Bolovanja koštaju skoro šest miliona, više od polovine su trudnička
U 2019. je po zaposlenom izgubljeno šest radnih dana, a građane najviše muče problemi sa kičmom, psihom, srcem i krvnim sudovima
Skoro šest miliona biće troškovi države za bolovanja u 2019. godini. Od toga je više od polovine izdvojeno za trudnička bolovanja.
Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje “Vijestima” Sead Čirgić je kazao da je, prema preliminarnim podacima, lani izgubljeno 1.221.028 radnih dana. Prosječno je po zaposlenom izgubljeno šest radnih dana tokom 2019. godine.
“Najčešći razlozi zbog kojih se odobravaju bolovanja su problemi sa kičmom, psihijatrijska bolovanja, kardiološki slučajevi i drugo”, rekao je.
Čirgić je kazao da je prema do sada obrađenim zahtjevima u 2019. godini troškovi za naknade za bolovanje iznose oko 5,6 miliona eura i da je u toku obrada zahtjeva podnijetih u decembru.
“Procjena je da će nakon obrade svih zahtjeva troškovi biti približno na nivou 2018. godine, odnosno 5.950.039,57 eura”.
Čirgić je kazao da se od ukupnih troškova za privremenu spriječenost za rad na trudnička bolovanja odnosi oko 3,09 miliona eura ili 55 odsto.
“Ukupan broj slučajeva bolovanja preko 15 dana, koje su cijenila Prvostepene ljekarske komisije Fonda u 2019. godini, prema preliminarnim podacima, iznosio je 18.891, a u 2018. godini 17.563, dok je broj izgubljenih radnih dana bio 1.221.028, dok je godinu ranije taj broj bio 1.140.540”, objasnio je direktor te ustanove.
On je naglasio da se na bolovanja duža od 12 mjeseci najčešće ide zbog dijagnoze tumora, duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja, povreda, trovanja i posljedica djelovanja spoljnih faktora, bolesti mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva, te bolesti sistema krvotoka...
1.000 eura je najniža, a 20.000 najviša kazna za zdravstvene ustanove ako izabrani doktor ili ljekarska komisija utvrde bolovanje suprotno zakonu. Novim zakonom predviđene su kazne od 500 do 20.000 eura poslodavci koji ne obračunaju i ne isplate naknadu zarade zaposlenom za vrijeme bolovanja.
Iako izdaci za bolovanja već godinama iznose preko pet miliona eura i uočava se blagi rast troškova po ovom osnovu, broj izgubljenih radnih dana po zaposlenom u Crnoj Gori lani je bio šest, dok je evropski prosjek 7,4 dana.
Čirgić je “Vijestima” kazao da ta ustanova osnovanost bolovanja procjenjuje na osnovu raspoložive medicinske dokumentacije, što čine i domovi zdravlja preko komisije za kontrolu kvaliteta. Kontrola se, kako je objasnio, vrši i kroz imenovanja prvostepenih ljekarskih komisija i praćenje njihovog rada.
Iako zloupotrebe bolovanja, prema tvrdnjama sagovornika iz zdravstvenog sistema, nijesu rijetkost, pogotovo u državnom sektoru, to se u praksi teško može utvrditi jer je svaki odobreni slučaj potkrijepljen medicinskom dokumentacijom.
Generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu u Ministarstvu zdravlja, Vesna Miranović, nedavno je kazala da postoji veliki problem sa neopravdanim bolovanjima i da ima primjedbi poslodavaca.
Ona je kazala da je u Kliničkom centru svakog dana 10 odsto zaposlenih na bolovanju, što predstavlja opterećenje za sistem.
Najavila je da će kontrola bolovanja biti značajno veća, priznavši da je zloupotrebe privremene spriječenosti za rad teško kontrolisati.
Miranović je objavila da poslodavac, prema zakonu, nema pravo da zna od čega je zaposleni bolestan, ali se kontrolom rada ljekara koji daju bolovanja mogu kontrolisati slučajevi...
Iz Fonda su ranije poručili da postoje zloupotrebe trudničkih bolovanja. Naime, u praksi ima primjera da se osnuje privatna firma sa jednim zaposlenim koji odmah nakon zaposlenja počinje da koristi trudničko bolovanje.
Bolovanje kod izabranog do 30 dana
Prema novom Zakonu o zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu u decembru, izabrani doktori ponovo mogu da izdaju bolovanja do 30 dana.
To su od Ministarstva zdravlja tražili Fond i Institut za javno zdravlje, uz obrazloženje da izabrani doktori najbolje poznaju zdravstveno stanje pacijenata i jer bi takvo rješenje doprinijelo očuvanju zdravlja najmlađih građana, dok bi troškove rada ljekarskih komisija, odnosno administracije, trebalo usmjeriti ka unapređenju zdravlja.
Prije četiri godine usvojen je zakon kojim je definisano da izabrani doktor može odobriti bolovanje do 15 dana, a posije toga nadležna ljekarska komisija.
( Ana Komatina )