Bez kulta ličnosti nema ni partije

Kad mi pobijedimo neće više biti faraona ili Josipa Broza Tita, u HDZ-u neće biti kulta ličnosti”, poručio je Miro Kovač, kandidat za predsjednika HDZ. Dobro, možda u HDZ-u više neće biti Tita nakon što maknu Andreja Plenkovića - to je ionako okosnica njegove kampanje - ali može li netko zamisliti HDZ bez faraona i bez kulta ličnosti? Naročito sami članovi i dužnosnici HDZ-a?

Tko je uopće toliko drzak da uđe u kampanju za predsjednika HDZ-a na platformi borbe protiv kulta ličnosti, kad se radi o stranci koja gotovo tri desetljeća gradi, njeguje i klanja se kultu ličnosti Franje Tuđmana? Nije li to zapravo svetogrđe?

HDZ se na skupovima klanja Tuđmanovoj bisti, posvuda mu podižu spomenike, trpaju u zatvor one koji se usude pljunuti na njegov lik i djelo, zaklinju se u doživotnu vjernost pokojnom Vođi i poručuju da s njegova puta neće skrenuti. Kovač mora znati nešto o svemu tome. To je HDZ-ova Biblija.

Kao što je Kovač sigurno čuo Tomislava Karamarka kad je izjavio da se “neće smjeti dirnuti u lik i djelo Tuđmana i Gojka Šuška”. Pa što ga je onda spopalo da govori o ukidanju kulta ličnosti? HDZ je organizacija koja je izrasla i počiva na kultu vođe, onom pokojnom, kao i svakom aktualnom.

Ivo Sanader zamijenio je Tuđmanov kult vlastitim kultom ličnosti u stranci koja je bila oblijepljena njegovim plakatima, javno su se divili njegovim pjesmama i liderskim sposobnostima, zaklinjali su mu se u vjernost, uzdizali ga u zvijezde i padali ničice pred njegovom veličinom.

Gordan Jandroković o svemu tome puno zna, pa može malo educirati nadobudnog Kovača.

Karamarko također zna mnogo o kultu ličnosti, čak i vlastitom. Recimo, zna kako počistiti stranku od svojih protivnika i kritičara, pa je tako Jadranku Kosor izbacio iz stranke koju je donedavno vodila samo zato što se usudila kritizirati šefa stranke u jednom intervjuu.

Nitko ne dira u Velikog vođu. A sada je, eto, došao red i na Plenkovića.

Za njega Milijan Brkić izjavljuje kako se “okružio poslušnicima, ljudima koji nemaju izborni legitimitet stranačke baze”, te ga optužuje da je “stvorio kult obožavanja velikog vođe”.

Da, to su sve manifestacije predsjednika HDZ-a i evanđelje njegovih podanika i poslušnika. To je naprosto zakon HDZ-ove prašume. To su pravila preživljavanja HDZ-ova političkog plemena.

Okupljaju se oko totema, slave poglavicu i njeguju običaje na kojima je utemeljena i na kojima počiva njihova interesna zajednica.

A već sutra doći će red i na Kovača, ako bude imao malo sreće. I naravno, ako hadezeovci padnu na njegov program rušenja temelja stranke i pristanu na njegov prijedlog temeljite reforme stranke koja se smatra konzervativnom.

Pa kad se već svi ugledaju na Tuđmana, onda valjda svi moraju vladati poput Tuđmana.

Milijan Brkić je, recimo, uspio podnijeti više sudskih tužbi protiv novinara nego što je to uspjelo Tuđmanu i cijeloj njegovoj familiji. Želi biti veći papa od pape.

A Plenković nije želio da HDZ bude “taocem jednog čovjeka”, ali se pobrinuo da bude pod kontrolom jednog čovjeka.

Tako je oduvijek bilo i tako će biti. Jedan narod, jedna stranka, jedan vođa. Inače nema HDZ-a kakvog znamo.

(24sata.hr)

( Tomislav Klauški )