Smatram sebe tihim, kulturnim aktivistom

Crnogorska umjetnica Ivana Stanić predstavila je svoja djela iz novog ciklusa na kojem radi u okviru grupne izložbe “Snaga žene” koja je protekle sedmice otvorena povodom Dana žena u hotelu “CentreVille”, a koja je okupila 17 umjetnica. Pored toga, Stanićeva je i idejni tvorac, inicijatorka i administratorka sve popularnije Fejsbuk stranice “Kulturna baza Kunst” koja predstavlja kulturne stvaraoce iz raznih oblasti.

Stanićeva se predstavila zajedno sa još 16 crnogorskih umjetnica među kojima su i: Maja Šofranac, Sanja Raonić, Dijana Lazović, Nina Vukčević, Maša Jovović, Tijana Dedeić, Milena Živković, Milena Mijović Durutović, Ozana Brković, Ti Ke, Ljiljana Kolundžić, Tijana Dujović Liščević, Nađa Žarić, Anka Gardašević, Sonja Đuranović i Gordana Trebješanin.

Stanić je izabrala radove iz novog ciklusa koji je počela i zove se “Samo diši”, a predstavlja razbijanje figurativne forme za koju kaže da je lično najviše i interesuje.

“To je jedan opus kojim se paralelno bavim pored figurativnog crtanja koje mi je pasija i lično interesovanje. Ušla sam u jednu novu priču boja, apstrakcije i razbijanja forme, iako tematika svih apstraktnih djela u svojoj pozadini nosi i angažovane političke, emotivne kontekste i priče i sve ono što su i dosadašnji moji radovi nosili, ali sada kroz jedan novi rukopis, rukopis razbijene forme i slikarstva”, priča ona za “Vijesti”.

Djela iz oba svoja ciklusa predstaviće na prvom samostalnom predstavljanju u Kotoru, 20. avgusta, i u razgovoru ističe da je to jedino što trenutno planira kada je njeno stvaralaštvo u pitanju. Puna entuzijazma govori i o “Kulturnoj bazi Kunst” ističući da ona u tome nije “najbitniji faktor”, već “samo inicijator te priče i administrator na Fejsbuku”. “Kulturna Baza Kunst” obuhvata više od 60 kulturnih djelatnika iz Crne Gore, među kojima su: Sanja Raonić, Filip Ferdinandi, Mišo Joskić, Siniša Radulović, Damir Murseljević, Mladen Ivanović, Anka Gardašević, Sanja Pejović, Darko Vučković, Miroslav Miro Šuković i mnogi drugi.

“I ta baza svakodnevno raste, ljudi se povezuju, prepoznaju, planiraju zajedničke projekte, mogu da se jave i ljudi koji su raspoloženi da se predstave, da pomognu ili ugoste umjetnike, obezbijede prostor za njih... Ta stranica je krenula iz potpuno aktivističkih pobuda, pošto smatram sebe tihim kulturnim aktivistom cijelog života i htjela sam tako da umrežim ljude iz raznih branši kulture - likovnjake, psihologe, naučnike, pisce... Izbor je u početku bio vezan za meni bliže ljude, ali se to kasnije potpuno otvorilo za svakog ko je iole građanske svijesti, slobodni intelektualac ili neko ko se ne deklariše po nekim osnovima već radi, vrijedan je, vaspitan i ima nešto da kaže našoj publici”, objašnjava ona i dodaje da je cilj da se predstave umjetnici koji nijesu dovoljno prisutni na domaćoj kulturnoj sceni i tako izvuku iz sjenke.

“Pored njih, zastupljeni su i ljudi koji su se već dokazali i pokazali u svom poslu. Može se reći da su u pitanju ljudi koji nemaju dovoljno prostora da li zbog finansija, lošeg likovnog/umjetničkog marketinga koji i ne postoji u Crnoj Gori. Moja je ideja da se umjetnost učini vidljivijom, prisutnijom, da se skloni jedna vrsta elitizma od nas samih stvaralaca, kulturnih radnika koji doprinose sceni, bave se kulturom, promovišu umjetnike i umjetnost... Želim da svi dobiju prostor u bazi “Kunst”, ali ne bih da reklamiram, jer u ovoj priči nema marketinga, već je u pitanju kulturni rad. Naglasila bih da ja nijesam najbitniji faktor u toj priči, već samo inicijator te priče, a ‘Kulturnu bazu’ čine ljudi koji su predstavljeni na stranici”, priča ona i otkriva da je cilj da se “Kunst” proširi i umreži sa regionom.

“Mislim da je ‘Kulturna baza Kunst’ jedna dobra priča, jednako potrebna i autorima i konzumentima, a čini mi se da su ljudi prepoznali potrebu da se međusobno podržimo. Voljela bih da to zaživi na otvoren, sloboduman način, bez selekcija. Mi još nijesmo regionalna baza, ali je clj da se povežemo i sa drugim bazama, a to je u planu, pa zatim i da dobijemo neku vrstu podrške i da krenemo u neku širu i ozbiljniju priču, pa da organizujemo i rezidencijalne boravke, učestvujemo na sajmovima, razmjene, a sve to da bude kao i do sada, otvorenog tipa, sa jedinim uslovom da taj neko radi i da je vaspitan građanin”, poručuje Stanićeva.

Apstrakcija je danas pitka, čitljiva i bliska

Ivana Stanić (Andrić) rođena je 1982. godine u Kotoru, a diplomirala je grafiku na novosadskoj Akademiji umjetnosti 2005. u klasi prof. Zorana Todovića. Nakon toga je dvije godine provela na dizeldorfskoj Akademiji, gdje je u klasi prof. Herberta Brandla usavršavala slikanje i crtanje, pa ne čudi spoj crteža i slike, apstraktnog i figurativnog u njenim djelima.

“U pitanju je ontološki koncept prosto zbog jednog zasićenja u izrazu koji postoji u figuraciji, jer čovjek ima potrebu da istražuje drugačije vidove komunikacije sa publikom i samim sobom. Apstraktna umjetnost je trenutno atraktivnija i prijemčivija konzumentu, posmatraču djela iako je ranije bila apsurdna i nekomunikativna, ali došli smo u novo vrijeme gdje je apstrakcija toliko pitka, čitljiva i bliska, doduše ne u klasičnom smislu da čovjek automatski zna šta je pisac htio da kaže ili slikar da poruči, ali može doživjeti neke vrste emotivnih katarzi i misaonih procesa putem elemenata koje stvaralac koriste kako bi saopštio neku svoju poruku”, objašnjava ona “Vijestima”.

( Jelena Kontić )