Predstavom "Ko se boji Virdžinije Vulf" otvorena RUTA u Podgorici: Skrivamo svoju pravu istinu

Maestralnom igrom Radeta Šerbedžije, Katarine Bistrović Derveš, Milana Marića i Nike Ivančić u predstavi "Ko se boji Virdžinije Vulf" sinoć je otvoren festival Regionalne unije teatara RUTA u Podgorici. U Velikoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" tražilo se mjesto više, i to ne mjesto za sjedenje, jer su i sve pomoćne stolice bile popunjene, već je falilo i mjesta za stajanje koje prisutnima nije smetalo, a nakon dvoipočasovnog teatarskog spektakla publika je dugim aplauzom i stojećim ovacijama ispratila ovaj neprikosnoveni ansambl i više puta ih vraćala na poklon.

I prije i posle pauze publika je disala uz ritam kojim se predstava odvijala uz trenutke dugog smijeha, iskrenog, tragičnog, sarkastičnog, ali i u velikoj tišini u kojoj se osjećala bol i tjeskoba koji su se rodili u trenutku sahranjivanja laži koja je jedan od činilaca života i odnosa starijeg bračnog para - Džordža (Šerbedžija) i Marte (Bistrović Derveš).

O ljubavi, mržnji, o (ne)istini, o (ne)iskrenosti, o etiketama, ambicijama, maskama, o strahu i o smrti, o smrti ideja, iluzija, sloboda, o svemu tome i o težini i surovosti života i odnosa govori predstava "Ko se boji Virdžinije Vulf" koja je Koprodukcioni projekat Kazališta Ulysses iz Zagreba i Beogradskog dramskog pozorišta nastao po motivima čuvene drame Edvarda Olbija i u režiji Lenke Udovički.

"Ono što je bitno u ovoj predstavi to je koliko skrivamo svoju pravu istinu i tu sam se negdje zaustavila kod tog odgovora i mislim da se na to odnosi naslov, na to koliko skrivamo šta je zapravo istina. Kroz sve igre Marte i Džordža vidi se koliko izbjegavamo susret sa stvarnošću. Ona se umotala u laž vlastitog života u laž vlastitih iluzija, ona se pograva sa smrću, priziva je ali je se i boji", kazala je Bistrović Derveš nakon predstave na okruglom stolu koji je vodio crnogorski reditelj Zoran Rakočević.

Rakočević je primijetio da je u predstavi prikazan uspjeh mjerljiv po kriterijumima društva čemu dodatno doprinosi sudar stare i nove generacije, a bunt je prisutan u momentima, međutim, kao i u životu, svaka ideja bunta se guši uz priličan trud i zalaganje onih koji ga se boje.

"Ja se nadam da je u današnjoj omladini ostao još koji postotak bunta, da nijesu svi upali u uravnilovku. Mislim da u svemu ovome, posebno na našim prostorima, jedino gdje sistem funkcioniše je da se decenijama na razne načine i mahincaije ubija ideja bunta, a elite i vlast bunt gledaju kao jedinu opasnost i svima je cilj da što više ljude ubace u neku vrstu bunila u kojem mladi nemaju jasan stav i sve ono što se zove politika guraju od sebe, a na taj način vlasti stiču prostor za manipulaciju i prostor kakav oni žele. Ideja bunta je jako napadnuta danas i vidim po sebi i ljudma oko sebe da sve što se tiče politike i akcije ljudi odbijaju već radije biraju da ne znaju, da ih se ne tiče, da odu odavde", primijetio je mladi glumac iz Srbije Milan Marić.

On je dodao da se u takvim okolnostima ne može očekivati da mladi ljudi grade sistem vrijednosti ili znaju šta je ispravno ako im je ostavljeno sve ono u čemu zapravo i odrastaju, okolnosti u kakvima stasavaju.

"Kada se gazi cijeli sistem ne možete očekivati od mladih ljudi da ga grade i da znaju šta je ispravno. Zbog toga postoji sistem, da bi nas uputio, pa i na sistem vrijednosti. Ne može se očekivati od nekoga ko ima 15, 16, 20 godina da gradi sistem koji je uništen do kraja, na najgori mogući način izgažen, ispljuvan, poremećen. Ne mogu ga srednjoškolci graditi, a da ljudi srednjih godina ga zloupotrebljavaju ili su završili na bensedinima boreći se za neke promjene", priča Marić, a zatim povezuje to sa likom kojeg igra:

"Moj lik ima neku bolesnu ambiciju da se probije, on je vidio šansu za to, zaobilazi sistem, kao ajkula gleda gdje je krv i napada tamo gdje je najslabije. Suštinski njegova namjera je u redu - čovjek koji želi da se ostvari i postigne karijru, ali načini na koje on to radi su bolesni. Njegova ideja o ambiciji je suštinski normalna i zdrava, ali načini nijesu", ističe on.

Nika Ivančić kaže da je ona svoju ulogu, ulogu žene koja se udala "po dogovoru" i živi u braku sa partnerom (Marić) kojeg zapravo i ne voli i ne osjeća ništa prema njemu, kao ni on prema njoj, živi u odnosu bez iskrenosti, strasti, pod velom i etiketama...

"Ja sam to iznijela kao ulogu koja je nametnuta ženama zapravo. To je da žena bude desna ruka muškarca, ona pokušava biti idealna supruga, domaćica, ali se ne snalazi u tome i laže sebe, oko sebe, svakog oko sebe. Svi sami sebe lažemo u ogromnim količinama, svi živimo pod maskama a kad te maske padnu tek tada se suočavamo sa životom", kazala je ona na okruglom stolu ističući da Hani koju igra uopšte nije naivna i budalasta kako izgleda već se kao takva prilagođava svemu oko sebe.

U nitima igranja, straha, histerije, srama, laži, predstava se završava ljubavlju, Marta i Džordž srušenih iluzija, nakon puno pića, ali i boli, mržnje, uvreda, suočavanja... zaspivaju zagrljeni i čekaju novi dan, novo jutro, život nanovo.

Da RUTA bude novi kreativni i duhovni most

Festival je otvorio, kako ga je najavio crnogorski glumac Emir Ćatović koji je vodio ceremoniju otvaranja - dio legende jugoslovenskog glumišta, neprikosnoveni prvak makedonske pozorišne scene, laureat svih prestižnih filmskih i pozorišnih nagrada", Meto Jovanovski.

"Sa željom da festival postane novi kreativni most koji nas duhovno spaja u ljubavi i prijateljstvu i njeguje duhovne vrijednosti kao putokaz i orjentir za bolji i humaniji svijet. Umjetnost je univerzalna, duhovna i božanska sila koja nas čini boljim i uzvišenijim. Umjetnost je ukras i ljepota života. Biti glumac, pozorišni saradnik, dio pozorišne ekipe, ući u taj tajnoviti čaroban svijet sa željom da se život pretoči u kreativni čin je čast i privilegija, ali i odgovornost prema onima zbog kojih postojimo, a to su naši gledaoci, publika koja zna da cijeni i prepoznaje naš umjetnički rad. Ovo je divan posao, ali i veliki izazov da se dostigne najuzvišenije, da uđemo u svijet kreativnosti i bar na trenutak zaboravimo crno-bijeli svijet u kojem živimo, a radost da dijelimo sa gledaocima. U ime kreativnosti, ljepote i svega što uzdiže ljudsku dušu, slavimo umjetnost kao zrak svjetlosti u borbi protiv mračnih stereotipa i zaostalosti. Neka ovaj festival bude duhovni svetionik i dostojan reprezent stvaralaštva svih nas", poručio je Jovanovski.

Na večerašnjem repertoaru je predstava "Sjećaš li se Doli Bel" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva koju je režirao i adaptirao Kokan Mladenović. Dramaturg je Vedran Fajković, scenografkinja i kostimografkinja Adisa Vatreš Selimović, autorka muzike Irena Popović, a u predstavi igraju: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Mirsad Tuka, Davor Golubović, Elma Juković, Admir Glamočak, Tatjana Šojić, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Sin Kurt, Amar Selimović te Saša Krmpotić.

( Jelena Kontić )