Izbori mogu dodatno „zakočiti” put ka EU

Istraživačica javnih politika Instituta alternativa, Dina Bajramspahić, ocijenila je da predstojeći izbori mogu doprinijeti kočenju procesa evropskih integracija koji nijesu partijski, već javni interes.

“Brojni su faktori uticaja na naše nedovoljne rezultate, od nedostatka volje do nedostatka kapaciteta i opšte bezidejnosti, a u posljednje vrijeme uočavam i jedan koji ranije nisam tako percipirala. Iz ugla napretka u EU integracijama, izbori su problem i kočnica koja nas učestalo skreće s puta. Ne izborni uslovi, to je posebna tema, nego sami izbori zbog kojih gubimo fokus sa integracija i koji kod nas protiču u najdramatičnijem ambijentu. Oni predstavljaju poduži vremenski period kada vlast samo misli o tome kako da zadrži vlast, a opozicija kako da dođe na vlast. To je poprimilo neslućene razmjere i previše javnog razumijevanja za takvu situaciju”, rekla je Bajramspahić za “Vijesti”.

Kod nas se vlast shvata kao plijen, a ne alat za javno dobro. Skoro svuda u svijetu je to tako u određenoj mjeri, dok je kod nas to u tako velikoj mjeri da se većina u vlasti i većina u opoziciji i ne pretvara da nije tako. To se najbolje vidi po tome koliko javnih aktera govori o nacionalnoj podjeli vlasti kao da je to pravedna raspodjela. Kao da je to potpuno prirodna stvar. Ovakav pristup će dugotrajno da ostavlja teške posljedice na stanju u društvu u svim oblastima života. Zbog te nezrelosti, mi smo pretpolitičko društvo koje ne zna ni da prepozna ni da se posveti svom dobru”

Objašnjava da to ne znači da treba odustati od izbora, “nego da političke partije i društveni akteri treba da pokažu više ozbiljnosti i odgovornosti u odnosu na bazične javne interese, te da pitanje integracije mora da bude nadpartijsko, sačuvano od dnevne politike međusobnog nadgornjavanja vlasti i opozicije.”

Ona je u srijedu u Evropskom parlamentu govorila o tome šta se iz ugla civilnog društva, koje prati pregovore, još može unaprijediti, da bi kasnije bilo manje problema u primjeni nove metodologije.

Kao članica radne grupe za Poglavlje 23, šta mislite o novom predlogu EK?

Nova metodologija je novi važan momenat za osvježavanje ideje proširenja. Ona je još u nacrtu i ima prostora za njeno unapređenje. Zato sam govorila u srijedu u Evropskom parlamentu o tome šta se iz ugla civilnog društva koje prati pregovore još može unaprijediti, da bi kasnije bilo što manje problema u njenoj primjeni.

Naša regionalna TEN mreža je tokom 2019. u šest vodećih evropskih prijestonica zastupala predloge o tome kako oživjeti proširenje, kako ga učiniti efikasnijim, funkcionalnijim, konačno uspješnijim. Zadovoljni smo da kažemo da smo ponešto i uspjeli i da su se neke od naših ideja našle najprije u francuskom non-pejperu, a onda i u nacrtu Komisije.

Šta je bila vaša poruka?

U načelu, zastupala sam dvije glavne poruke: više štapova i više šargarepa. Proces pregovora treba da bude temeljniji, zahtjevniji i precizniji kako bi se naše države zaista transformisale tokom ovog perioda jer je za nas ovo jedinstvena šansa. To znači kvalitetniji monitoring, ali i veći politički nivo pažnje za ova pitanja, s obje strane, EU i Zapadnog Balkana.

Pokušali smo da donosiocima odluka u zemljama - članicama, posebnom onim skeptičnim prema proširenju, objasnimo da dvosmislene i oprečne poruke koje one uporno šalju o svojoj nevoljnosti da proširenja uopšte bude, ozbiljno demotivišu političke elite da urade to što se traži. Ako je trenutak učlanjenja veoma daleko, Vlade nemaju razloga da se uzdržavaju od nedemokratskih praksi. Koristila sam primjer neustavnog izbora predsjednice Vrhovnog suda u Crnoj Gori. Zašto sada raditi nešto kada će ‘nagrada’ biti tek za deset godina? Na osnovu tog iskustva smo zastupali da je važno da naše zemlje dobiju više podrške od EU tokom procesa pregovora, a ne sve na kraju puta (finansijske, ekspertske, u obliku našeg postepenog i sve većeg uvezivanja sa EU). Ta preporuka je proizašla iz uviđanja da pregovori jako dugo traju, da su iscrpljujući, neizvijesni, u Crnoj Gori trenutno i vrlo statični.

Da li Crna Gora treba da se prebaci na novi model, koji navodno nije obavezujući?

Nova metodologija daje mogućnosti zemljama članicama da usporavaju pregovore i vraćaju nas unazad, što je objektivan rizik, ali daje i više pomoći na tom putu. Moj utisak je da je i Crnoj Gori i Srbiji preporučen prelazak na novi model. Pitanje je otvoreno, proces je u toku i bilo bi vrijedno blagovremeno otvoriti društveni i institucionalni dijalog o prednostima i manama obje opcije.

Šta se traži tokom pregovora?

Ako bismo to pojednostavili, reforme koje treba da sprovedemo su po svojoj suštini smanjenje diskrecije i moći u rukama vlasti u svim oblastima upravljanja. Ove reforme jesu realno zahtjevne, predstavljaju svojevoljno odricanje od moći od strane političkih elita. Zato političke strukture na Zapadnom Balkanu moraju da budu sigurne da ako bude sužavale svoju moć da će se neke konkretne koristi zaista da prate taj put. Tu je ključan i uporan javni pritisak da se svi društveni akteri drže tog puta.

Zašto je Crna Gora zastala u pregovorima?

Evropska unija nije jabuka na stolu koja samo čeka da je uzmemo. Situacija je mnogo složenija. Sada je jedinstvena šansa za nas za nešto sa čim kasnimo 30 godina. EU nije previše raspoložena za proširenje, ali su pod velikim pritiskom, koji se sasvim neočekivano desio nakon neotvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, postigli međusobni dogovor da ipak, ponovo daju riječ da će svi koji ispune uslove biti primljeni. Garancije su malo podignute, ali nisu zacementirane. Još uvijek je neizvjesno da li će naši susjedi otvoriti pregovore, a ako se to ne desi, to će biti konačni udarac politici proširenja. To u praksi znači da se EU u praksi neće voditi sistemom zasluga nego političkim odlukama. I tamo se političke elite vode stavovima svojih birača koji nisu naklonjenju proširenju. Nisam sigurna da svi u Crnoj Gori ozbiljno shvataju ovaj momenat. Više se ponašaju kao da ‘ima vremena, biće’, dok cijela država živi u čekaonici decenijama. Svjesna sam takođe da je realnost da ćemo vrlo brzo i mi skrenuti sa evropskog puta nekim svojim temama, a Ii EU će se zanijeti nekim svojim krizama.

Dakle, nije optimističan scenario za Crnu Goru?

Realistično, nije dobro stanje. Moraćemo stvarno da impresioniramo zemlje - članice da bi sa tim argumentom da smo preporođena zemlja ubjeđivali svoje građane da prihvati proširenje. Ali, realno, ne djeluje mi kao da ćemo uopšte u skorije vrijeme ući u tu dinamičnu fazu promjena, obnove i aktivnog rada na integraciji. Integracije su izazov i za mnogo veću zemlju sa jačom administracijom. Crnogorska uprava nema dovoljno kapaciteta i prilično je istrošena sa posljednjih 15 godina bavljenja reformama.

Prioriteti vlasti i opozicije skupo koštaju građane

“Većina aktera ne pokazuju da razumiju zajednički interes da kao društvo izguramo ovaj proces koji je u interesu baš svakog ko ovdje živi. Držanje vladajućih je ‘uradićemo onoliko koliko nas neće koštati vlasti’, a opozicionih ‘to je problem DPS-a’. Naravno, ja ne sporim bilo kome pravo da ima koji god želi prioritet, izbornu strategiju i taktiku, samo konstatujem faktičko stanje. Imam pravo kao građanka da primijetim da nas takav odnos skupo košta i to već tri decenije. Svim političarima je dobro, onima iz vlasti i onima iz opozicije, a građani nažalost ne drže ovu temu za dovoljno bitnu. Navikli su da nam je tako kako je. U osmoj godini pristupnih pregovora, ne da nismo u eri progresa i prosvetiteljstva, nego u opštem delirijumu”, rekla je Bajramspahić.

Profesionalizacija pravosuđa, a ne podjela plijena

“U reformi pravosuđa i antikorupciji, koje pripadaju Poglavlju 23, treba zajedničkim radom vlasti i opozicije da se nađu zajednička rješenja. Tu nije postignut nikakav napredak. V.d. stanje u pravosuđu je društveni problem koji ne mislim da treba rješavati lakšim putem, izmjenama Ustava, nego težim - dogovaranjem vlasti i opozicije za opšte dobro. Ako bi to nekako uspjelo, možda bi se generalno otvorio put za posljednju fazu evropske integracije.

Poenta je bila profesionalizacija i izbor nesumnjivo kompetentnih u pravosuđu, a ne podjela plijena i trgovina. Može da nam se desi da nekim spletom okolnosti zaglavimo u nekom postupku i da ispaštamo zbog zajedničke nesvijesti o ovom problemu. Neproduktivni antagonizmi političkih partija moraju da budu ostavljeni po strani kad se dođe do gorućih pitanja za društvo. Stanje u pravosuđu jeste takvo pitanje.

Slična situacija je sa konkursima antikorupcijskih institucija, a posebno za direktora ASK-a. Nijedan nezavisni, sa kritičkim mišljenjem, kandidat sa tako dobrim referencama koje nije lako odbiti, koji bi uživao povjerenje javnosti, se nije prijavio. ASK je opoziciji izuzetno važan u kontekstu izbora koji se primiču, kontrole finansiranja političkih partija, izbornih zloupotreba javnih sredstava itd. U ovom konkretnom slučaju je tu i podrška EU koja se negativno izjasnila o prethodnom direktoru i koja pomno prati novi izbor. Međutim, ni u tako povoljnim okolnostima nema kandidata”, navodi Bajramspahić.

( Mila Radulović )