Glava Zete: Stanare zgrade hoće da isele nakon pola vijeka

Ugostiteljsko-turistički kompleks Glava Zete starije generacije pamte po brojnim kulturno-zabavnim manifestacijama i pivu, mlađi po sportskim događajima i bazenu. I jedni i drugi rado pominju zelenu oazu, ali zaboravljaju, ili se i ne sjećaju, da se kompleksom širi i miris egzotičnog žutog cvijeta - mimoze.

Kompleksom je gazdovala firma “Montel Motel Glava Zete”, koja je bila u vlasništvu “Montexa” i Elektroprivrede, a u firmi je krajem septembra 2018. uveden stečaj. Na kompleks, u sklopu koga je i motel koji je prestao sa radom 2009. godine, s obzirom na stanje u kome se nalaze, stečaj je izgleda uveden mnogo ranije. Zbog toga su se stanari stambenih zgrada, koje se nalaze u sklopu kompleksa, obradovali kada su saznali da se pojavio kupac koji će, nadaju se, Glavi Zete vratiti stari sjaj.

Međutim, bili su zatečeni nalogom koji im je 21. februara uručio stečajni upravnik “Montela” Ranko Radinović, da se moraju iseliti u roku od 15 dana, u suprotnom biće sprovedeno prinudno iseljenje.

“Ovdje živim skoro 50 godina. Pokojni otac je stan dobio ispred Saveza boraca. Prvo smo živjeli u baraci i onda su mu ovdje dali stan. Iz stana neću izaći pa da ću ga zapaliti i u njemu izgoreti, jer nemam gdje drugo”, kazao je Momčilo Basta.

U kompleksu je postojalo šest stambenih zgrada sa 43 stana. Sada su funkcionalne samo tri zgrade, u kojima živi desetak porodica. Ostale tri su potpuno uništene, a takve bi, kažu stanari, bile i njihove zgrade da ih nijesu održavali onoliko koliko su bili u mogućnosti.

“Ulagali smo svoja sredstva, svoj rad, da bismo ove zgrade i krov nad glavom održali. Naravno, mi smo svjesni da je većina nas ovdje ušla nelegalno, ali bili smo prinuđeni jer smo morali da obezbijedimo krov nad glavom. Vjerovatno je i stečajni upravnik upoznat da smo mi u ovim zgradama od 27 do 50 godina, da smo ih mi održavali i očuvali u ovom stanju i da smo, samim tim, po zakonu, stekli pravo svojine i održavanja tih zgrada”, kazala je Olivera Čukić.

U zgradama su šezdesetih godina prošlog vijeka uglavnom živjeli radnici Elektroprivrede. Jedan od njih je, priča Milan Jauković, bio otac njegove supruge koji je stan dobio 1966.

“U pitanju je stan moje supruge. Njen otac je bio zaposlen u HE i po tom osnovu je od Opštine Danilovgrad dobio rješenje 1966. godine, pa se prosto čudim da se u 21. vijeku ovakve stvari mogu dešavati. Ako postoji rješenje koje glasi na nečije ime, ne može niko da te natjera da se seliš na taj način za 15 dana. Tražićemo rješenje, vodićemo postupak”, kazao je Jauković.

Oni su se za pomoć obratili predsjednici Opštine Danilovgrad Zorici Kovačević i nakon razgovora sa njom kažu da vjeruju da neće ostati bez krova nad glavom, jer im je navodno obećala da će pokušati da nađe najbolje rješenja za sve.

Od sjaja do očaja

Kompleks Glava Zete bio je mjesto gdje su se održavali brojni kulturno-sportski i muzički događaji, ali i omiljeni kutak onima koji su željeli da pronađu mir. Kompleks je nastao prilikom gradnje hidroelektrane (HE) “Perućica”. Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, motel je zatvoren da bi ponovo bio otvoren 1987. godine kada je u njegovoj rekonstrukciji učestvovala i nikšićka firma “Montex”, vlasništvo Stanislava Ćana Koprivice.

“Motel je otvoren 24. oktobra 1987. godine. Učestvovao sam u njegovom opremanju dok se rekonstruisao. Objekat je bio jako zapušten, maltene bez krova i zidova, prava ruina. Zatvoren je onda kada je završen magistralni put Nikšić-Podgorica i nije radio desetak godina, a onda je zhvaljujući ‘Montexu’, koji je uložio značajna sredstva, renovirao ga i preuredio, dobio novi sjaj i postao poznat van granica ondašnje Jugoslavije”, priča Milan Jauković koji je bio rukovodilac Glave Zete od 1987. do 2003. godine, ali koji je u pomenutom objektu radio i 1968.

Prisjeća se Jauković da se u motelu organizovao izbor za mis Crne Gore, da ne postoji značajniji estradni umjetnik ili glumac sa prostora bivše Jugoslavije koji nije učestvovao u nekom od programa.

“Sve je išlo preko jugoslovenske estrade koja nam je slala najveće moguće umjetnike i sve je to bilo popraćeno velikom posjetom. Gosti su mjesta rezervisali unaprijed jer se do slobodne stolice maltene teško moglo doći. Organizovale su se i brdske auto-trke, Glava Zete-Bogetići, gdje je tada prisustvovalo više od 30 hiljada ljudi”.

Kompleks je imao dva bazena, ljetnju baštu sa 300 mjesta, sportske terene, mini pivaru. Ljeti su organizovani sportski kampovi, a pivopije, kaže Jauković, znali su tih godina gdje se prodaje najbolje pivo u Crnoj Gori.

“Imali smo prvu mini pivaru na Balkanu, otvorenu 1989. godine, gdje se dnevno proizvodilo po 600 litara piva. Proizvodili smo najbolje pivo koje se zvalo ‘Glava Zete’. Imali smo veliki broj stalnih gostiju, ljubitelja piva, i vodili smo računa o njima, pa smo radili specijalne krigle sa njihovim imenima koje su bile okačene i oni bi dolazili i tražili svoju kriglu. Tako smo dobijali i sve više mušterija”, ne bez ponosa ističe Jauković.

Prisjeća se da je “Montex” imao sjajne programe, a između ostalih i žičare Glava Zete-manastir Ostrog.

“Ćano Koprivica, ugledni privrednik evropskog formata, bio je zagrijan da to do kraja dovede. Međutim, neko je napravio nepromišljen potez i na bivše igralište doveo izbjeglice, njih preko 400, i tada se Ćano povukao iz svih programa. Kao da je neko to uradio namjerno”.

Glava Zete je, kaže Jauković ’60. i ’70. godina prošlog vijeka baš “živjela”.

“Ovdje je svojevremeno postojala zdravstvena ambulanta, škola sa 64 učenika, pošta, mjesna kancelarija u koju sam se vjenčao, dvije prodavnice, kiosk, motel sa 30 ležajeva, dva bazena koji su bili sjajno urađeni, fudbalski teren koji su renovirali isključivo radnici Glava Zete koji su tada radili, teniski tereni. Šta danas od toga ima - gotovo ništa. Jedino što je ostalo su teniski tereni koji su renovirani zahvaljujući ulaganju privatnika. Ko je kriv za sve to što je propalo? Valjda ne mi. Kriv je onaj ko je vodio sve to i odlučivao o tome”, kaže Jauković.

Ostali su i čempresi, borovi i platani, kamfor koji je posadio Njemac koji je prilikom gradnje “Perućice” bio zadužen za hortikulturu, i miris mimoze, neuobičajen za ovo podneblje.

Jauković, kao i ostali stanari, nadaju se da će novi vlasnik kompleksu vratiti stari sjaj, da oni zbog tog “sjaja” neće ostati bez krova nad glavom, i da će kompleks ponovo biti raj za oči i za dušu. On je to i sada, samo mu fali odgovarajuća “šminka”.

Sve kupljeno za 429.000 eura

Imovina firme “Montel Motel Glava Zete” je na prodaju od decembra 2018. godine i tek nedavno je našla kupca, firmu “Gufo” iz Podgorice. Prodata je imovina koja se nalazi na Glavi Zete, dok zemljište na Čevu i dalje čeka kupca.

“Sa firmom ‘Gufo’ još nije potpisan ugovor jer se u stambenim zgradama nalaze stanari koji tu žive nelegalno i novi vlasnik će ugovor potpisati tek kada se oni isele. Imovina je prodata za 429 hiljada eura”, kazao je “Vijestima” stečajni upravnik Ranko Radinović.

Po zahtjevu Poreske uprave, stečaj u preduzeću uveden je krajem septembra 2018. jer je firma tada za poreze dugovala oko 140.000 eura. Međutim, njeni računi su bili u blokadi na iznos od blizu pola miliona eura. Nakon potpisivanja ugovora novac od prodaje, objasnio je Radinović, mora i dalje ostati na računu zbog imovinsko-pravnog spora između “Montexa” i Elektroprivrede koji traje već desetak godina i koji je i dalje aktuelan.

“Čim sredstva od prodaje budu operativna prvo će se isplatiti novac koji se duguje Poreskoj upravi jer je riječ o hipotekarnom povjeriocu”.

( Svetlana Mandić )