K(T)rolovanje

Predsjednik stečajnog odbora Atlas banke (AB) u stečaju (g-din D. Bulatović) odlučio je da bude institucioanlno-odgovoran. Dostavio je sistemski poražavajući, ali precizan, odgovor poslaniku (g-din A. Damjanović), kao što citat potvrđuje: “... izvještaji se čuvaju kao poverljivi i ne smiju se objelodanjivati, dijeliti, redistribuirati ili na drugi način učiniti bilo koji izvještaj dostupnim bilo kojoj trećoj strani u cjelosti ili djelimično bez Krolovog izričitog pismenog pristanka”...(https:// www.vijesti.me/vijesti/ekonomija/stecajnoj-upravi-atlas-banke-ugovor-jaci-od-zakona, Vijesti, 15.02.2020)

Šta je “Kroll Associates Ltd“? Američka konsultantska kuća “Duff&Phelps“ (veza: https://www.duffandphelps.com/) je krovna institucija, koja se bavi: vrednovanjem imovine, korporativnim finansijama, poslovnim istragama, poslovnim pravnim sporovima, IT bezbjednošću, pitanjima usklađenosti sa pravnim i regulatornim okvirima u zemljama, kao i ostalim pitanjima sistemskog karaktera. Zapošljavaju skoro 3,5 hiljada profesionalaca u SAD, Evropi i Aziji, koji obavljaju usluge za najveće poslovne konglomerate svijeta, i uskoro treba da budu kupljeni za 4,2 mlrd. USD od konzorcijuma strateških investitora. Britanski “Kroll Associates“ su kupili 2018. godine (veza: https://www.kroll.com/en), a američku pravnu firmu “Prime Clerk“ u 2019. (veza: https://www. primeclerk.com/).

Ovakve “zvjerke” poslovnog pozadinskog odlučivanja/čišćenja angažuju se kada treba naći prihvatljiva rješenja za značajne poslovne i sistemske probleme; posebno, kada se mora oprati mnogo “prljavog veša”. Uz angažman sličnih poslovnih istraživača, rješavanje problema rezultira u kompromisu između više loših opcija. Npr. nekako kao: da bi se doakalo glavnom akcionaru AB-a u stečaju (londonskom “baćuški”), CBCG je preko stečajnog upravnika nabavila inostranu pravnu pomoć, s ciljem da se eventualno pokušaju sakriti razlozi zašto je regulatorna funkcija u Crnoj Gori srozana na najniže grane od osnivanja. Konsultantski angažman guvernerovih i stečajnog upravnika “forenzičara” može se tumačiti kao najtransparentnije priznanje da je CBCG godinama unazad, suprotno važećoj regulativi, uz nekvalitetne poteze u kontroli slamala obavezujuće poštovanje prema crnogorskom tržištu bankarskih učesnika: povjerilaca, dužnika i banaka.

Iskustveno, “bajka” o izuzetnim konsultantima može se razmatrati i ovako: angažman “Kroll Associates-a“ je bio potreban da se sakriju preporuke zapisnika kontrole banaka iz 2015. (3Q), koji nikada nije bio arhiviran u skladu sa CBCG procedurama, zbog po-naredbi-van-CBCG-a činjenja viceguvernera, koji zvanično nikada nije vodio kontrolu banaka. Ova (navodna) činjenica nikada neće doći na dnevni red odgovornosti, jer su naši ključni lideri nezainteresovani da crnogorskim sistemskim postavkama obezbijede realnu okolinu za punu institucionalnu realizaciju u održivoj primjeni.

Šta to bješe istaknuto u zaboravljenom zapisniku kontrole CBCG-a? U “opštim zaključcima” zapisnika stoji: da je “nadzor Banke od strane menadžmenta neadekvatan”; da je “Banka kritično potkapitalizovana, nesolventna, tako da je doveden u pitanje nastavak njenog poslovanja”; da “Banka ima visok iznos potraživanja za koje postoji mala vjerovatnoća naplate…”; da “ukoliko se iznos nedostajućih rezervi primijeni na postojeći iznos sopstvenih sredstava od 25.001 hilj. EUR, koeficijent solventnosti na dan 30.09.2015. godine je negativan i iznosi - 12,39%; da “izloženost Banke kreditnom riziku je visoka; da “izloženost Banke riziku likvidnosti je visoka; kvalitet upravljanja rizikom likvidnosti je slab; ukupan rizik likvidnosti je visok.”

Tako redom, na dvjesta pet stranica, za koje se sada treba prihvatiti da se navodno nikada nisu napisale, odnosno odradile od strane tima kontrolora CBCG-a. Pride, u tekućem k(t)rolovanju treba da se zaborave dva navodno-važna datuma: prvi, 10.11.2015. godine, a kada je viceguverner iz onog “šefe…” brukanja, navodno predlagao “uvođenje prinudne uprave” u AB-u, slijedeći preliminarne zaključke “zaboravljene” kontrole. I, drugi, kada je skupštinski-nezakonito-protjerana viceguvernerka sličnim navodnim tragom, tamo dalekog 09.12.2016. godine, cjelovito informisala guvernera, prosljeđujući ukupnu dokumentaciju oko kontrole AB-a iz 2015.

Zato su CBCG: ”nismo bili upoznati” retoričke igrarije za naše neznavene tužilačke strukture i ćutljive udarne političare. Zato su riječi predsjednika stečajnog odbora AB u stečaju, da je “…stečajni upravnik dužan da se stara o ostvarivanju potraživanja banke”, neuspješno mazanje očiju javnosti, pošto ne dokazuju da se na taj način obezbjeđuje tajnovitost postupka stečaja AB-a, a koju zakoni ne propisuju. Zato su stavovi stečajnog upravnika, iz kojih nekako kao da zbori guverner od 16.12.2019. godine, o: “preliminarnim nalazima ‘Kroll-a’, koji su pokazali brojne oblasti koje su potencijalno mogle da dovedu do gubitka po banku.” (citat, 30.12.2019), nejako opravdanje da se ne uvidi da su njih dvojica može-biti objelodanili konfidencijalne informacije. Članovi-nice tima kontrole banaka su odavno identifikovali “potencijalne oblasti” oko AB-a. Niko sada nije otkrio “toplu vodu”. Niti se, uz takav zakašnjeli pristup ozbiljnim poslovima, može dokazati da je CBCG onomad radila kontrolu banaka kako treba. Eventualni zaključci ino-“forenzike”, o trošku povjerilaca AB-a, ne mogu sakriti nesumnjivi fakticitet da je CBCG sve znala na vrijeme. Što može voditi zaključku da se tržišno neće odgovoriti na suštinsko, sistemsko pitanje: zašto CBCG nije pravovremeno reagovala.

Ili, malo drugačije o istom… Agregatni trendovi banaka u 2019. su sljedeći: rast kredita od 133 mil. eura; rast depozita od 16 mil. eura; rast kapitala preko 80 mil. eura; dvije banke su u stečaju. Sa makro stanovišta, stopa inflacije je ostala neuznemirujuća. Zajedno, ovo su nepotpune i nealarmirajuće naznake, koje ne ukazuju na pregrijavanje u sistemu.

Znači, tinjajuća kriza u bankarstvu iz 2019. uzrokovala je da je segment stanovništva iz pozicije neto-povjerioca (više je deponovao nego što se zaduživao) nakon skoro decenije, postao neto-dužnik (više je uzeo kredita, nego što je deponovanih sredstava). S jedne strane, takvo stanje ne kreira dostatnu osnovu objektivnih ekonomskih razloga za uvođenje kontracikličnih mjera, kojima pripada mjera ograničavanja gotovinskih kredita. S druge strane, u pitanju su imparcijalni pokazatelji dubokog nepovjerenja u postavke sistema, a što bijeg u gotovinu iz 2019, u privredi i među domaćinstvima, dokumentuje. I, u konačnici, zar diskretno-dogovoreno razvlačenje sprovođenja AQR projekta na narednu godinu (za najosjetljiviji klaster banaka?), ne ide u prilog nastavljanju izbjegavanja odgovornosti na nivou sistema?

Kad se podvuče crta: izgleda da američka i/ili britanska pravne podrške treba da nastave da zadržavaju domete crnogorske regulatorne ispraznosti što dalje od javnosti. Ako je to eventualno tačno, čemu uopšte služi CBCG?

( Mila Kasalica )