članica Savjeta Turističke organizacije Kotor.

Hrvatska građanska inicijativa je do jula bila jedina stranka koja je na svom čelu imala predsjednicu, aktuelnu ministarku bez portfelja Mariju Vučinović.

Predsjedništvo ove stranke ima osam članova, od čega su polovina žene. Na sajtu HGI navodi se i sastav Središnjeg odbora stranke, na čijem čelu je Ljerka Dragičević.

Da položajem žena u politici i njihovim učešćem na mjestima odlučivanja generalno ne možemo biti zadovoljni, potvrdila je i generalna direktorica Direktorata za tržište rada i zapošljavanje u Ministarstvu rada Edina Dešić.

,,Svakako da ne možemo reći da je trend ohrabrujući, kako na nivou cijeloga društva, tako i moje nacionalne zajednice. Smatram da nema bitnih razlika ni u drugim nacionalnim zajednicama u Crnoj Gori. Pogled na to pitanje dio je naše zajedničke, kolektivne tradicije koja je ženi odredila neka druga mjesta, a ne politička i ne ona na kojima se donose najbitnije odluke po zajednicu’“, kazala je Dešić za CIN-CG.

Nju posebno zabrinjava to što nema promjene svijesti, već se do napretka dolazi prije svega nametanjem zakonskih obaveza o zastupljenosti žena.

Izborni zakoni koji su regulisali veću zastupljenost žena usvojeni su u dva navrata. Kvota od 30 odsto, usvojena 2011. godine, imala je formalni nedostatak. Nije bilo sankcija, niti je bilo propisano da poslaniciu koja napusti parlament mijenja druga žena. Izmjenama iz 2014. godine to je ispravljeno, što je rezultiralo povećanjem učešća poslanica u parlamentu za pet procenata u odnosu na 2012. kada je bilo svega 18,5 odsto.

Dešić smatra da je potrebno još mnogo raditi na promjeni svijesti i vidljivijoj podršci cjelokupnog društva ženama u cilju njihove političke, ali i profesionalne aktivacije: ,,Ko pita nekog političara da li je on dovoljno sposoban da bi bio na mjestu odlučivanja. Za ženu je ovo neizostavno pitanje ukoliko se nađe u toj poziciji”.

Kao članica Bošnjačke stranke (BS) Dešić ističe da ,,Forum žena BS ima potpunu podršku predsjednika Rafeta Husovića da ravnopravno sa muškarcima participira u politici i mi smo u više navrata imali potvrde da se radi o suštinskoj, a ne deklarativnoj podršci“.

Prema internet prezentaciji BS, u njenim organima rukovođenja, ipak, nema žena. Od 15 članova Foruma mladih četiri su žene. Opštinski odbor BS Rožaje od 145 članova ima 22 žene. U Opštinskom odboru u Bijelom Polju od 55 članova ima ih osam, a u podgoričkom odboru od 65 članova svega 16. Nema žene na mjestu predsjednika opštinskih odbora. Samo je jedna potpredsjednica – u Beranama.

Kenana Strujić, predsjednica Foruma žena BS, kaže za CIN-CG, da je crnogorsko društvo uvijek ženu stavljalo u drugi plan: ,,Rijetki su bili primjeri da žena bude na odgovornoj poziciji. Govoreći sa pozicije Bošnjakinje na čelu Foruma žena, mogu reći da se situacija značajno popravila. Žene iz našeg korpusa nalaze se na pozicijama odlučivanja na lokalnom i državnom nivou. Ako me pitate da li sam zadovoljna, reći ću vam da nisam potpuno. Treba više da se zalažemo, za veće učešće i da ne budu samo broj na listama partija, već da im se ukaže povjerenje da upravljaju procesima. Imamo mnoštvo primjera iz Evrope i svijeta, gdje žene vode glavne političke procese. Smatram da i mi u Crnoj Gori imamo kapaciteta i kvaliteta da odgovorno obavljamo najveće funkcije”.

Ljuljete Sefe, članica Demokratske unije Albanaca, smatra da su žene iz nacionalnih manjina dodatno ugrožene. Upozorava da se prvo mora uzeti u obzir ukupan položaj Albanaca, njihovo političko učešće na državnom nivou i zaposlenost u državnim institucijama, koje smatra nezadovoljavajućim.

,,Direktno ili indirektno, albanska žena u Crnoj Gori je dva puta više marginalizovana. Ne postoji politička strategija, ni od međunarodnih institucija koje se bave pitanjem rodne ravnopravnosti, a ni od same države, za osnaživanje žena koje pripadaju određenoj nacionalnoj manjini”, kaže Sefe.

Cikotić smatra da položaj žena dobrim dijelom zavisi i od njih: ,,Stranka otvara mogućnosti i pruža šansu, ali dobar dio žena se ustručava da se konkretno bavi politikom. Prisutno je uvjerenje da politika nije za žene već je to muški posao”.

Ona tvrdi da rodno ukorijenjene uloge sputavaju žene da se aktivnije uključe u politiku a tome doprinosi i veće prisustvo muškaraca u procesu donošenja odluka i odsustvo solidarnosti među ženama: ,,Vrlo lako jedna drugu osuđuju, dok se muškarcima štošta prašta. Dobrim dijelom žene projektuju svoj položaj u politici uticajem tradicije i radije pristaju da budu na operativnim pozicijama, nego na mjestima odlučivanja gubeći iz vida mogućnosti koje aktivno političko djelovanje otvara. Vrlo brzo odustaju od politike i ambicija. To je, u slučaju mladih i obrazovanih žena, gubitak i za društvo i politiku”.

„Od početka višestranačja nijesmo imali ženu predsjednicu albanske nacionalne partije, poslanicu u Skupštini Crne Gore, predsjednicu opštine ili skupštine opštine, a da ne govorimo o ministarskoj ili ambasadorskoj poziciji, direktorici javnog preduzeća ili ustanove čiji je osnivač država”, ističe Hadixhe Gjoni, potpredsjednica Opštine Ulcinj.

U Skupštini opštine Ulcinj, zahvaljujući uvođenju kvota, broj odbornica se povećao, pa od 33 odborničkih mjesta zauzimaju osam, od kojih je sedam albanske nacionalnosti. Nema, međutim, žena na mjestima direktora lokalnih preduzeća čiji je osnivač Opština, ističe Gjoni. Od ustanova čiji je osnivač država – izuzetak je direktorsko mjesto u ulcinjskom dječijem vrtiću ,,Solidarnost”. Pored potpredsjednice Opštine, u lokalnoj upravi je sekretarka Sekretarijata za upravu i društvene djelatnosti. Žena ima tek na još nekoliko šefovskih pozicija.

,,U školama, ambulanti, tužilaštvu, sudstvu, centru za socijalni rad, fondu zdravstva, rukovodioci su muškarci. Većina nacionalnih albanskih partija ima forume žena. Određeni broj žena je i u partijskim organima, međutim po meni još nedovoljan i slobodno mogu reći da po tome zaostaju u odnosu na druge partije u Crnoj Gori. Ovi pokazatelji nažalost slikovito govore da određene stereotipe i predrasude teško eliminišemo“, ističe Gjoni.

,,Uključivanja žena u sferu politike i na mjestima odlučivanja u Crnoj Gori traje dugo i još nijesmo dostigli standarde koje nazivamo proevropskim. Za razliku od nas, oni su već odavno postignuti u većini zemalja regiona. Kada je riječ o ženama iz albanske populacije u Crnoj Gori, situacija je neuporedivo teža“, zaključuje ona.

Već dvije godine u organizaciji Ženske političke (ŽPM) mreže vodi se kampanja za uvođenje kvote od 40 odsto zastupljenosti žena u parlamentu. Predlog je uvršten u nacrt izbornog zakonodavstva, a u decembru je izglasan Zakon o političkim partijama po kome žene u partijama dobijaju sredstva za svoj politički rad shodno predlozima ŽPM.

I pored napretka, Crna Gora će teško tokom ove godine ispuniti očekivanje Ujedinjenih nacija da u političkom životu i u parlamentu bude 40 odsto žena, što je predviđeno i Nacionalom strategijom održivog razvoja.

Ljuljete Sefe, članica Demokratske unije Alabanaca: Sporo i daleko od cilja

„Posljednjih decenija lideri država i međunarodnih organizacija su preduzeli niz akcija i usvojili strategije za promociju zastupljenosti žena u svim oblastima donošenja odluka. Savjet Evrope 1988. godine prvi put u „Deklaraciji o ravnopravnosti i ženama“ predviđa da je „rodna ravnopravnost sastavni dio ljudskih prava i da bez postizanja toga ne može biti ni socijalne pravde a ni demokratije. “. I Pekinška deklaracija iz 1995. godine, koja je jedna od najmoćnijih međunarodnih izjava, kaže da su „osnaživanje žena i njihovo puno učešće u svim sferama društva, uključujući donošenje odluka, osnovni uslov za postizanje jednakosti, za razvoj i mir ”. Evropski institut za rodnu ravnopravnost, specijalnim preporukama 2006. godine pozvao je države članice da izmijene izborni sistem i primijene sistem kvota i druge mehanizme kako bi se postigla rodna ravnopravnost u politici i odlučivanju.

Izborni sistem je jedan od važnih faktora koji utiče na broj žena zastupnica u lokalnom i u državnom parlamentu. U pluralizmu postoji nekoliko izbornih sistema, ali iz tri glavna sistema: većinski, proporcionalni i mješoviti, dokazao je da je primena kvota na proporcionalni izborni sistem najbolji način za postizanje zastupljenosti žena u parlamentu.

Uprkos činjenicama da Crna Gora teži ka učlanjivanju EU i da je potpisala brojne međunarode konvencije kojim se obavezala da sprovodi aktivne mjere da osigura potpunu rodnu ravnopravnost u svim sferama, te da žene čine 50 odsto stanovništva, one su i danas najnezastupljenija grupacija u politici Crne Gore. Zato se postavljanje rodne kvote od 30 odsto smatralo neophodnim za osnaživanje žena u politici i mjestima odlučivanja. Trebalo je 14 godina i osam izmjena da se to konačno usvoji. Tako se jasno vidi da je Crna Gora sporo napredovala u participaciji žena u politici i na mjestima odlu;ivanja.

Nijedna građanska ni nacionalna partija, nažalost, u svojim izbornim listama nije prekoračila kvotu od 30 odsto zastupljenosti žena.“

( Maja Boričić, Andrea Jelić )