Haiku po diktatu sopstvene duše
Nikšićanin Vukosav Delibašić piše haiku poeziju i, prema ocjeni kritičara, to mu ide od ruke. Objavio je zbirku „U momentu - haiku i druge forme japanske poezije“
Nikšićanin Vukosav Delibašić odlučio je da se „uhvati u koštac“ sa pisanjem haiku poezije i prema ocjeni kritičara to mu dobro ide od ruke. Objavio je zbirku „U momentu - haiku i druge forme japanske poezije“, a na prvom haiku konkursu koji je 2018. godine objavio veb portal „Horse Rider“ osvojio je prvo mjesto. Pomenuti konkurs privukao je kako iskusne pisce, tako i one mlađe, a žiri u sastavu Solomon Wolf i Lily Put, ocijenio je da je Delibašić poezijom dodirnuo „neke bolne stvari u čovjeku, maštanja, kao i surovu realnost“.
Zbirka „U momentu“ pored haiku pjesama, sadrži i druge japanske forme - senjur, tanka, sedoku, oriku i haibun.
„Delibašić prati tradiciju starih haiđina. Njegova haiku poezija nije mrtvi dekor ili filigranstski izglačan nakit. Njegovi haiku su životni, realni, ovovremeni i ostavljaju čitaocu mjesta za umetanje svojih misli i svog viđenja. No, to nije oponašanje japanskih autora već pravi gorštački doživljaj prirode i života“, zapisao je u predgovoru Goran Radičević.
Kako je istakao, Delibašić „nije puno brusio svoj doživljaj“ već ga je ponudio čitaocu da „sam nađe još neku ideju, mogući nastavak doživljaja, drugim riječima da i čitalac postane autor nastavaka ili drugačijih viđenja haiku doživljaja“.
Knjigu je izdalo Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara, čiji je Delibašić član. Član je i Udruženja književnika „Umjetnički horizonti“ iz Kragujevaca. U štampi je roman „U vrtlogu vremena“, a u pripremi je i knjiga „Ukus kamena“.
„Haiku je komičan stih finog i neznog izraza, sličice, pričice... Skoro svaki od tih stihova pjeva, hvali, grli, miluje prirodu... Pjesnici haikua su slikari, oni koji slikaju rijecima“, zapisao je Miloš Crnjanski. A Delibašić, koji vjeruje da je najkraća pjesma na svijetu, kako mnogi nazivaju haiku, poezija budućnosti i dalje će tragati po japanskoj poeziji, ali i trenutku koji bi želio da ovjekovječi.
„Nemam ja više vremena dozvoljavati drugima da guše moj momenat. Došlo je vrijeme da počnem misliti po diktatu sopstvene duše. Možda se pronađem u knjigama tek napisanim. U ovome sad... u mom momentu“, zapisao je Delibašić umjesto biografije.
( Svetlana Mandić )