Država, to je... ko?

Šta znači biti apolitičan? “Apolitičnost je pojam koji se koristi da označi ravnodušnost prema politici, odnosno nezainteresovanost za istu. Reč je o osobi koja je potpuno neupućena, te nema predstavu o političkim zbivanjima koja se odigravaju oko nje.”

(...)

Na izborima biramo predstavnike naroda za funkcije na raznim nivoima, od opštinskih tj. općinskih, pa do članova predsjedništva, a koliko je tih nivoa i na koji način oni djeluju ili ne djeluju sa zajedničkim ciljem, opet je na nama da pratimo i znamo.

Da bi do bilo kakve promjene došlo na legalan i legitiman način, građani moraju znati u kakvom sistemu žive, i na koji način mogu da utiču na njega s obzirom da vlast u praksi i teoriji treba da predstavlja - volju građana.

“U staroj Grčkoj, u Atinskom polisu, bilo je normalno i veoma poželjno da se građani bave društvom i politikom. Svi su stremili ka tome da budu aktivni, a oni sebični i apolitični bili su izrugivani.

Oni koji se nisu bavili političkim i društvenim temama nazivani su idiotima. Taj termin potiče od reči ‘idios’, što znači ‘sam’ odnosno - ‘gleda samo sebe’. Ako ne pokazujete nikakvu društvenu odgovornost i političku svijest vi ste smatrani ravnodušnim, neukim i neobrazovanim čovjekom.”

Poznata je i poslovica “politika je kurva”. Političar je postalo sinonim za nečasnog čovjeka koji pod krinkom brige za javni interes gleda lične interese i/ili interese svoje stranke. Slijedi da je “političar” nužno bogat, gramziv, nepošten i beskrupulozan, i da mu se ne može vjerovati. U tom svjetlu, a u duhu nacionalnih i staleških podjela, narod bira predstavnike koji, ako ništa, bar dolaze iz reda “naših”.

Prvi višestranački izbori na ovim prostorima su se odigrali 1990, kada je Komunistička partija ustupila scenu partijama koje nisu slijedile ideologiju komunizma već - nacionalizma. Na vlast su (u BiH) došle SDA, HDZ, i SDS.

Trideset godina kasnije možemo sa tugom da se osvrnemo na događaje koje su potom uslijedili.

Još živimo u društvu koje svoje predstavnike vlasti bira ili iz redova stranaka ili iz redova nezavisnih kandidata.

U međuvremenu su stasale generacije koje su razvile odbojnost prema politici en général, generacije koje okreću glavu od “svega toga”, kao da se nadaju da će se stvari riješiti same od sebe, ili djelovanjem neke više sile kojoj je više stalo do dobrobiti malog čovjeka nego njemu samom.

Apolitičnost je postalo nešto čime se dičimo. Politički angažman postalo je nešto nad čime se zgražamo. Ako se politike “uhvati” neka javna ličnost koju smo cijenili kao naučnika, umjetnika ili uspješnog privrednika, automatski se kaže da se “prodao u politiku”. Svijest je takva da mi jednostavno ne vjerujemo da neko može istovremeno biti političar i pošten čovjek časnih namjera, što znači da ne vjerujemo da politika uopšte može biti u službi naroda, i odraz istinske volje naroda.

Narod koji nije zadovoljan stanjem u drutšvu bi trebalo da ima skoro stopostotonu izlaznost na izborima.

Narod koji nije zadovoljan zakonima bi trebalo da zna kako se zakoni mijenjaju i novi zakoni donose.

Narod koji nije zadovoljan ponudom političkih opcija treba da zna šta politička opcija znači i kako može formirati novu, po svojoj mjeri.

Narod koji nije zadovoljan kapacitetima vlade treba da zna da može osnovati nevladinu organizaciju, to jest, organizaciju civilnog društva.

Narod koji nije zadovoljan stvarima koje uređuje “država”, treba da se sjeti navodne izjave Luja XIV “L’état, c’est moi”.

Država, to sam ja - to treba da izgovori svaki pojedinac. Jer država nije ničija prćija, privatni posjed naseljen “idiotima”, država nije “kralj”, ni predsjednik bilo koje stranke.

Zato, sve dok smo po ustavu demokratsko društvo, i dok postoje mehanizmi koji nam daju moć da odlučujemo kako će država da izgleda, ta država - to smo mi.

Ako smo apatični, neupućeni, nezainteresovani - takva je i naša država.

Ako smo svjesni, savjesni, budni i proaktivni - takva je i naša država.

Ako ne pratimo dešavanja u vlastima koja nam kroje svakodnevicu - pratićemo prilike da odemo odavde.

U države nekih boljih, sposobnijih, odgovornih, angažovanijih građana?

Možemo mi i bolje.

( Cubik (6yka.com) )