Pod lupom da bude i ASK - kočničar na putu ka EU

Izvršna direktorica Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) Ana Novaković Đurović ocijenila je da bi pitanje rukovodstva i rada Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) trebalo da bude jedna od tema dijaloga koji će premijer Duško Marković voditi sa akterima političkog i društvenog života koji dijele evropski cilj.

“Sigurna sam da bi mnogi akteri, uključujući NVO, imali predloge i sugestije kako obezbijediti nezavisnost i profesionalnost ove institucije, koja već postaje ozbiljni kočničar procesa evropske integracije”, kazala je Novaković Đurović u intervjuu “Vijestima”.

Da li ste dobili poziv premijera Duška Markovića za učešće u dijalogu o svim pitanjima koja će “pomoći da se prevaziđu podjele i nađe zajednički imenitelj u interesu građana i evropske perspektive države”? Šta očekujete od dijaloga?

Naša organizacija je dobila poziv od premijera Markovića za učešće o dijalogu. Suštinski, očekujem da ovo ne bude pokušaj Vlade da simulira saradnju sa raznim akterima u društvu, jer ovo jeste veoma izazovna godina za Vladu, ne samo zbog izbora, već iz zbog aktuelnih dešavanja u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, te nagomilanih afera koje su obilježile njen mandat i očigledne stagnacije u procesu evropske integracije. Stoga bi premijer trebalo da precizira čemu konkretno vodi ovaj novi dijalog, i šta će biti njegov rezultat. Hoće li se definisati neki zaključci koji bi eventualno bili obavezujući za organe, institucije? U suprotnom, postoji opravdana sumnja da je ovo još jedan potez bez jasne vizije, i nova razmjena mišljenja nakon koje Vlada neće uvažiti sugestije aktera sa kojima razgovara.

Koja su to ključna pitanja o kojima treba raspravljati?Da li se kasni sa tom inicijativom?

Ovakav dijalog, o svim važnim pitanjima za razvoj Crne Gore, premijer je trebalo da otvori na početku, a ne u posljednjoj godini mandata, i takvu komunikaciju održavati u kontinuitetu. Od početka rada ove Vlade dogodili su se direktni udari na vladavinu prava u Crnoj Gori, u oblasti pravosuđa, korupcije i slobode izražavanja. Propušteno je dosta prilika za razgovore, a aktuelna dešavanja dokazuju šta je posljedica donošenja odluka iza vrata. Samo jasnim i konkretnim djelanjem nakon dijaloga, Vlada može pokazati da je u ovoj namjeri odlučna i ozbiljna.

Ključna pitanja za dalji razvoj Crne Gore nam se već uporno crtaju u relevantnim međunarodnim dokumentima, posebno u dokumentima Evropske komisije, i upravo su to pitanja o kojima je trebalo povesti ozbiljni dijalog mnogo ranije. U najkraćem, crnogorske vlasti se suštinski moraju pozabaviti osiguravanjem vladavine prava u društvu. Potrebno je riješiti pitanja izbornog zakonodavstva, nezavisnosti pravosuđa, borbe protiv korupcije i rada ključnih institucija poput Agencije za sprečavanje korupcije. Sloboda izražavanja je danas u Crnoj Gori ozbiljno ugrožena, i ovo bi sigurno trebalo da bude predmet razgovora sa Vladom.

Veći dio opozicije je uslovio dijalog i najavio da neće doći. Treba li im izaći u susret u jednom dijelu njihovih zahtjeva? Ima li dijalog smisla ako ne učestvuje opozicija?

Vlada treba da nađe način da uključi opozicione partije u dijalog. Nepovjerenje je veliko među stranačkim akterima i neophodno je ispuniti određene preduslove da bi dijalog otpočeo. Posebno važan je dijalog oko uslova za održavanje izbora čiji će rezultati biti prihvaćeni od svih strana. Bez potpunog prihvatanja izbornih rezultata nije moguće pristupiti suštinskim integracionim procesima.

U toku je konkurs za izbor direktora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK). Da li očekujete promjene s obzirom na prijavljene kandidate?

U odnosu na prijave za poziciju direktora ASK-a sa kojima sam upoznata iz medija, ne očekujem nikakve promjene u radu ove institucije. Pitanje rukovodstva i rada ASK-a bi bez dileme trebalo da bude jedna od tema u ovom dijalogu, jer sam sigurna da bi mnogi akteri, uključujući NVO, imali predloge i sugestije kako obezbijediti nezavisnost i profesionalnost ove institucije, koja već postaje ozbiljni kočničar procesa evropske integracije. Ovo bi mogao da bude konkretan primjer na kojem će Vlada pokazati koliko je ozbiljna i iskrena u ovoj namjeri.

Da li očekujete da će biti promjena za Crnu Goru u okviru izmijenjene metodologije procesa evrointegracija? Kako će se odraziti na to što nijesmo ispunili završna mjerila i činjenicu da još jedno poglavlje nije otvoreno?

Pregovori u Crnoj Gori su u stagnaciji, kao i javna debata o njima. Očigledan je pad entuzijazma svih aktera u ovom procesu, jer se najmanje tri godine vrtimo u krug oko istih tema, a to je upravo zato što vlasti ne pružaju rezultate u važnim oblastima. Bez obzira na odluku o (ne) prihvatanju metodologije, Vlada bi hitno trebalo da osmisli način da proces evropske integracije vrati u fokus, a jedini način je da počne proizvoditi tražene rezultate u ključnim oblastima.

Vlada ne želi kritički nevladin sektor

Da li tokom dijaloga treba otvoriti teme koje se tiču funkcionisanja civilnog sektora i odnosa države prema njima, jer je u posljednje vrijeme bilo dosta kritika na račun odnosa Vlade prema NVO?

Za nas je ovo izuzetno važna tema, te ako budemo na sastancima, bez dileme ćemo pokrenuti pitanje ambijenta u kojem djeluju NVO, konkretno one koje javno izražavaju stavove nerijetko suprotne stavovima Vlade. Za vrijeme mandata ove Vlade dogodilo se i konkretno obračunavanje sa NVO, nezakonitim smjenama predstavnika NVO iz savjetodavnih tijela. Time je vlast pokazala kakav civilni sektor ona ne želi: kritički, proaktivan i spreman da zagovara korjenite reforme. To za posljedicu ima stvaranje paralelnog/ vladinog NV sektora u Crnoj Gori, koji je postao naša realnost. To su organizacije kojih gotovo da nema u javnosti, koje nemaju ni kritički ni bilo kakav odnos prema važnim pitanjima, i koje sve više dobijaju sredstva iz državnog budžeta, iako su im i kapaciteti i iskustva u tom oblastima očigledno upitni. Ove vladine NVO se dalje koriste da se u savjetima i regulatornim tijelima instaliraju predstavnici vladajuće partije, a ne istinski predstavnici NVO. Ovo nije problem samo nevladinog sektora, ovaj trend zaista može biti opasan po cijelo društvo, jer bez dijela NVO koje preispituju odluke vlasti, javni prostor ostaje uskraćen za važne aktere promjena.

( Željka Vučinić )