Momo Kapor se uvijek radovao tome da nešto dobro drugome pruži

Mnogi ljudi bez svojih prijatelja ne bi mogli da zamisle život. Neka prijateljstva obilježe naš život, ali nijedno od njih nije slučajno. Na svoje prijateljstvo sa književnikom Momom Kaporom posebno je ponosna glumica Rada Đuričin. Momo i Rada družili su se od studenskih dana. Njihovo prijateljstvo trajalo je 50 godina, a Rada je uz Moma bila do posljednjeg dana dok se poznati pisac, novinar i slikar borio sa teškom bolešću.

Kapor je preminuo prije deset godina, a njegova ga prijateljica ne zaboravlja. Sjećanje na njega ne čuva samo za sebe, već ga dijeli kroz razne projekte. Jedan od njih je i predstava “Halo Baograd” koja donosi Kaporove misli, isječke iz njegovih intervjua, a upravo ju je Rada posvetila svom najboljem prijatelju.

Iako rođeni Sarajlija, Kapor je volio Beograd. Njegovu ljubav kad je u pitanju prijestonica Srbije na daskama koje život znače, prenijela je Đuričinova koja je priredila mjuzikl kroz vrcave crtice o Beogradu i Beograđanima koje je Kapor godinama objavljivao u “Politici”, a zatim sabrao u tri knjige - “011”, “Istok-zapad” i “Halo Beograd”.

50 godina trajalo je prijateljstvo između Kapora i glumice. Upoznali su se dok je Kapor studirao likovnu, a Rada pozorišnu akademiju

„Kako kaže Momo Kapor - Beograd je u stvari metafora, način življenja. Beograd je u nekom vicu, u nekoj urođenoj ležernosti sa kojom se primaju i pobjede i porazi. Beograd je svuda gdje je jedinica za mjerenje stila šarm. Lijepo je rekao“, kaže Rada Đuričin.

Decenije druženja sa Kaporom kojeg je upoznala još dok je studirao slikarstvo, a ona glumu, bile su za nju, kako kaže “čast i privilegija”, jer je bio izuzetan drug i saradnik. No, ovo nije prvi projekat koji je Rada posvetila svom najboljem prijatelju. Mnogo Momovih tekstova Rada je prilagodila za scenu. Dramu “Kraj vikenda”, koju je igrala sa Mišom Janketićem, odigrala je više od 500 puta na sceni JDP-a. Sa ovom predstavom obišli su svijet, baš kao i sa predstavom “011”, za koju je Rada Đuričin napravila scenario na osnovu Momovih priča o Beogradu. Projekat “Halo Beograd” je napravljen u formi kabarea i nalazi se na redovnom repertoaru Male scene “Madlenianuma”, a podgorička publika istu je odgledala prošlog mjeseca u okviru manifestacije “Makado”.

„Prije dosta godina napravila sam sa Mišom Janketićem jedan kolaž koji se zvao ‘011’ i imali smo i muzičku pratnju. Razne stvari sam i u ovom omažu ‘Halo Beograd’ uzela iz toga što sam radila ranije i sa tom predstavom sa Mišom Janketićem kao sjajnim partnerom, obišli smo pola svijeta. Pronosili smo tu Mominu ljepotu, dobrotu, humor i poeziju”, priča Rada Đuričin.

Kapor se godinama borio sa teškom bolešću, a preminuo je od posljedica raka grla 3. marta 2010. godine.

“Jako sam sentimentalna jer smo upravo u danima kada nas je Momo Kapor napuštao, tačno prije deset godina. Bila sam sa njim od studenskih dana, družili se upravo do samog kraja, još dok je bio u bolnici tih posljednjih dana u Istanbulu tražeći tu posljednju pomoć koja je eventualno mogla da mu bude pružena, on je i tada samo mislio na to hoće li nekoga obradovati nekom svojim dobrim tekstom. Sjećam se da mi je preko skajpa rekao ‘Molim te, pročitaj mi posljednji članak moj u ‘Ninu’. Pokaži mi da vidim kako su ga složili. Možeš li da mi pročitaš?’ Onda sam mu ja čitala taj njegov članak koji je bio i duhovit. Tako smo se smijali zajedno i on se radovao što će se još neko smijati, što će neko biti srećan da pročita neku lijepu riječ. Uvijek se radovao tome da nešto dobro drugome pruži”, prisjeća se Đuričinova.

“Trudim se, koliko mogu, još ovo malo što je ostalo, da upravo to nekako pronesem i da živi Momin duh dok sam ja u ovom obliku”, obećava ona.

Tokom ove godine biće obilježena desetogodišnjica smrti Kapora koji je bio član Senata Republike Srpske i Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske od 1996. godine.

“Za desetogodišnjicu zadužbina ‘Momo Kapor’ čiji sam i ja, naravno, član, a njegova supruga Ljiljana Kapor u prvom redu vodi sve to, priprema razna događanja koja će biti u vezi sa njim. Tako će ova godina biti u njegovom znaku, a to je značajno za nas i sve one koji su ga voljeli, a mnogi su ga voljeli i on je to zaslužio“, smatra Đuričinova.

Radeći projekte po tekstu Kapora, Đuričinova je uživala, a dešavalo se da na turneje pisac i slikar ide sa njima. Tekstovi koje je njen prijatelj napisao, a Rada na sceni izgovarala kako kaže “prijanjali su za srce i njoj i publici”.

„Uvijek me je oduševljavalo ono što je on umio da zapazi. U stvari, to sam i ja mogla da zapazim, ali nisam zapazila prije njega, niti umjela da to tako kažem. On je prosto bio toliko darovit čovjek i imao tu mogućnost da precepira stvari, da vidi ono što svak vidi, ali tek pošto pročita ono što je napisao“, zaključuje glumica.

Mladi glumci nemaju gdje da se zaposle

Predstava “Halo Beograd” osmišljena je kao mjuzikl, a Rada Đuričin ju je odigrala više od 7 puta i raduje se što se sve više sličnih projekata radi u njenom Beogradu.

„Pozorišta u Beogradu su posljednjih godina baš napredovala i imaju dosta dobrih mjuzikla, predstava i srećna sam zbog toga. Postoje licence, tako da se one otkupe i onda mogu da se rade razni projekte koji su popularni u svijetu. E to su upravo počeli da rade i kod nas. Mi imamo jako talentovane ljude. Ovi mladi koji se sad pojavljuju - to je raskoš kakvih sve darovitih ljudi ima, naročito glumaca. Ogroman ih je broj, jedini je problem što nemaju gdje da se zaposle. Mada, posljednje dvije, tri godine u usponu je produkcija, pa imaju više šanse novi mladi glumci koji trek trebaju da se pokažu i osvoje ovo nebo naše”, smatra ona.

Kaporove priče upotpunila muzikom

U predstavi “Halo Beograd” Đuričinova ne igra sama, već su sa njom na sceni Vladimir Racković i Boris Pingović. Tekstove koje je Kapor napisao, Rada se, radeći na ovoj predstavi trudila da upotpuni muzikom, hitovima koji su obilježili neke davne decenije i koje najbolje predstavljaju Beograd.

„Oko muzike sam se baš trudila, birala sam dugo pjesme. Ima dosta numera grupe ‘S vremena na vreme’, jer te su se pjesme nekako najviše uklopile. Miša Janketić i ja smo napravili jednu seriju na televiziji od tih stvari koje smo radili u predstavi, samo proširene. Sad bismo voljeli, da povodom obilježavanja Momine godišnjice ta mala serija koja je napravljena bude prikazana reprizno, pošto se odavno nije pojavila na televiziji”, ističe Đuričinova.

( Marija Vasić )