Zemlja afera

Što se događa s Hrvatskom da više nema dovoljno novinskih stranica i papira da se objave sve afere koje izlaze u javnost u zadnje vrijeme? Da li je to povezano samo s Plenkovićevom Vladom, ili bujanje crnila ponovno potvrđuje da su svi isti, i da među politikama i političarima nema nikakvih razlika, bez obzira na boju? Zadnjih mjeseci Hrvatska je postala zemlja afera i čini se kao da se vraćamo u doba kad su bjesnili skandali povezani uz Ivu Sanadera, kad je došlo i do kraha povjerenja u politiku, pa čak i do kraha institucija. Zašto se ni u čemu nismo pomakli u tih deset godina?

U tijeku su unutarstranački izbori u HDZ-u, a to je vrijeme uobičajeno za ispadanje kostura iz ormara kojima se međusobno nabacuju u ratu za stranku. S druge strane, u SDP-u trenutno vlada relativni mir, ali kopanje po imovinskim karticama i financijskim izvješćima pokazuje da i ovdje ima samo u zadnjih nekoliko dana itekako sifgnifikantnih primjera neuvjerljivosti ili nemara. Sjetimo se ukratko samo afera koje su isplivale tek u zadnjih sedam dana: osim smjene ministra zdravstva Milana Kujundžića koji je morao otići zbog imovinske kartice i neuvjerljivog petljanja oko nekretnina koje posjeduje i načina kako ih je stekao, u istom ili sličnom su se kontekstu spominjali i ministri Damir Krstičević, Dražen Bošnjaković, Oleg Butković, čiji je otac poslovao s državom, i drugi. Tu je u afera APN, jedna od bizarnijih, gdje je zamjenik šefa te ustanove sam sebi dodijelio stan, smjestivši u njega već smijenjenoga ministra Lovru Kuščevića, dok je sam spavao u nekakvoj “špajzi”. To nas dovodi i do nedavnih afera kad je - opet zbog imovine i imovinskih kartica - već pola Plenkovićeve Vlade moralo otići, od Žalac, Tolušića do Kuščevića.

(...)

Ups, opet neće biti dovoljno papira da se sve pobroji, ovaj tekst bit će predug za stupac u koji mora stati! Previše je afera.

Međutim, u svemu ovome postoji jedna konstanta, a to su novinari. Dok Porezna uprava i DORH spavaju, a premijer Andrej Plenković obračunava se s medijima, najprije ih prozivajući da su rušitelji, a potom ih uči kako da rade svoj posao i da samo imaju pravo “prenositi ono što je relevantno”, novinari rade. Danima i noćima kopaju i ruju po imovinskim karticama dužnosnika, i praktički koju god da otvore, nađu propust. Da li su ti propusti namjerni ili čisti lapsus, svejedno je. Dužnosnici imaju obavezu ispravno, točno i na vrijeme unositi podatke u svoje imovinske kartice, a o financijskim izvješćima za izbornu promidžbu i izbore da se ne govori. Da li je ministar zaboravio na sto kvadrata okućnice u naslijeđenoj kući svoje bake, ili je netko u kampanji predsjedničkog kandidata podmirio račun u gotovini i bez pisanog traga samo zato jer kod sebe nije imao pečat stranke, sve je to potpuno svejedno. Za račune i imovinske kartice nikakvog alibija nema. Svaki dužnosnik ima dovoljno dugačke zakonske rokove da na vrijeme provjeri svu svoju papirologiju, ode na katastar, pročešlja sve svoje račune s terena, i uredno ih unese u te dokumente. Tko pogriješi, kriv je, makar pogriješio i nenamjerno. A novinari su tu da to uvide i prenesu javnosti. Jer je relevantno. Bez njih, političari bi radili što im se prohtije i nikad ne bi snosili nikakvu odgovornost. (novilist.hr)

( Tihana Tomičić )