ZDF: Ideološki "potpaljivači" Tuđman i Milošević

Poza je državnička. Fotografija profesionalna. Ministar sjedi za radnim stolom. U pozadini je hrvatska zastava. On potpisuje neki dokument. To je scenografija na osnovu koje se može zaključiti: ovdje se nešto važno događa. Nešto što je u interesu Hrvatske.

Ministar Gordan Grlić Radman potpisuje otvoreno pismo ZDF-u. Fotografiju je objavio 29.11.2019. na svom Tviter-nalogu i na stranicama Ministarstva spoljnih i evropskih poslova Hrvatske – uz objašnjenje da je time reagovao na prikazivanje ZDF-ove dokumentarne serije „Balkan u plamenu: Jugoslavija – bure baruta“ (Balkan in Flammen: Pulverfass Jugoslawien).

Primjedbe ministra na 11 stranica

Na čak 11 stranica ministar je pokušao da objasni razloge svog (i Vladinog) nezadovoljstva ZDF-ovim filmom. On secira mnoge scene i izjave sagovornika, navodi svoje primjedbe. Svrha pisma je, kaže, „bolje razumijevanje procesa i uzroka raspada bivše Jugoslavije, opovrgnuti niz tvrdnji, te ukazati na neke nespomenute činjenice“.

Ključna primjedba ministra je sljedeća: ono što je prikazano ne odgovara istorijskim činjenicama – barem kako ih vidi zvanični Zagreb. Između ostalog, prebacio je ZDF-u da je pogrešno (pr)ocijenio ulogu Franja Tuđmana, odnosno da se u dokumentarcu „osjećaju gotovo jugonostalgični ton i simpatije za Tita“:

„…Tita se, istina, naziva diktatorom koji je uspostavio komunističku diktaturu. Ali se isto tako navode brojne ocjene kao što su „Tito je izgledao dobro, bio je simpatičan, imao je plave oči koje su očaravale …umio je konkretizovati budućnost“, „…nakon rata postao je superzvijezdom. Svi Jugoslaveni željeli su mir i stabilnost, a upravo je to obećavao.“

Hrvatski šef diplomatije dodaje da, „s našeg gledišta takav opis pokazuje koliko su, u određenim krugovima, još uvijek snažni odjeci jugoslovenske propagande i ideološki uslovljenog idealizovanja bivše Jugoslavije.“

Drugim riječima: Grlić Radman je ZDF praktično optužio da je jugonostalgična stanica koja u 21. veku emituje – jugoslovensku propagandu.

„Ideološki potpaljivači“ Tuđman i Milošević

Dosta prostora posvetio je načinu na koji je ZDF prikazao lik i djelo bivšeg hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana.

ZDF je, naime, Tuđmana i Slobodana Miloševića nazvao „ideološkim potpaljivačima“ rata; vrlo kritički se rasvjetljava njihova politika koja je prethodila sukobima u Bosni i Hercegovini i de fakto se, nakon gledanja dokumentarca, može steći utisak da su podjednako krivi za ono što je uslijedilo u toj zemlji: krvavi rat s brojnim ljudskim žrtvama.

Grlić Radman optužio je ZDF i da je „posvema promašena tvrdnja da je Tuđmanov uzor za mladu, hrvatsku demokratiju bila „nezavisna Hrvatska iz 1941., Hitlerova marionetska država u kojoj su vladale ustaše“.

Kao argument u prilog svojoj tvrdnji piše da je „Tuđman bio Titov partizan“, i poručuje ZDF-u da je to u dokumentarnom filmu „ispravno prikazano“.

Dokumentarac na koji je reagovao hrvatski šef diplomatije, ZDF je prikazao u junu 2019. – punih šest mjeseci prije slanja pisma u centralu ZDF-a u Majnc.

Zašto nije poslato ranije – ako je Zagreb već bio uvjeren da se radi o tako velikim propustima ZDF-a?

Zašto je poslato u sred kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj? I samo nekoliko dana nakon velikog skupa u Štutgartu na kojem je formalno proslavljena 30. godišnjica tamošnjeg HDZ-a, a u stvari se radilo o predizbornom nastupu tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na kojem je zatražila podršku dijaspore? U njenom društvu tada je bio i ministar (i bivši ambasador u Nemačkoj) Grlić Radman.

„Nakupilo se toga dosta…“

Izvori u hrvatskoj diplomatiji s kojima je Dojče vele razgovarao nisu bili pretjerano oduševljeni slanjem pisma.

Oni znaju da se takav potez u demokratskim sistemima lako može shvatiti kao pokušaj uticanja na izvještavanje i napad na slobodu medija. Ipak, naglašavaju da se konačno moralo reagovati.

Hrvatska vlada očigledno već neko vrijeme nije zadovoljna načinom na koji se o njoj i Hrvatskoj izvještava u stranim (u ovom slučaju u njemačkim medijima), i pismo ZDF-u samo je kulminacija tog višegodišnjeg nezadovoljstva.

„Nakupilo se toga dosta“, rekao je jedan diplomatski izvor.

Zagreb je posebno, kako nam tvrde sagovornici, iritiralo „izjednačavanje krivice“ Miloševića i Tuđmana za ratne sukobe.

„Sigurno da je potrebno kritički valorizovati lik i djelo Franja Tuđmana, ali to je ipak bilo previše od ZDF-a. Na to ne pristajemo, jer ne odgovara činjenicama“, kaže jedan izvor.

ZDF je, kako smo to u međuvremenu saznali, odgovorio Grliću Radmanu.

Još 20. decembra 2019. (samo dva dana uoči prvog kruga predsjedničkih izbora) generalni direktor njemačkog javnog servisa Tomas Belut poslao je pismo hrvatskom šefu diplomatije.

Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova Hrvatske, na upit Dojče velea, potvrdilo je da su pismo dobili.

Ali, iako su prošla već tri mjeseca od toga, ono nigdje u Hrvatskoj nije objavljeno – nije ga objavio ni ministar na svom Tviteru, a nema ga ni na stranicama Ministarstva.

Pitali smo Ministarstvo zašto? „Kako sam ZDF nije odgovorio u obliku otvorenog pisma, nismo ga objavili“, glasio je odgovor iz Zagreba.

Dojče vele je od izvora u ZDF-u dobio uvid u Belutov odgovor. Smatramo da javnost ima pravo da zna na koji način se jedan javni TV-servis brani od tvrdnji iz pisma hrvatskog ministra, kakvu argumentaciju koristi i da li je možda njemački direktor ipak priznao neke faktičke greške koje reklamira ministar Grlić Radman?

Odgovor ZDF-a na samo dve stranice

Na pismo od 11 stranica iz Zagreba Belut odgovara dopisom na samo dvije stranice. On se zahvalio Grliću Radmanu na interesovanju za programom ZDF-a, te nedvosmisleno poručio da je nadležna redakcija u produkciji dokumentarca konsultovala brojne naučne stručnjakinje i stručnjake, odnosno da je film nastao na osnovu međunarodnog istorijskog istraživanja.

Belut priznaje da su događanja oko raspada Jugoslavije prikazana u sažetom obliku – vrijeme je u takvim formatima ograničeno – te je naglasio da film cilja primarno na njemačku publiku čije se osnovno znanje o materiji ne može porediti sa znanjem ljudi u Hrvatskoj ili Srbiji.

„Kod tačaka koje spominjete, prema mom i prema mišljenju naučnih savjetnika, ne radi se o materijalnim greškama, već više o različitim ocjenama konflikta u Jugoslaviji. A one se po prirodi stvari razlikuju u zavisnosti od političkih stavova i nacionalne pripadnosti“, piše generalni direktor ZDF-a Tomas Belut.

Na Grlić Radmanovu primjedbu da je pogrešna ZDF-ova tvrdnja da u bivšoj SFRJ u kontekstu zaoštravanja političke krize „suverenitet prva traži Hrvatska“, gdje ministar dodaje da je Slovenija bila „pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost republika i jasan otpor politici dominacije srpskog komunističkog vođstva sa Slobodanom Miloševićem na čelu“, Tomas Belut replicira:

„Kad Vi navodite da je Slovenija bila predvodnik u zahtjevima za nezavisnost, neki stručnjaci bi Vam, u kontekstu 1990. godine, sigurno rekli da ste u pravu. Ali serija ZDF-a pravi malo veći istorijski krug, i u tom kontekstu za mnoge Hrvatsko proljeće iz 1971. godine predstavlja prvi zahtjev za nezavisnošću naroda Jugoslavije“.

Tuđmanova uloga u konfliktu u BiH

Generalni direktor ZDF-a osvrnuo se i na kritike iz Zagreba vezane za prikazivanje lika i djela Franja Tuđmana.

Belut naglašava da je, posebno u trećem (posljednjem) dijelu serijala, odato priznanje uspostavljanju demokratske Hrvatske s tržišnom ekonomijom, te dodaje: „Jedan dio zasluga za to sigurno pripada i Franju Tuđmanu. Pojam ideološki potpaljivač ovdje je konkretno vezan uz njegovu politiku uoči i za vrijeme rata u Bosni.“ Možda je redakcija to mogla i malo jasnije da prenese, napominje Belut.

Što se tiče kritika šefa hrvatske diplomatije na račun načina na koji je ZDF prikazao Tita, Belut demantuje tvrdnje da je on predstavljen u duhu „socijalističke propagande“, odnosno da se prećutkuju njegovi zločini. Jedan od sagovornika u dokumentarnom filmu je britanski istoričar Miša Gleni koji u filmu govori o brojnim žrtvama u konfliktu između partizana i ustaša. Tita u filmu nazivaju „autokratom“ čiji je režim izgrađen „gvozdenom rukom“, on je predstavljen kao čovjek koji se bez zadrške svetio i nacionalistima, kao čovjek koji je „dao da se pogube desetine hiljada vojnika i civila“.

„Više od dva minuta filma odigrava se na Golom otoku. Pritom se opisuje stravično postupanje prema protivnicima režima u socijalističkoj Jugoslaviji“, piše Belut.

Na kraju pisma, generalni direktor njemačkog javnog servisa podsjeća hrvatskog ministra Grlića Radmana da ZDF kao javno-pravni servis „ima zadatak da prikaže pluralnost različitih pozicija, iz različitih uglova, i to pošteno“.

Hrvatska i Mađarska

U 2019. su, prema saznanjima Dojče velea, samo dvije zemlje uputile protestna pisma njemačkom javnom servisu zbog načina na koji je ta TV-stanica prikazivala njihovu bivšu, odnosno aktuelnu vlast. Bile su to Hrvatska i Mađarska. U septembru je mađarski ambasador Peter Đorkoš otvorenim pismom prebacio njemačkoj TV-stanici da u svom dokumentarcu „Sati odluke: Angela Merkel i izbjeglice“ (emitovanom 4.9.2019.) nije na objektivan način predstavila činjenice vezane uz postupke Mađarske i premijera Viktora Orbana na samom početku „izbjegličke krize“ u septembru 2015.

ZDF je to demantovao i poručio ambasadoru da su autori filma u više navrata bezuspješno pokušavali da dobiju izjave od predstavnika mađarske vlade, odnosno samog premijera Orbana.

( Deutsche Welle )