Najvažnije je da ne izludimo: Ko je psihološki najugroženiji?

O psihološkom aspektu svega što nam se trenutno događa u vezi sa korona virusom Telegram.hr razgovarao je sa psihološkinjama sa Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Gordana Kuterovac Jagodić je predstojnica Odsjeka, a Nataša Jokić-Begić profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju. Ključni zajednički imenitelj razgovora sa nima je: psihičko zdravlje jednako je važno poput fizičkog i o njemu valja voditi računa jednako kao o prevenciji zaraze virusom. Drugim riječima, briga za psihičko zdravlje mora biti jednaka onoj da su nam ruke čiste.

Osjećaj globalne anksioznosti

Razgovor je otvoren jednostavnim pitanjem - šta nam se, zapravo, događa. “Kao čovječanstvo se suočavamo sa situacijom koja je potencijalno opasna, pritom naglašavam, potencijalno. Ona je i nepredvidljiva, ne znamo puno o njoj i zapravo se bojimo vlastitog neznanja”, rekla je Jokić-Begić. Radi se, kaže, o prirodnom, biološki ugrađenom osjećaju straha od nepoznatog. Od pojave virusa u Kini živimo u tjeskobi, napetosti i svojevrsnom osjećaju globalne anksioznosti, pojašnjava; internetom smo, kao lupom, pratili što se zbiva i očekivali virus u vlastitom dvorištu.

Sada, kad smo suočeni s epidemijom, naši uobičajeni načini ponašanja i suočavanja su na iskušenju i često nijesu dovoljni. Potrebno je, emocionalno i na sve druge načine, prilagođavati se novoj situaciji, a to je, ukazuje profesorica Kuterovac Jagodić, teško, naporno i traži naše dodatne resurse. “Zato smo zapravo ranjiviji nego inače”, upozorava pa ističe kako ova situacija može dovesti i do našeg jačanja, osobnog razvoja i širenja vidika – vidjećemo koliko smo fleksibilni, koliko su nam neke druge stvari zanimljive, koliko smo jaki i sposobni da se nosimo i sa teškim situacijama…

Profesorica Jokić-Begić je sistematično ukazala na šest tačaka koje bi nam mogle poslužiti kao svojevrsni priručnik za neobične dane koji su pred nama.

1. Smanjite konzumaciju vijesti na dvaput dnevno

Naglašava, nužno je pratiti vijesti, ali važno je ne informirati se na društvenim mrežama. “Ljudi očekuju da će na društvenim mrežama pronaći nešto što nije rečeno ili je skriveno u vijestima. Ne, nužno je informirati se putem klasičnih medija. Treba reći i da vijesti treba konzumirati dva puta dnevno, dakle, ne izlagari im se prečesto izlagati i to uvesti kao pravilo poput onoga da 30 sekundi peremo ruke”, objašnjava za Telegram.

2. Pobrinite se za jasnu strukturu dana

Izuzetno je važno imati jasnu dnevnu rutinu. To u ovom trenutku važi za djecu, starije i sve koji su u samoizolaciji, ali dnevna rutina biće važna za sve. “Nužno je napraviti predvidljiv mikrosvijet, na primjer, u 7:30 ustajem iz kreveta, u 8 doručkujem, u 8:30 pijem kafu, u 9 ću poslušati vijesti, a nakon toga ću čitati knjigu do tad i tad. Time se postiže jasna struktura dana”, kaže profesorica.

3. Skrenite pažnju sa osluškivanja svog tijela

Nužno je skretati pažnju i forsirati razgovor o drugim temama i ne pričati samo o koronavirusu. “Kada je naše unutrašnje oko okrenuto isključivo prema sebi, dolazi do anksiozne osjetljivosti, odnosno postajemo (pre)osjetljivi na vlastite tjelesne senzacije. U takvoj situaciji najednom opažamo čudesa u svom tijelu”, objašnjava i dodaje kako je dokazano da se na taj način tjelesna temperatura psihogeno može podići do 37.1 stupnjeva. “Ako to radite, uzmite dva sata i umirite se bavljenjem nečim drugim, presadite biljke, kuvajte, pospremite i potom obratite pažnju na to kako se osjećate”, savjetuje psihološkinja s Filozofskog.

4. Sada je važna vaša socijalna mreža i povezivanje s okolinom

U nošenju s ovom novom situacijom za sve nas, izuzetno je važna naša socijalna mreža, povezivanje s našom okolinom. Ovdje, poručuje Jokić-Begić, uskaču društvene mreže i aplikacije za povezivanje; u ovom su smislu dragocjene. “Pritom je važno da se ne priča non-stop o koronavirusu. Kuće su sada prepune brašna, jaja; možete razmjenjivati recepte, dijeliti među sobom šta ko kuva, kako je ispalo… To su zapravo grupe podrške”, objašnjava.

Dodaje i kako je sada, važnije no ikad, osvijestiti da smo okruženi dragim starijim ljudima; treba im reći koliko ih volimo, što nam znače, da mislimo na njih. “Jednostavno, treba im reći da su nam važni u životu. Njima će to daleko više poboljšati kvalitet života”, kaže profesorica.

5. Budite optimistični

U ovom malom, ali bitnom psihološkom priručniku, Jokić-Begić naglašava i važnost – optimizma. Istraživanja pokazuju, tvrdi, da optimizam i smijeh podižu imunološki sistem. “Smijeh i duhovitost važni su kao i održavanje higijene. Ako vam ide teško s optimizmom, krenite redom po prethodnim, tačkama 1, 2, 3 i 4”, ističe.

6. Klincima bi bilo dobro sve objasniti na ‘junački’ način

Djeci je izuzetno bitno reći šta se događa na njima prikladan način. “Ostanak kod kuće bilo bi im dobro prikazati na, nazovimo ga tako, junački način. Na primjer, reći im da kao vitezovi ostaju kod kuće jer tako prave nevidljiv i moćan štit kojim štite svoje bake i dede. Time djeca imaju utisak da su važna, moćna i kad su u kući”, zaključuje Jokić-Begić, uz opasku kako bi roditelji trebali da ostanu mirni.

I škola na daljinu porodici daje neku vrstu normalizacije

Djeca su, pritom, u režimu nastave na daljinu, što putem televizije, što online, i to je, ističe profesorica Kuterovac Jagodić, sada jako važno. “Makar i ovakva škola na daljinu njima je izuzetno bitna. To je najvažnija aktivnost djece i porodici daje neku vrstu normalizacije”, naglašava. Ipak, smatra, ovi događaji neće značajnije uticati na djecu jer su navikla na online komunikaciju. Ako izgube nešto od škole, kaže profesorica, puno toga moći će nadoknaditi.

Međutim, izazovi koje nosi ova pandemija znatno zavise od toga u kojem smo stadiju života. Primarno, biološki nijesmo jednako ugroženi; kao što već znamo, najugroženijima se smatraju osobe u starijoj životnoj dobi, a najmanje su ugrožena djeca, podsjeća profesorica. Gledajući psihološki, dolazi do svojevrsne inverzije. Naime, Kuterovac Jagodić kaže da istorijsko normativna iskustva poput ovoga kojem sada svjedočimo (iskustva koja doživljavaju samo ljudi koji su živjeli u neko doba kada se događalo nešto značajno), obično najjače djeluju na osobe u adolescentnom i mlađem odraslom uzrastudobi.

Zdravstveno ugroženiji, ali ‘psihološki vakcinisani’

“Radi se o osobama koje treba da donose neke važne životne odluke i kojima se događaju važna iskustva. Na primjer, maturanti će brinuti kako će položiti maturu kad ne pohađaju redovno nastavu, mladi sada moraju otkazivati vjenčanja ili ih premještati, možda će odlagati rađanje djece dok se situacija ne smiri ili će trudnice biti zabrinutije nego inače oko iznošenja trudnoće.

Starije osobe, kaže profesorica razvojne psihologije, mogu biti tjeskobne jer su zdravstveno ugroženije. “Istovremeno ih njihova mudrost i iskustvo čine smirenijima i jačima jer su ‘psihološki vakcinisani’ izlaganjem ranijim negativnim iskustvima”, dodaje. Osobe u srednjoj odrasloj dobi, posebno roditelji s mlađom djecom i svojim starijim roditeljima, biće pod najvećim stresom, predviđa Kuterovac Jagodić.

Šta nas, psihološki, čeka kada sve ovo prođe?

Od kolektivnog osjećaja da je svijet opasno mjesto do ekonomskih posljedica koje će ozbiljnije dovesti do porasta slučajeva depresivnih stanja i anksioznih poremećaja, psihološkinja Jokić-Begić očekuje i neki oblik resetovanja društvenih vrijednosti, onih po kojima sada živimo. “Vidimo kako su sada u prvom planu univerzalne ljudske vrijednosti, okretanje prema nekom svom. U kraćem periodu, svakako očekujem porast solidarnosti, međusobnog povezivanja i manji naglasak na materijalnim vrijednostima”, predviđa.

Kuterovac Jagodić, pak, šire objašnjava kako u ovoj kriznoj situaciji čovječanstvo puno toga može naučiti i dugoročno profitirati. Kaže, javljaju se pro-socijalna ponašanja poput organizovanja pomoći starijima, pomoći kineskih ljekara Italiji, raznih inicijativa pomoći – od materijalne do instrumentalne i psihološke – koje se nude volonterski. “Ovakav univerzalni zajednički neprijatelj poput bolesti na koju nitko nije imun bez obzira na status, porijeklo, novac i tako dalje, homogenizuje zajednicu i ona se ujedinjuje u borbi protiv nje. Osim toga, čini mi se da nam samoizolacija i smirivanje zapravo pomažu da ovaj superbrzi životni tempo malo usporimo i shvatimo pravu hijerarhiju vrijednosti u životu“, kaže predstojnica Odsjeka za psihologiju na zagrebačkom Filozofskom. Jokić-Begić na tom tragu zaključuje: “Svaka kriza je i prilika, treba i to imati na umu”.

( Vijesti online )