Virus nekad i ode, depees nikad

Čudo je to komunističko nasljeđe, kad god vlast ne može da riješi problem koji je sama izazvala - formira ekspertsku grupu. Dobro, nekad se to zvalo komisija, ali suština je ista.

Ako njeni članovi ne nađu izlaz, biće napravljena nova, ima depees u rezervi masu odličnih Lenjinovih đaka. I tako sve dok se problem ne riješi sam od sebe ili dok protok vremena i politički događaji ne učine besmislenim njegovo rješavanje.

***

Koliko sam razumjela, sastankom eksperata Vlade i Mitropolije zadovoljne se obje strane. Izmjene spornih članova zakona o vjerskim zajednicama postale su - moguće.

Ta vijest jeste dobra, ali nažalost nije dovoljna.

Ili ćemo i dalje da se lažemo da je Crnu Goru do ivice haosa doveo jedan zakon, a ne neraščišćena prošlost čije su teške posljedice samo postale upadljivije nakon njegovog donošenja.

Najupadljivija od svih je međunacionalna netrpeljivost Crnogoraca i Srba, sa istorijskom podlogom. Ne obavezno istorijskim redom, očas posla vaskrsnuli su i rat za mir i Drugi svjetski i partizanske jame i četničke kame i podgorička skupština i komitski pokret, da ne idem dublje u istorijat mržnje.

***

Teška riječ? Jeste, ali nemam drugo ime za ono što ključa na društvenim mrežama. One jesu virtuelne, ali tamo pišu više nego stvarni ljudi.

Zato i postoji osnovana sumnja da je onaj ko anonimno zaprijeti spreman da tu prijetnju i ostvari. Ne sam, naravno, nego sa istomišljenicima u masi, anonimnost mu je i tamo zagarantovana.

Taj duh ne može se vratiti u bocu čak ni ako država i crkva nađu neko pontonsko rješenje izmjenama dva-tri člana zakona o vjerskim zajednicama. Niti se ovako masovni govor mržnje može suzbiti izmjenama onog krivičnog.

***

Trajno rješenje je temeljna promjena zakonodavca, u ovom slučaju državne vlasti, koja nije moguća bez izbora. A izbora ove godine nema ukoliko se pod tom demokratskom pojavom ne podrazumijeva nikšićka verzija preraspodjele mandata.

I nema to nikakve veze sa litijama, nego sa režimom koji je kvaran iz temelja.

Zato je, lukavo podmećući navodno rješavanje vjerskih problema, onako lako uspio da isključi opoziciju iz promjena izbornog zakonodavstva. I spriječi smjenu čelnih ljudi u institucijama koje su najvažnije za slobodno odlučivanje birača.

***

Istovremeno, masovnost litija vlast je uspjela da načne već samom najavom dijaloga države i crkve.

Ima njena Služba dovoljno iskustva sa protestima, kad “borbena gotovost” učesnika za dan D bude na vrhuncu, ubaci crv sumnje o spremnosti nekoga od vođa na dogovor sa vlašću.

Ne može se od mase na ulici očekivati da se bavi analizom političke situacije i neophodnošću kompromisa.

Još manje da razumije kako je jedan zakon bio samo povod za izlazak na ulicu, a da su uzroci mnogo dublji, da sežu bar vijek unazad i da je ulica posljednje mjesto na kojem mogu biti eliminisani.

***

Sad bolje razumijem stare komuniste, kad već nijesu umjeli da temeljno razriješe istorijske nacionalne i crkvene probleme, pokušavali su da ih zataškaju.

Nije to bilo najbolje rješenje, ali jeste jedino za koje su bili sigurni da garantuje mir u državi.

Ono koje je tzv. demokratska vlast ponudila prije trideset godina izazvalo je zastrašujuće posljedice.

Do tada, nacionalni, vjerski i ostali istorijski sporovi dopirali su do javnosti uglavnom preko naučnih skupova. Kad god bi se političari upleli izbio bi incident, a onda bi sa vrha stigla komanda o “obustavi vatre”.

Može se Josipu Brozu naći masa mana, ali nacionaliste je vazda umio da namiriše na 300 kilometara.

***

Javnosti, koja je - što milom, što silom - međunacionalno bratstvo i jedinstvo većinski praktikovala i uglavnom bila ateistička, te teme nijesu bile atraktivne.

Ni medije nijesu mnogo zanimale, a za crkvu je u njima bilo mjesta jednom ili dvaput godišnje. Kad neko iz državnog vrha primi poglavare prazničnom prigodom.

Političarima komunističkog kova, a samo je takvima bio dozvoljen izlazak u javnost, na pamet nije padalo da se bave crkvom dublje od partijskog stava da je religija opijum za narod.

Odnos drugova i drugarica najčešće je bio ignorantski, ni u većim gradovima nedjeljom se unutar crkve nije moglo vidjeti desetak. Čak ni o Zadušnicama, kad je oko svih grobnica bila gužva...

Ovako poređan u skicama, taj oblik suživota sad izgleda idilično. Naravno da nije bio, daleko od toga, ali jeste bio jedini mogući način mirnog ostanka na okupu.

***

Trideset godina kasnije, istoričari, etnolozi, sociolozi religije i ostali uglavnom ćute.

Malo zbog nerazumijevanja svojih obaveza prema široj zajednici, dijelom zato što njihov stav u ovako uzavreloj atmosferi neće moći da se čuje. A ponajviše zbog straha da će, izlažući svoje znanje i iskustvo sudu javnosti, biti svrstani uz neku od zavađenih strana. Svi opozicioni političari, taman kao da ih je politički vaspitavala demohrišćanska a ne komunistička vlast, izabrali su stranu i po crkvenom pitanju.

Mrak mi na oči padne kad rektora Bogoslovije - a to je javna funkcija gospodina Gojka Perovića - zovu ocem.

Da se povremeno ne oglasi URA opomenama o kriminogenoj svjetovnoj stvarnosti, počela bih i sama da vjerujem kako u Crnoj Gori žive sve sami Hristovi sljedbenici, potpuno dosljedni božjim zapovijestima.

***

Vladajuća partija, potpuno izolovana od društva kojim upravlja i nezainteresovana za posljedice vlastite vladavine dalje od svog mandata, naprasno se prošle godine odrekla vlastite zapovijesti da je Srpska crkva jedina kanonska u Crnoj Gori.

I to nakon što se, uz njen javni ili prećutni blagoslov, pune tri decenije vrlo uspješno odricala od najmanje tri božje: ne ubij, ne ukradi, ne poželi ništa što je tuđe.

Naročito one četvrte, čije je kršenje bogom dato za opstanak autokratske vladavine - ne pravi sebi idola niti kakva lika, nemoj im se klanjati niti im služiti...

***

A što je bilo s pojedincem, tj. građaninom, ima li stvarno u ovako maloj zajednici toliko ljudi potpuno posvećenih bogu?

Sumnjam, ali uzrok sumnji nije moj ateizam, nego crnogorska realnost. Da je ikad poštovana makar ona četvrta gorenavedena zapovijest, Crna Gora bi odavno bila normalno mjesto za život.

Pod uslovom da Crnogorci, i to ne oni koji su od komunista naslijedili mantru o crnogorskoj grani na srpskom stablu, nego Crnogorci crnogorskog porijekla, shvate da je u ovako kritičnim situacijama najveća odgovornost na njima.

***

Nedopustivo poistovjećivanje države sa vlašću, očigledno je većinu Crnogoraca dovelo u zabludu da u litijama vide uzrok a ne posljedicu haosa koji je proizvela upravo vlast.

Nemam prigovora na sadržaj najmanje 70 posto poruka koje se ovih dana čuju sa crnogorskih zborova.

Problem je što je njihovo pretakanje u stvarnost bilo moguće samo dok su Crnogorci činili skoro 70 posto stanovništva Crne Gore. Ova vlast prvo ih je izbacila iz Ustava, a potom svela na manje od 45 procenata.

Zahvaljujući upravo toj vlasti čiji zakon zdušno podržavaju, Ustav više nikad neće počinjati preambulom da je “Crna Gora država Crnogoraca i ostalih koji u njoj žive”...

Preporučila bih glede toga i oprez pri poređenju sa susjedima, zato što su i Srbija i Hrvatska pravo na preambulu o većinskoj naciji i ostalima “koji tu žive” stekle - ratom.

Naravno da ni alternativa koja podrazumijeva upisivanje u Ustav svih pet nacija kao konstitutivnih nije rješenje.

Sa balkanskim podjelama se nikad ne zna, može nekome na um pasti da reprizira sadašnje ustrojstvo BiH. A njemu je, takođe, prethodio rat.

***

Zato svi predlozi za izlazak iz haosa, čije su dugoročne posljedice mnogo opasnije od ovih na kratki rok, moraju biti prilagođeni činjenici da Crnogorci skoro dvije decenije nijesu većinski, nego samo najbrojniji narod.

To je drastična razlika, zbog koje povratak na fabrička podešavanja s kraja prošlog vijeka više nije moguć.

Niti se etnička i vjerska pripadnost mogu utjerivati partijskom disciplinom, probao je to depees na kongresu pa mu je najmanje petina sljedbenika utekla na proteste.

Da šef nije brže-bolje izredigovao svoje antologijsko viđenje obnove CPC, naredni kongres morao bi da zakaže na litijama...

P. S. Antologijsko je bilo i obraćanje premijera. Ako se virus korona pojavi u Crnoj Gori, zabranićemo javna okupljanja - toliko je u srijedu imao da kaže o smrtonosnoj pandemiji... Naručili smo pet hiljada testova, kupićemo duplo više respiratora, zatvorićemo škole i granične prelaze... tako je nekako trebalo da se obrati isprepadanoj naciji. Ovako je ispalo da vlast više brine kako sebe da spasi od litija, nego nas od bolesti. Dao bog da griješim, ali živi bili pa vidjeli.

( Ratka Jovanović-Vukotić )