Zabranjeni izlasci i posjete u zatvoru, pare stižu samo poštom

Osuđenici traže amnestiju, nadležni u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija usvojili krizni plan rada

2208 pregleda7 komentar(a)
Detalj iz spuškog zatvora, Foto: Boris Pejović

Osuđenici koji koriste pogodnosti vikenda u krugu porodice ne mogu izlaziti iz zatvora dok ne prođe opasnost od koronavirusa, posjete su zabranjene, a onima koji su iza rešetaka novac se može uplaćivati samo preko pošte.

To su neke od mjera Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) koja je usvojila krizni plan rada i obezbjeđenja u slučaju pojave oboljenja Covid-19 iza rešetaka.

“Vijestima” su iz Službe za odnose sa javnošću UIKS-a saopštili da su svakodnevno u komunikaciji sa Institutom za javno zdravlje i Ministarstvom zdravlja i da preduzimaju sve mjere i radnje u skladu sa preporukama Koordinacionog tima u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.

“Imajući u vidu delikatnost ovog pitanja, nadležni u Upravi za izvršenje krivčnih sankcija su usvojili Krizni plan rada i obezbjeđenja u slučaju pojave oboljenja Covid-19 u Upravi, kojim su između ostalog tretirana pitanja zaštite svih radno angažovanih lica u UIKS-u, kao i pitanje dezinfekcije svih prostorija UIKS-a. U narednom periodu neće se odobravati posjete zatvorenicima (izuzev posjeta advokatima i sudskim vještacima uz odobrenje suda), niti pogodnosti koje se odnose na omogućavanje izlaska iz zatvora po bilo kom osnovu, dok će se uplata novca na depozit licima lišenim slobode vršiti isključivo putem pošte”, pojasnili su.

Objasnili su da Sektor za zdravstvenu zaštitu UIKS-a prilikom zdravstvenih pregleda zatvorenika, kao i novoprimljenih, poklanja dodatnu pažnju u cilju prepoznavanja navedenog oboljenja i upoznavanja tih lica sa potrebom za povećanom pažnjom kada je u pitanju higijena.

“Lica za koja se posumnja da imaju simptome gripa boraviće u odvojenim prostorijama, gdje će zatvorski ljekari i medicinsko osoblje pratiti njihovo zdravstveno stanje u skladu sa instrukcijama Instituta za javno zdravlje... Predviđene su procedure postupanja zaposlenih u slučaju prepoznavanja simptoma koji karakterišu koronavirus kako kod zaposlenih, tako i kod lica lišenih slobode, te mjere koje je neophodno preduzeti u međusobnoj svakodnevnoj komunikaciji između zaposlenih i zatvorenika/pritvorenika”, kazali su iz UIKS-a.

Tvrde da su, osim toga, svi zaposleni i zatvorenici pozvani da preduzimaju mjere shodno naredbama i preporukama Vlade i Ministarstva zdravlja u cilju sprečavanja širenja koronavirusa, a Kriznim planom prepoznata je potreba i za drugim mjerama:

“Koje se kontinuirano preduzimaju u cilju očuvanja zdravlja naših zaposlenih, lica lišenih slobode, te svih lica koja borave na teritoriji naše države i šire... Nadležni u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija će u saradnji sa Koordinacionim tijelom, Institutom za javno zdravlje i ostalim, nastojati da daju svoj maksimalan doprinos u savladavanju epidemije koronavirusa (COVID-19) koja predstavlja globalni izazov sa kojim se susrijeću sve države”.

"Osuđeni smo na zatvorsku, ne smrtnu kaznu"

​Virus Covid-19 uplašio je i zatvorenike, koji u pismu dostavljenom “Vijestima” tvrde da su iza rešetaka suočeni sa dopunskim problemom bespomoćnosti.

Robijaši iz Spuža zato su ponovo apelovali da se usvoji zakon o amnestiji, koji bi značajno smanjio broj onih iza rešetaka.

“Dovoljno je da bilo ko unese virus u zatvorske prostorije, pa da se bolest proširi na sve zatvorenike. Ako tome dodamo da se na izdržavanju zatvorske kazne u Kazneno-popravnom domu nalazi više od 500 zatvorenika, koji na tako malom prostoru ograničenog kretanja i boravka, nemaju nikakvih šansi da spriječe ili izbjegnu dodir sa eventualnim nosiocima virusa, to nagovještava dolazak neminovne humanitarne katastrofe”, napisali su zatvorenici.

Tvrde da među njima ima dosta hroničnih bolesnika, kod kojih bi Covid-19 doveo do katastrofalnih posljedica.

Osuđenici iz KP Doma plaše se i da službenici, koji nemaju zaštitnu opremu, svakodnevno mogu unijeti virus u zatvor:

“Zbog svega toga apelujemo na humanost struktura koje imaju zakonske ingerencije da nam izađu u susret, kako bi se broj zatvorenih lica smanjio i spriječilo naše masovno obolijevanje. Ako je ljudski život najveće bogatstvo, onda ova prilika nije samo šansa, već i savjesna obaveza Vlade da pomognu osuđenim licima koji strahuju za svoje živote, jer osuđeni smo na zatvorsku, ali ne i na smrtnu kaznu”.