Nekažnjivost lidera uvod u fašizam
Ukoliko Tramp bude izabran za drugi mandat, on će do krajnjih granica testirati upotrebu neustavnih ovlašćenja
Uslov koji sam po sebi nije dovoljan za ukorjenjivanje fašizma, ali je neophodan: spremnost političkih lidera ne samo da krše zakon već i da uživaju u tome je fatalni korak ka zamjenjivanju demokratije autoritarnim terorom.
To smo juče imali prilike da vidimo u Sjedinjenim Državama, gdje je Republikanska partija flagrantno zanemarila ustav i dozvolila predsjedniku Donaldu Trampu da izbjegne impičment.
Ukoliko Tramp bude izabran za drugi mandat, on će do krajnjih granica testirati upotrebu neustavnih ovlašćenja.
Međutim, ovaj fenomen nije ograničen samo na SAD. Nekoliko moćnih vlada ponose se kršenjem zakona kao medaljom časti.
Fašističke i profašističke vlade između ostalog imaju dvije zajedničke osobine: ponosno zaobilaze zakone koji bi trebalo da ih obuzdaju uvodeći nove, često neustavne zakone kako bi obuzdali političke protivnike i vršili represiju nad manjinama.
U Brazilu progoni urođenika, opozicionih političara i novinara se podstiču i slave na najvišim nivoima vlasti.
Žair Bolsonaro je pobijedio na predsjedničkim izborima uz pomoć pravosudnog puča u kojem je zaobiđena standardna procedura kako bi favorit Luiz Injasio da Silva (Lula) završio u zatvoru.
Bolsonaro je fotografisan kako grli dvojicu osumnjičenih za ubistvo ljevičarske odbornice Marijel Franko, i pokušava da blokira istragu o korupciji protiv njegovog sina Flavija, koji je navodno blisko povezan sa članovima paravojne grupe koja je optužena za njeno ubistvo.
U reakciji na demokratske proteste, brazilski ministar ekonomije je zaprijetio da će uvesti vanredno stanje. Bolsonaro je pozvao policiju da likvidira osumnjučene kriminalce. „Ti tipovi će umirati na ulicama kao bubašvabe - i tako će biti”. Njegovi rasistički komentari o urođenicima, i nametanje ograničenja agencijama koje bi trebalo da ih štite, mogu pomoći u objašnjavanju novog talasa ubistava čiji su počinioci drvosječe, rudari i farmeri. Grupe za zaštitu ljudskih prava pozivaju međunarodni krivični sud da otvori istragu protiv Bolsonara zbog podsticanja na genocid.
Novinar istraživač Glen Grinvald, koji objavljuje eksluzivne izvještaje o korupciji i kriminalu u Bolsonarovoj vladi, i njegov suprug, ljevičarski kongresmen i kolumnista „Gardijana” Dejvid Miranda, u više navrata su dobili prijetnje smrću, koje sadrže detalje o njihovom životu koje samo država može znati. Grinvlad je sada lažno optužen za sajberkriminal.
U Indiji, premijer Narendra Modi, nakon što je shvatio da njegova navodna veza sa masakrom u Gudžaratu iz 2002. više ne predstavlja prijetnju za njegovu reputaciju, postavlja osnove za opasni etnonacionalizam. Njegov novi zakon o državljanstvu namjerno uskraćuje prava muslimanima i mogao bi milione ljudi ostaviti bez države. Građane koji protestuju protiv tog zakona policija brutalno napada. Policija i naoružane bande upale su u dva univerziteta u Delhiju, nasumično tukući studente, kako bi proširili strah. U Utar Pradešu, politički protivnici redovno su hapšeni, zatvarani i mučeni bez optužnice.
Modi je pregazio ustav kako bi pripojio Džamu i Kašmir. Policija puca na građane koji mirno protestuju protiv ovih nezakonistih aktivnosti.
Politički lideri su uhapšeni a komunikacija prekinuta. Zvaničnici ovo kršenje zakona tretiraju kao brutalnu šalu. Lider Harjane, Manohar Lal Katar - bliski Modijev saveznik - hvali se da će „sada dovoditi djevojke iz Kašmira” kao kolonijalni plijen.
Predsjednik Filipina, Rodrigo Duterte, hvalio se kako se motociklom vozio ulicama Davaoa kada je bio gradonačelnik tog grada, ubijajući ljude za koje je smatrao da su kriminalci. Od kako je postao predsjednik on je pretvorio policiju u veliki odred smrti, dajući im ovlašćenja da ubijaju ljude za koje smatraju da su počinili zločin povezan sa drogom. Nije iznenađnje što je njegova opšta dozvola za ubijanje dovela do ubistava političkih protivnika, i aktivista za zaštiu okoline.
Dok pozdravlja ubistva osumnjičenih za dilovanje droge, Duterte se šali kako uzima nezakonite narkotike da bi ostao budan na međunarodnim samitima. Protivnici završavaju u zatvoru, sudije dobijaju otkaze, a novinare lažno optužuju. Uvođenje vanrednog stanja na ostrvu Mindanao je iskorišteno kako bi se ugušilo nezadovoljstvo, a neposlušne tretiraju kao teroriste i ubijaju.
Poput ovih klovnova ubica, Tramp bi sada mogao pomisliti da može da učini štogod hoće. Njegov pravni tim je u prošlosti sugerisao da on ima potpuni imunitet, hvaleći se da bi mogao da počini ubistvo i prođe nekažnjeno. Kultura nekažnjivosti se širi svijetom. „Probajte da me zaustavite” je prikriveni moto u državama počev od Mađarske do Izraela, Saudijske Arabije do Rusije, Turske do Kine, Poljske do Venecuele. Likovanje zbog nepoštovanja zakona je demontracija moći.
To se dešava i u Velikoj Britaniji, mada do sada u manjim razmjerama. Izglasavanje bregzita, koji je na kraju omogućio Borisu Džonsonu da dođe na vlast, obezbijeđeno je uz pomoć flagrantnog kršenja zakona.
Vlada namjerava da sprovede zakonodavno čišćenje rumunske romske populacije, znajući da to predstavlja kršenje zakona o jednakosti i vjerovatno će dovesti do tužbe pred Evropskim sudom za ljudska prava. Oni, kao da prosto jedva čekaju taj sukob.
Ovo je eksperimentisanje sa apsolutizmom. Samo po sebi to ne predstavlja fašizam. Međutim u sprezi sa usponom prepotentnih i očajnih ljudi, klevetanjem manjina i imigranata, političkim nasiljem, masovnim nadzorom i rasprostranjenim ismijavanjem liberalizma i socijalne pravde, počinje da vodi ka najmračnijem političkom mjestu.
Normalizacija nekažnjivosti je možda najvažniji korak ka autoritarnoj vladavini.
( Džordž Monblo )