Sve je isto samo poglavlja nema?

Fortasse erit, fortasse non erit. (Možda će biti, možda neće biti)

Podgorica, petak 17. decembar 2010, zima a lijep i sunčan dan. Većina ispija kafu i planira šta će raditi za vikend. Monotoniju svakodnevice razbija jedna lijepa vijest. Crna Gora je službeno postala kandidat za članstvo u EU. Crna Gora je dokazala da jeste demokratska, građanska, slobodna i progresivna evropska zemlja. Tokom narednih 10 godina čuju se dominantno pozitivne stvari. Crna Gora lider u pregovorima, Crna Gora realizuje sve po planu...

Podgorica, srijeda 5. februar 2020, opet zima, i opet lijep i sunčan dan. Ovog puta monotoniju svakodnevice razbija jedna vijest (neću joj dati epitet u ovom trenutku, nije još vrijeme) a to je da EU predlaže promjenu metodologije pristupa za kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u Uniji. Napomenuću da je Crna Gora i dalje lider u procesu pregovora i da, iako sporijom dinamikom, proces traje. Iznenađujuće, stvar koja može biti krucijalna za Crnu Goru, ostade nedovoljno ispraćena, jer ipak su interne stvari bile mnogo interesantnije od puke budućnsti Crne Gore i članstva u EU. Tog dana saopšteno je da je proširenje EU i dalje politički prioritet i da će se intenzivnije raditi na tom polju. Veoma jasno su izlistane teze o tome zbog čega se predlaže nova metodologija i još jasniji cilj uvođenja nove metodologije, da u odnosu na staru počiva na četiri principa: vjerodostojnost, predvidljivost, dinamičnost i jača politička opredijeljenost. Biće kreirani jasniji kriterijumi ali proces jeste i biće mnogo zahtjevniji nego u prošlosti. Na kraju, poslije svih ovih ocijena, jedan sasvim običan građanin Crne Gore će se zapitati: đe je tu Crna Gora, kako ovo utiče na Crnu Goru? Što se zapravo promijenilo? Valjda ništa revolucionarno - osim kompletnog procesa. Osim što više nemamo poglavlja, koja smo svi u društvu i sistemu bili prihvatili, obučili se za njih, organizovali grupe... Sad imamo šest klastera: fundametalni (osnovni principi koji uključuju i trenutna poglavlja 23 i 24) unutrašnje tržište, konkurentnost i inkluzivni rast, zelena agenda i održiva povezanost, resursi, poljoprivreda i kohezione i spoljne politike.

Prva stvar koju bih nazvao „štap i šargarepa“ jeste veoma primamljiva za sve države koje žele da postanu članica EU. Za razliku od prethodne metodologije, nova nam nudi mogućnost da kad ispunimo sve kriterijume iz jedne tematske oblasti, crpimo mogućnosti kao da smo članica EU u tom dijelu. Sjajna novost. Ipak, može li nas ovakav princip dovesti do toga, da ispunimo uslove i dobijemo privilegije samo u djelovima u kojima to odgovara politikama EU? Može li nas dovesti da zapravo ne dobijemo one benefite koje i najviše svi priželjkujemo od EU? Da li nas može držati u začaranom krugu koji daje malo a nudi mnogo? U vječnom predvorju sa malo pogleda na glavni salon? Nadam se da ne!

Drugo pitanje na koje treba dati odgovor je da li prihvatiti novu metodologiju pregovora, i ako ne prihvatimo šta će se desiti? A ako prihvatimo, da li treba da zaboravimo na sva poglavlja koja otvorismo, zatvorismo i ne otvorismo?! Da li smo onda opet lideri u regionu ili smo na istim pozicijama kao Sjeverna Makedonija i Albanija koje tek treba da započnu proces pregovora?! I na kraju, zdravorazumna osoba može postaviti pitanje, da li se sa ovim principom dugoročno, zapravo, stvaraju uslovi za davno pominjanje proširenja EU sa „paketom“ država Zapadnog Balkana? Ništa od ovog ne mora da bude tačno, ali je ipak logično i zvuči veoma stvarno. Ipak, treba sačekati da se stvari poslože sa obje strane, vidjeti gdje jeste Crna Gora u ovom trenutku i šta zapravo možemo očekivati u narednom periodu. Jedno je sigurno, jesmo lideri u regionu, jesmo uradili mnogo u procesu pregovora, stvari koje su prije samo deceniju bile nezamislive, no, dosta je ostalo da se uradi i to treba cijeniti. Nije stanje u Crnoj Gori toliko gore od stanja nekih država koje jesu postale članice EU u ranijem periodu. Zato se postavlja pitanje suštinske opravdanosti insistiranja na stalno novim kriterijumima i starim kalkulacijama. Svi mi treba, zajedno, da jasno doprinesemo jednom cilju, da budemo slobodna, građanska i demokratska država i društvo.

Jasno da nije sve ovo kraj svijeta, ali nadamo se da nije baš ni početak novog!

Autor je predsjednik Mladih Liberala i politikolog

( Ammar Borančić )