Most: Nada li se Vučić Republici Srpskoj u Crnoj Gori?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li su odnosi između Srbije i Crne Gore na najnižem nivou od proglašenja crnogorske nezavisnosti.

Sagovornici su bili dva politikologa - Dragan Đukanović, predsjednik Centra za spoljnu politiku iz Beograda i Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) iz Podgorice.

Bilo je riječi o tome da li potezi koje vlast Srbije preduzima povodom usvajanja crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti znače miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore - kao što to tvrdi Podgorica, ili je to legitimna briga o položaju srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori - što ističe Beograd, zatim u kojoj mjeri Vučić kontroliše proteste u Crnoj Gori, zašto Milo Đukanović izbJegava da pomene Vučića kada govori o napadima Srbije na Crnu Goru, zašto su lideri prosrpske opozicije u Crnoj Gori uoči glasanja u parlamentu o Zakonu o slobodi vjeroispovIjesti avionom vlade Srbije odletjeli u Beograd, kako je srbijanski ministar zdravlja uvrijedio Crnogorce i kako je Vučić na to reagovao, zašto mitropolit Amfilohije, koji je bio oštar kritičar Vučića, sada prema njemu ima blagonaklon stav, kako se srbijanski vrh trudi da se na narednom popisu stanovništva poveća broj građana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi, kao i o tome koliko ima istine u spekulacijama da je cilj Beograda da se u Crnoj Gori napravi neka vrsta Republike Srpske.

Omer Karabeg: Odnosi između Srbije i Crne Gore su se znatno pogoršali nakon usvajanja crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i početka masovnih protesta protiv tog zakona koje organizuje Srpska pravoslavna crkva. Zašto je taj zakon doveo do usijanja odnose između Beograda i Podgorice?

Zlatko Vujović: U posljednih nekoliko godina ti odnosi su na silaznoj putanji. Vučić pruža otvorenu podršku Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću koji su u prvostepenom postupku osuđeni za ono što je Tužilaštvo ocijenilo kao državni udar. Usvajanje zakona o slobodi vjeroispovijesti bilo je kapisla za otvoreni sukob između Srbije i Crne Gore koji se dosta često odigrava preko nekih drugih aktera. Tu prije svega mislim na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Dragan Đukanović: Tokom 14 godina od nestanka državne zajednice Srbije i Crne Gore odnosi između Beograda i Podgorice su često bili loši. Ne treba zaboraviti da nisu riješeni mnogi bilateralni problemi - od nedefinisanja državne granice do nepostojanja dvojnog državljanstva za građane dvije zemlje. Zakon o slobodi vjeroispovijesti još više je komplikovao odnose između Beograda i Podgorice.

To je neka vrsta dodatnog opterećenja. Meni se čini da je taj zakon mobilisao značajan dio desne političke javnosti u Srbiji. Vidjeli smo da postoji neka vrsta šireg konsenzusa kada je u pitanju ocjena tog zakona koja stiže iz Beograda. Tako da će zbivanja povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti u svakom slučaju da određuje odnose između Beograda i Podgorice u narednom periodu.

Pritisak Beograda

Omer Karabeg: Predsjednik Srbije Vučić tvrdi da se Srbija ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore. On i najviši funkcioneri Srbije kažu da Srbija ima pravo da brine o položaju srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve i tvrde da je to osnova njihove angažovanosti.

Zlatko Vujović: Bojim se da se Vučić ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore isto onako kao što se preko Dodika ne miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Vučić je veoma jasno involviran, možda ne kroz izjave, jer on se u javim nastupima predstavlja kao umjereni političar koji poštuje pravila međudržavnih odnosa. Međutim, ako pratimo izjave njegovih ministara, posebno ministra vanjskih poslova i ministra odbrane, i kampanju srpskih medija koji zatrpavaju Crnu Goru neistinitim informacijama, onda je evidentno da se Vučić itekako miješa.

U govoru na Badnji dan Vučić je rekao da će deset puta uvećati sredstva za finansiranje srpskih organizacija u Crnoj Gori i da je cilj te akcije što bolji rezultat na popisu stanovništva 2021. godine, odnosno da se u Crnoj Gori poveća broj građana koji se izjašnjavaju kao Srbi. Da li jedna država treba da u drugoj državi finasira kampanju sa ciljem da utiče na rezultate popisa?

Mislim da je to direktno miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore, jer se sredstva države Srbije koriste da bi se uticalo na nacionalnu strukturu susjedne države. Kao što je poznato, gospodin Vučić u potpunosti kontroliše najveći dio srpskih medija koji vode kamanju protiv Crne Gore, da ne govorimo o armiji botova kojim raspolaže Srpska napredna stranka. Sve je to upregnuto da bi se ojačali protesti u Crnoj Gori, odnosno bunt koji u konačnici treba da rezultira smjenom vlasti.

Dragan Đukanović: Što se tiče miješanja, postoje oprečni signali. U skladu sa svojim ustavom Srbija može da se bavi statusom pripadnika svoje zajednice u državama regiona i dijaspori, ali mislim da je veoma značajno da ta pomoć bude transparentna. Bitno je da Beograd kaže srpskim zajednicama u regionu da one imaju svoje države. To znači da Srbi u Crnoj Gori svoje probleme i teškoće treba da rješavaju kroz institucije države u kojoj žive.

Omer Karabeg: A da li se Srbija miješa, kao što tvrdi Podgorica, ili je riječ o brizi za položaj srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, što ističe Beograd?

Dragan Đukanović: Bio je jedan period kada su iz Podgorice stizali signali da ne postoji značajnije miješanje Srbije u unutrašnje prilike Crne Gore. Čini mi se da je otvaranje pitanja statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori promijenilo tu situaciju i da Srbija sada pokazuje želju da participira u rješavanju tog pitanja. Vidjeli smo da se govori o nužnosti dijaloga o tom pitanju - ne samo između Srpske pravoslavne crkve i crnogorskih vlasti, nego i između Srbije i Crne Gore.

Vučić i Đukanović

Omer Karabeg: Da li je tačna tvrdnja da Vučić direktno kontroliše proteste u Crnoj Gori?

Zlatko Vujović: Gospodin Vučić u potpunosti ne kontroliše proteste, već prosrpske partije - Demokratski front, Ujedinjenu Crnu Goru, Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju. Kada neko iz Crne Gore kritikuje Vučića, odmah uslijede oštre izjave iz tih stranaka. Sve one stoje iza predsjednika Srbije.

Mada se ima utisak da Srpska pravoslavna crkva kontroliše proteste, to u potpunosti nije tačno zato što aktivisti koji to organizuju pripadaju Demokratskom frontu i drugim opozicionim partijama. Međutim, opozicione prosrpske partije ne žele da budu vidljive, jer bi to smanjilo odziv građana. Mislim da je to instrukcija iz Beograda.

Dragan Đukanović: Evidentno je da Beograd pruža podršku prosrpskim političkim partijama, ali upoređujući izjave koje stižu iz Beograda i djelovanje prosrpskih političkih partija u Crnoj Gori ne bih mogao reći da ih Beograd kontroliše.

Omer Karabeg: Koliko znam, predsjednik Milo Đukanović nikada nije direktno optužio Vučića da atakuje na Cnu Goru.

Zlatko Vujović: Vi ste u pravu. U posljednjem intervjuu Đukanović je izbjegao odgovor na nekoliko puta ponovljeno pitanje da li smatra da Vučić kontroliše ono što se dešava u Crnoj Gori. On je govorio o svim akterima, ali je izbjegao da pomene Vučića. Međutim, svako ko makar površno poznaje situaciju u Srbiji zna da se sa državnih adresa ne mogu slati teške otpužbe na račun Crne Gore, a da to nema odobrenje samog Vučića.

A što se tiče kontrole Vučića nad opozicionim partijama - iznijeću vam jedan primjer. Kao što je poznato, mitropolit Amfilohije tražio je od opozicionih poslanika da ne prisustvuju sjednici skupštine Crne Gore na kojoj se usvajao zakon o slobodi vjeroispovjesti i da na taj način ne daju legitimitet tom zakonu. Opozicioni poslanici su prihvatili Amfilohijev zahtjev. Međutim, uoči same sjednice u Podgoricu je sletio avion vlade Srbije kojim su u Beograd otputovali lideri Demokratskog fronta Mandić i Knežević. Nakon što su u Beogradu dobili instrukcije, poslanici Demokratskog fronta su, bez obzira na obećanje dato Amfilohiju, došli u parlament, izazvali teške incidente i fizičke obračune zbog čega je inetrvenisala i policija.

Dragan Đukanović: I meni je bilo zanimljivo da tokom pomenutog intervjua crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića javnom servisu nismo mogli da čujemo bilo kakvo ukazivanje na vezu između državnog vrha Srbije i protesta u Crnoj Gori. Nije bilo riječi ni o uticaju Beograda na prosrpske političke opcije.

Nisam za tenkove

Omer Karabeg: Kako tumačite tu opreznost Mila Đukanovića? Da li se on boji jačeg susjeda ili je to neka taktika? Možda se nada smirivanju situacije?

Zlatko Vujović: Možda Đukanović ima obećanje da će se situacija smiriti nakon parlamentarnih izbora u Srbiji koji su zakazani za april ove godine. Da li je to tako - mi to ne znamo, ali je činjenica da je Đukanović po svaku cijenu izbjegao da označi Vučića kao krivca ili nalogodavca. A on nije baš sklon da izbjegava da označi nekoga koga smatra za protivnika. Možda su u pitanju i neki taktički razlozi.

U ovom trenutku postoji snažan pritisak Zapada, prije svega SAD, na Srbiju da obnovi pregovore sa Kosovom koji bi rezultirali nečim što bi se moglo smatrati priznanjem Kosova. Đukanović vjerovatno ne želi da se američkoj administraciji nađe na putu i čeka da se to razriješi - bilo pozitivino ili negativno. Ako se to ne završi dogovorom, Vučić će se vjerovatno naći na žestokom udaru američke administracije, pa će biti prilično oslabljen. A ukoliko dođe do sporazuma, za očekivati je da će se izvršiti pritisak na Srbiju da prestane sa agresivnom politikom u regionu. Kad to kažem, prije svega mislim na politku prema Bosni i Hercegovini, a i prema Kosovu.

U ovom trenutku zvanična Srbija se sve više ponaša slično onoj iz devedesetih godina kada je stvarala krize u susjedstvu. Na svu sreću, to se ovoga puta neće završiti kao devedesetih. Crna Gora je članica NATO pakta - tako da je nezamislivo da se desi ono što Vučić na čudan način nagovještava kad kaže da nije za korišćenje tenkova, iako svi znamo da to ne može biti opcija zbog članstva Crne Gore u NATO paktu. Ali samim pominjanjem da to nije opcija kao da nam šalje poruku da se i o tome može razmisliti. Vučić očigledno namjerno podiže tenzije u regionu. Postao je remetilački faktor i takvo ponašanje se neće tolerisati.

Prekretnica će biti pitanje Kosova. Američka administracija nema strpljenja. Ukoliko Vučić iznevjeri njena očekivanja, a teško je shvatiti kako bi ih mogao ispuniti s obzirom na obaveze i obećanja koja je dao Rusiji, za očekivati je snažnu dinamiku dešavanja na Balkanu koja neće ići Vučiću u prilog.

Dragan Đukanović: Mislim da je Đukanovićeva uzdržanost rezultat uviđanja složenosti situacije u regionu. Na Balkanu imamo čitav niz neriješenih pitanja. Mislim da bi svako dodatno usložnjavanje odnosa na relaciji Beograd - Podgorica ostavilo posljedice i na druge djelove naše regije. Na Bosnu i Hercegovinu svakako, a zasiguno i na dijalog Beograda i Prištine, od čijeg epiloga zavisti budućnost Srbije i njena uklopljenost u zapadnobalkanski regionalni ambijent.

Omer Karabeg: Izgleda da je kulminacija kampanje protiv Crne Gore bila izjava mimistra zdravlja Srbije, Zlatibora Lončara. On je rekao da su na vodećim mestima u Srbiji Crnogorci koji nisu naučili ni srpski i da se on trudi da u zdravstvu Srbije nema Crnogoraca. Vučić je posle nastojao da to ublaži, pa je rekao da je zamolio Lončara da se izvini zbog izjave kojom je, kako je rekao, uvredio crnogorski narod. Mislite li da će Lončar snositi konsekvence?

Dragan Đukanović: Ne mislim da će snositi konkretne političke konsekvence, ali je jako bitno da se prestane s takvim izjavama koje su dolazile i od drugih funkcionera. Takve izjave pogoršavaju odnose sa Crnom Gorom i izazivaju strah kod pripadnika crnogorske zajednice u Srbiji.

Zlatko Vujović: Nije me iznenadila izjava gospodina Lončara, a komentar predsednika Vučića vidim kao jednu dosta uigranu predstavu, a ne kao iskrenu reakciju. To izgleda ovako: neko od ministara da agresivnu izjavu, a onda se pojavi Vučić koji to ublažava. I tako unedogled.

Nametnuta uloga

Omer Karabeg: Neki tvrde da je Vučićev krajnji cilj da izazove sukobe u Crnoj Gori, obori sadašnju vlast i na čelo države dovede prosrpske stranke. Ima li u tome istine?

Zlatko Vujović: Pitanje je da li je to Vučićev cilj ili je on primoran da tako igra. Teško je procijeniti ko je mozak cijele operacije. Činjenica je da Vučić ima aktivnu ulogu u svemu tome, a da li to mora da radi po zahtjevima ruske obavještajne službe, odnosno zvanične Moskve - teško je reči. Vučić maksimalno podržava ono što bi moglo voditi takvom epilogu, ali mi se čini da to nije isključivo njegova namjera, da on igra ulogu koja mu je nametnuta. Ali je igra.

Da li se zbog toga Đukanović usteže da svali krivicu na Vučića nadajući se da će on ipak odustati od tog nauma - ne znamo. Sjetimo se samo Vučićevog ponašanja u aferi državni udar. On je prvo rekao da su to besmislice, pa se onda izvinio i saopštio da je to sve istina i da je trebalo da bude veliko krvoproliće, a onda se ponovo predomislio i crnogorskom pravosuđu uskratio podatke i dokaze koji su se nalazili u rukama Srbije. Tako da je teško procijeniti šta Vučić igra.

Ono što je u ovom trenutku za njega veoma važno je da pacifikuje Srpsku pravoslavnu crkvu, prije svega Amfilohija Radovića koji je predvodio dio klera koji je bio protiv njega zbog sumnje da će priznati Kosovo. On je sada na dobrom putu da Amfilohija stavi pod kontrolu, jer Amfilohije više ne kritikuje Vučića na način kako je to radio ranije.

Dragan Đukanović: Ne mislim da je Vučićev cilj da promijeni vlast u Crnoj Gori. Ali mislim da je itekako zainteresovan za raspored snaga unutar Srpske pravoslavne crkve imajući u vidu da ona pokušava da odloži ili u potpunosti spreči bilo kakav dogovor sa Prištinom.

Republika Srpska u Crnoj Gori?

Omer Karabeg: Postoje i spekulacije da je Vučićev cilj da se u Crnoj Gori napravi neka vrsta Republike Srpske?

Zlatko Vujović: Nadam se da tako nešto nije moguće. Ali prije nedelju-dvije na You Tube pojavio se snimak onoga što se dogodilo u Pljevljima avgusta 1992. godine. Naime, tada je vođa paravojnih jedinica iz Republike Srpske Čeko Dačević ušao u Pljevlja, blokirao grad, postavio barikade i prijetio hapšenjem muslimana. Tokom noći napadnuto je skoro 30 objekata čiji su vlasnici bili muslimani, a neke muslimanske kuće su zapaljene. Crna Gora je tada bila veoma blizu ratnih sukoba.

Kad vidite da su pripadnici bivših paravojnih jedinica danas aktivisti Srpske pavoslavne crkve, onda svakako da postoji strepnja da se tako nešto može ponoviti. Kad govorimo o kvazi Republici Srpskoj u Crnoj Gori, ima jedan dio u pomenutom Vučićevom govoru na Badnji dan koji zabrinjava. On je tada otvorio pitanje zašto Srbi u Crnoj Gori ne bi imali ista prava kao što to imaju Albanci u Makedoniji na bazi Ohridskog sporazuma ili Srbi u Bosni i Hercegovini na bazi Dejtonskog sporazuma. Napravio je paralelu sa učešćem Albanaca u ukupnoj populaciji Makedonije, odnosno Srba u ukupnoj populaciji Bosne i Hercegovine, nadajući se da bi neko takvo rešenje trebalo da imaju i Srbi u Crnoj Gori.

Međutim, takva rješenja su bila moguća samo kao posljedica krvavih sukoba, a u Bosni i Hercegovini i brutalnog rata i genocida koji se desio u Srebrenici. To Vučić nije rekao, ali je poslao opasnu poruku Crnoj Gori koju nije do kraja formulisao. Međutim, ako uzmemo u obzir da je najavio da će Srbija uložiti velika sredstva u kampanju da se što više građana Crne Gore na slijedećem popisu izjasne kao Srbi, onda vidimo da Srbija ima veoma jasne planove što joj je činiti sa Crnom Gorom.

Dragan Đukanović: Nadam se da smo svi iz sukoba devedesetih izvukli pouke. Iskreno se nadam da će Crna Gora očuvati svoj građanski, multietnički i multikulturni karakter. Zaista ne mislim da je moguća nekakva srpska teritorijalna autonomija u Crnoj Gori.

Omer Karabeg: I na kraju, mislite li da će se odnosi između Srbije i Crne Gore i dalje pogoršavati ili je pogoršanje već dostiglo kulminaciju?

Zlatko Vujović: Bojim se da će se odnosi Crne Gore i Srbije još više pogoršati prije svega zbog Vučićeve najave da kreće snažna kampanja s ciljem da se poveća broj Srba u Crnoj Gori.

Dragan Đukanović: Pokušavam da iznađem racionalne argumente da će ipak doći do poboljšanja odnosa, da će pre svega unutar Crne Gore doći do konsolidacije i dijaloga između Mitropolije crnogorsko-primorske i vlasti. To bi se povoljno odrazilo i na odnose između dveju država. Čini mi se neprirodnim da se ti odnosi još više pogoršaju.

( Radio Slobodna Evropa )