Ima li zemlje za Palestince?

Skoro dvije godine nakon što je prvi put predložio plan za zamrli mirovni proces na Bliskom istoku, američki predsjednik Donald Tramp je 28. januara objelodanio detalje.

Izrael na osnovu plana dobija većinu onoga što decenijama traži, uključujući sporni sveti grad Jerusalim i skoro svu okupiranu teritoriju na kojoj je sagradio naselja.

Palestinci, koji odavno ignorišu Trampovu administraciju, optužujući je da je pristrasna prema Izraelu, odbacili su “dogovor vijeka” i prije nego što je objavljen jer ne ispunjava njihove zahtjeve za održivom nezavisnom državom.

Palestinski ambasador u Crnoj Gori ga vidi kao “plan kapitulacije koji je upakovan kao šansa za mir”, dok ambasadorka Izraela smatra da je u pitanju “dobar plan za mir i obećavajuća polazna tačka za pregovore nakon dugogodišnjeg zastoja”.

Na pitanje “Vijesti” da li Trampov predlog zaslužuje da bude tretiran kao ozbiljni politički dokument, ambasador Rabi Al Hantouli kaže:

“Plan zaslužuje da bude ozbiljno odbačen od čitave međunarodne zajednice, i to se upravo dešava”.

Dodaje da su uprkos “hegemonističkom” pritisku Trampove administracije, reakcije u svijetu potpuno suprotne.

“Međunarodni okviri za postizanje pravednog i trajnog mira između Palestine i Izraela su posljedica višedecenijskih pregovora i jedini su put ka uspješnom rješenju ako postoji stvarna politička volja. Svi dobro znamo da je bilo koja druga opcija koja uskraćuje osnovna prava palestinskom narodu, naročito one slične Trampovom planu, recept za produžavanje izraelske kolonizacije Palestine, iako ona predstavlja ozbiljnu prijetnju regionalnom i međunarodnom miru i bezbjednosti”, kaže Al Hantouli za “Vijesti”.

Plan, čiji je arhitekta Trampov zet Džared Kušner, poziva na stvaranje demilitarizovane palestinske države pod skoro potpunom izraelskom bezbjednosnom kontrolom. Dobila bi djelove pustinje u zamjenu za plodnu zemlju koju naseljavaju Izraleci.

Palestinski predsjednik Mahmud Abas je rekao da je Trampov predlog “napad na nacionalna prava palestinskog naroda” i “šamar vijeka”.

Arapska liga se suprotstavila planu, dok je Evropska unija takođe odbacila njegove djelove.

Neki analitičari kažu da plan izgleda kao da ga je sastavila izraelska vlada. Na pitanje “Vijesti” da li postoji bilo kakva šansa da plan uspije, nerezidentna ambasadorka Izraela u Crnoj Gori, Alona Fišer Kam, kaže:

“Mogu da se sjetim makar četiri plana u posljednjih 25 godina, od kojih su neki išli veoma daleko u smislu izraelskih ustupaka i izazvali unutrašnja neslaganja u izraelskom društvu. Ipak, dok je Izrael bio spreman da pregovara, Palestinci su odbili svaki od njih, a u nekim slučajevima čak izabrali nasilje i teror kao odgovor. U ovom slučaju, odbacili su ga i prije nego što je formulisan. Umjesto da tijesno sarađuju da SAD i Izraelom kako bi prevazišli razlike, oni su odbili čak da ga pročitaju ili komentarišu.”

Stoga bi, kaže ambasadorka, pitanje o tome da li plan ima šanse da uspije trebalo postaviti Palestincima jer Izraelci “jako žele mir sa Palestincima i arapskim svijetom”.

Bez Palestinaca u Bijeloj kući

Kreatori tvrde da dokumentom zamišljeno okončanje višedecenijskog sukoba i da nudi ustupke i jednima i drugima. Sama činjenica da je predstavljen na sastanku Trampa i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, bez prisustva Palestinaca, dovodi u pitanje tu tvrdnju.

Na pitanje “Vijesti” zašto Palestinci nisu konsultovani, Fišer Kam kaže da je bila njihova odluka da ne učestvuju u ceremoniji objave i da su propustili šansu za mir.

“Ali, ne želimo da im se pridružimo u propuštanju jedinstvene šanse. Još imamo vremena da ih ubijedimo da pregovaraju o miru na osnovu ovog plana”, kaže ambasadorka.

Ona je poručila da međunarodna zajednica ima “ogromnu odgovornost” da pomogne u vraćanju palestinskog rukovodstva za pregovarački sto.

Skoro tri decenije, takozvano dvodržavno rješenje dominira raspravama o izralesko-palestinskom sukobu. Ali, ideja o dvije države za dva naroda, na teritoriji koju oba zauzimaju, uvijek je bila iluzija.

Suprotno očekivanjima, Tramp jeste predložio dvodržavno rješenje, ali uz striktne uslove koji bi bilo koju buduću palestinsku državu ostavili pod skoro potpunom bezbjednosnom kontrolom Izraela.

Trampovo prihvatanje da Izrael zadrži naselja oduševilo je desničare, koji su odmah pozvali da se izraelski suverenitet proširi na skoro 30 odsto okupirane Zapadne obale, koju je zauzeo u ratu 1967.

Palestinci kažu da bi takvi potezi doveli do aparthejda.

Naselja se smatraju ilegalnim po međunarodnom pravu, iako Izrael to osporava. Tramp je promijenio američku politiku da bi povukao takve primjedbe.

Palestinski ambasador Al Hantouli, upitan da li vidi Vašington kao partnera ili kao problem u postizanju mira sa Izraelcima, kaže:

“Uvijek smo pristupali veoma direktno i transparentno u pregovorima sa svim američkim administracijama, uključujući trenutnu. Predsjednik Abas se sastao sa Trampom četiri puta, i utisak je bio djelimično pozitivan sve dok Tramp nije odlučio da prizna Jerusalim kao glavni grad Izraela i da premjesti američku ambasadu. Znali smo da od tog trenutka ništa konstruktivno ne možemo očekivati od ove administracije i tim potezom su sebe diskvalifikovali iz uloge partnera i iskrenog mirovnog posrednika, postavši destruktivno oruđe u rukama realno fašističke vlade Izraela.

Za rješenje u obliku dvije države, Al Hantouli kaže da je to “jedino moguće rješenje koje može biti postignuto kao istorijski kompromis zarad pravednog i trajnog mira”.

“Da bi se to desilo, međunarodna zajednica se mora ozbiljno uključiti u implementaciju konkretnim djelima, a ne samo saopštenjima, prije svega Evropska unija i evropske zemlje koje su dio mirovnog procesa još od 1991.”

Plan podstakao nasilje

Nakon objave plana, buknulo je nasilje, u kojem su posljednjih dana stradala četiri Palestinca i ranjeno desetak Izraelaca.

Na pitanje da li strahuje da će Trampov plan izazvati dodatno nasilje jer osnažuje tvrdolinijaše u regionu, ambasadorka Izraela kaže da je, s obzirom na to da su ga Palestinci odbacili a priori, dat četvorogodišnji period kako se ostavila otvorena vrata za buduće pregovore.

“U tom periodu, Izrael će zadržati status kvo u oblastima za koje plan ne predviđa da budu dio Izraela u budućnosti. Vjerujem da dogovor uspostavlja pravu ravnotežu između bezbjednosti i nacionalnih interesa Izraela i palestinskih težnji ka samoopredjeljenju”.

Ambasadorka smatra da se radi o “dobrom planu za mir koji bi trebalo da ujedini one koji žude za mirom na obje strane, umjesto da ohrabruje nasilje.”

Da li će dvodržavno rješenje ikad biti postignuto, ne zavisi samo od Izraela, ističe Fišer Kam.

“Reakcija Palestinaca na bilo koji mirovni plan zasnovan na dvodržavnom rješenju proteklih godina ne ostavlja prostor za velika očekivanja. Ipak, vjerujem da se ovaj dogovor bavi suštinskim uzrokom sukoba time što insistira da Palestinci moraju konačno priznati Izrael kao jevrejsku državu, što je osnova svih pregovora. Istovremeno, Izrael u potpunosti dijeli želju Palestinaca za boljim životom i nacionalnim dostojanstvom”, tvrdi ona.

Ambasadorka smatra da ne postoji alternativa dvodržavnom rješenju i da je to poruka koju pokušavaju da prenesu Palestincima.

“Nasilje i teror nisu opcija. Međutim, sve dok palestinsko rukovodstvo odbija da prizna pravo Izraela da postoji kao jevrejska država, nemoguće je krenuti naprijed.”

Zajednička država sa jednakim pravima?

Na pitanje da li najnoviji plan učvršćuje stav da je jedino rješenje koje može donijeti trajni mir uspostavljanje jadnakih prava za Arape i Jevreje u jednoj zajedničkoj državi, Al Hantouli kaže da je to bio originalni cilj Palestinske oslobodilačke organizacije, kada je u ranim šezdesetim započela borbu za osnivanje države koja bi obezbjeđivala jednaka prava svim svojim građanima.

“Nažalost, izraelska okupatorska sila već decenijama primjenjuje rasističku i segregacionističku politiku koju čak i legalizuju nekim sramotnim zakonima, što je učinilo nerealističnom opciju sa jednom državom i jednakim pravima za sve svoje građane, Jevreje, hrišćane i muslimane”.

Mogu se čuti i mišljenja da je čitav proces osmišljen tako da Palestinci budu primorani da ga odbiju kako bi se stvorio utisak da nisu zainteresovani za mir.

“Očigledno je da je to u pitanju”, kaže Al Hantouli i dodaje:

“Ovo nije prvi put da izraleska vlada i američka administracija pokušavaju da nas uvuku u igru traženja krivca kako bi se Izraelcima obezbijedio dodatni prostor za kršenje naših prava kao i međunarodnih zakona”, kaže ambasador.

On je kategoričan da su Palestinci kroz istoriju poštovali svaki dogovor sa Izraelcima i SAD-om.

“Mi smo ta strana koja ima stvarni interes za mir. Mi želimo mir da bi se okončalo ubijanje naše djece, uništavanje naših kuća, mučenje naših zatvorenika, mi smo ti kojima je potreban mir kako bi obezbijedili normalan život za naše buduće generacije u suverenoj i nezavisnoj Palestini. Ali, želimo pravedan mir, zasnovan na međunarodnom pravu i rezolucijama UN, a ne plan kapitulacije upakovan kao šansa za mir”.

Povodom kritika na račun Palestinaca da stalno odbijaju ponude rješenja u nadi da će iskrsnuti nešto bolje, Al Hantouli kaže da je to “propaganda izraelske okupacije”.

“Svaki put kada odbijemo planove koji od nas zahtijevaju da se odreknemo osnovnih prava, optužuju nas da propuštamo priliku”.

Ističe da se Palestinci “čvrsto” drže međunarodno usvojenih parametara za rješavanje konflikta zasnovanih na međunarodnim rezolucijama, i da te parametre nisu oni smislili, nego je to međunarodni kompromis za postizanje pravednog i trajnog mira.

“Neki Palestinci u tome vide ogromnu nepravdu jer smo prihvatili da državu osnujemo na svega 22% originalne teritorije Palestine”, kaže Al Hantouli.

Pred Palestincima je težak put i nemaju puno opcija na raspolaganju.

“Predsjednik Abas je nedavno najavio nekoliko konkretnih koraka na raznim nivoima kao odgovor na opasan razvoj situacije. Prvi set koraka se tiče odnosa sa izraelskim vlastima koje smo odlučili da prekinemo na svim nivoima uključujući i bezbjednosni, koji je predstavljao oslonac svih dogovora. Tako da se od sada Izrael kao okupatorska sila mora nositi sa odgovornošću na ovom polju ne računajući na nas,” kaže Hantouli.

Abas je najavio i pojačavanje diplomatskih incijativa, a naredne nedjelje će se u Njujorku obratiti Savjetu bezbjednosti UN povodom novog predloga.

“U međuvremenu, mi nastavljamo sa našim aktivnostima na drugim međunarodnim poljima uključujući Međunarodni krivični sud (ICC), gdje se nadamo da će uskoro biti otvorena istraga u vezi sa situacijom u Palestini”, rekao je Al Hantouli.

Palestinci ne ustaju protiv svojih lidera

Abasova popularnost je opala posljednjih godina zato što ne uspijeva da ostvari nezavisnost i da zaliječi podjele sa Hamasom. Mnogi Palestinci optužuju Palestinsku upravu za rasprostranjenu korupciju. Ipak, Palestincima nikad nije bio prioritet da se oslobode svojih lidera.

Kao razlog, Al Hantouli navodi to što je “palestinski narod siguran da Abas i većina lidera čine sve što mogu kako bi služili nacionalnim interesima u okončanju izraelske okupacije i ostvarenju nezavisnosti u slobodnoj Palestini.”

Ambasador je dodao da Abas nikad nije odstupio od svojih stavova niti zalazio u populizam radi kratkoročnog rasta popularnosti.

Zet moćniji od UN-a

Dvodržavno rješenje je bilo na klimavim nogama i prije nego što je Tramp stupio na dužnost. Tramp je zauzeo puno tolerantniji stav prema aktivnosti oko naselja od njegovog prethodnika Baraka Obame. Njegovi potezi, naročito priznavanje Jerusalima kao prijestonice Izraela, samo su otežali pronalaženje mirnog rješenja.

Nijedan palestinski lider nije pozvan u Bijelu kuću otkad je Tramp premjestio američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim u maju 2018. Netanjahu je, sa druge strane, pet puta bio u posjeti SAD otkad je Tramp došao na funkciju.

Planom se praktično poništavaju napori Savjeta bezbjednosti UN i inicijative EU i Kvarteta za Bliski istok da se dođe do pravednog rješenja sukoba.

Izraelski novinar Gideon Levi kaže da je Tramp stvorio “svijet u kojem je zet američkog predsjednika moćniji od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija”.

Tramp je rekao da će Jerusalim ostati “nepodijeljeni” glavni grad Izraela, ali da će palestinska prijestonica “obuhvatati djelove istočnog Jerusalima”.

“Izrael bi zauvijek dobio čitav Jerusalim veći dio Zapadne obale, posjedovao bi skoro svaku jevrejsku koloniju na okupiranoj zemlji i dominirao razoružanim, okrnjenim, neutralisanim palestinskim narodom koji mora obećati da će smatrati Izrael “državom nacijom jevrejskog naroda” (iako 21 odsto njegovog naroda čine Arapi), cenzurisati svoje udžbenike, hapsiti i ispitivati svakoga ko se usudi da se suprotstavi izraelskom okupatoru i koji će gomilu sela izvan zidova Jerusalima zvati prijestonicom,” kaže britanski novinar Robert Fisk.

Skupljanje političkih poena kod kuće?

Neki analitičari smatraju da novi plan služi Netanjahuu i Trampu da skrenu pažnju birača sa problema kod kuće. Predsjednik SAD je pod pritiskom zbog brojnih istraga, a premijer Izraela, dva puta zaredom nije uspio da dobije potrebnu podršku za formiranje vlade i optužen je za korupciju, tako da rizikuje ne samo da izgubi funkciju, nego i da završi u zatvoru.

On je samo nekoliko nedjelja prije još jednih izbora došao u Bijelu kuću, gdje je Tramp iznio plan za Bliski istok.

Zamoljena za komentar povodom optužbi da Trampov plan služi Netanjahuu za prikupljanje političkih poena kod kuće, izraelska ambasadorka kaže da taj argument potcjenjuje značaj sporazuma i pogrešno pretpostavlja da ga prihvataju svi u Izraelu.

Stanje na terenu

Između rijeke Jordan i Sredozemnog mora živi otprilike 13 miliona ljudi, svi pod kontrolom Izraela. Skoro polovinu čine palestinski Arapi, od kojih oko tri miliona živi pod vojnom okupacijom bez prava da glasaju za vladu koja njima upravlja, dok oko dva miliona živi u Izraelu kao građani drugog reda.

Dva miliona Palestinaca živi u Pojasu Gaze, gdje vlada militantna grupa Hamas. To je praktično zatvor na otvorenom, odvojen od svijeta izraelskom blokadom.

Više od 600 hiljada Jevreja živi u oko 140 naselja među milionima Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali. Zaštita i širenje naselja je prioritet Izraela otkad je osvojio teritorije arapskih država u ratu 1967.

Pritisak na Trampa u Vašingtonu

Evangelistički hrišćani u Americi su bili Trampov snažan glasački blok 2016, kada ga je podržaloi njih oko 80 odsto.

Mnogi evangelistički hrišćani vjeruju da je bog obećao Svetu zemlju Jevrejima i da će njihov povratak na vlast širom te teritorije dovesti do Drugog Hristovog dolaska, piše BBC.

Evangelisti u Trampovoj administraciji su potpredsjednik Majk Pens i državni sekretar Majk Pompeo, koji su navodno insistirali da se podrže ekspanzionističke težnje Izraela u novom planu.

Palestinski novinar Daud Kutab kaže da unutar SAD, navodnim “mirovnim planom” upravljaju “hrišćanski cionisti” Pompeo i Pens, i “jevrejski cionisti”, među kojima je najistaknutiji Trampov zet Džared Kušner i da svi oni javno podržavaju kršenje palestinskih ljudskih prava.

Evangelistički hrišćani su bili veliki finansijeri Trampove kampanje 2016, ali ima i drugih koji bi voljeli da im se podrška koju su dali na prošlim izborima isplati ovim predlogom. Aipac, moćna proizraelska lobistička grupa, prihvatila je Trampov plan i pohvalila njegove napore.

Među prisutnima u Istočnoj sobi Bijele kuće, kada je plan predstavljen, bio je i “magadonator” Šeldon Adelson. Ovaj kazino milijarder je usuo desetine miliona dolara u kasu republikanaca i oko 20 miliona dolara u Trampovu kampanju 2016.

Podržao je priznavanje Jerusalima kao prijestonice Izraela i čak ponudio da plati za novu ambasadu u tom gradu.

( Angelina Šofranac )