Virus može da ubije, ali i globalna depresija

Ovo je najdramatičnije uključivanje vlade u naše živote od Drugog svjetskog rata. Da bi se izborile sa pandemijom koronavirusa, vlade širom svijeta su zatvorile škole, granice, velika i mala preduzeća. Mnogi strahuju od ekonomskog troška koji će nastati zbog odsustva miliona ljudi sa posla i miliona đaka iz škola.

Sada, tri nedjelje nakon što su Sjedinjene Države i druge zemlje preduzele korake za suzbijanje širenja zaraze koji bi mogli trajati mjesecima, neki stručnjaci za javno zdravlje se bave drugačijom posljedicom masovne izolacije: hiljadama smrtnih slučajeva koji ne bi bili u vezi sa samom bolešću.

Što duže traju mjere suzbijanja, to će gori biti rezultat, pokazuje istorija. Porast nezaposlenosti 1982. skratio je životni vijek Amerikanaca zbirno dva do tri miliona godina, pokazala su istraživanja. Tokom posljednje recesije, od 2007. do 2009, sumorno tržište rada je doprinijelo porastu stope samoubistava u SAD i Evropi, kada je izgubljeno 10.000 života više nego prije ekonomskog pada. Ovoga puta, takvi efekti bi mogli biti još dublji u nedjeljama, mjesecima i godinama koje slijede ako, kao što mnogi poslovni i politički lideri upozoravaju, ekonomija doživi krah a stopa nezaposlenosti dostigne istorijske nivoe.

Već postoje izvještaji da mjere izolacije izazivaju više nasilja u porodici u nekim oblastima. Produžetak zatvaranja škola onemogućava djeci sa posebnim potrebama da dobijaju tretman i mogao bi dovesti do povećanog napuštanja škole i stope delinkvencije. Javni zdravstveni centri će ostati bez finansiranja, što će izazvati pad njihovih usluga i pogoršanje zdravstvenog stanja pripadnika njihovih zajednica. Porast nezaposlenosti do 20 procenata - što je sada uobičajena prognoza u zapadnim ekonomijama, mogao bi izazvati dodatnih 20 hiljada samoubistava u Evropi i SAD među onima koji ostanu bez posla ili uđu na skoro prazno tržište rada.

Ništa od ovoga nema za cilj da umanji zastrašujuću smrtnu opasnost od kovida-19, niti da sugeriše da vlade ne bi trebalo da agresivno odgovore na krizu.

Nedavni izvještaj istraživača sa Imperijalnog koledža u Londonu pomogao je u pokretanju globalne izolacije, tvrdeći da bi koronavirus mogao ubiti dva miliona Amerikanaca i 500.000 ljudi u Velikoj Britaniji ukoliko vlade brzo ne primijene stroge mjere socijalne distance. Da bi imali efekta, navedeno je u izveštaju, napori u cilju suzbijanja širenja zaraze trebalo bi da traju, možda na način da se nanovo uvode i ukidaju, do 18 meseci.

U Sjedinjenim Državama, Bijela kuća je ove nedjelje saopštila da bi konačni broj žrtava mogao porasti do 240 hiljada. Države su reagovale na mračna upozorenja i sve veći broj slučajeva koji se svakog dana otkrije, produžavanjem mjera koje nalažu da se ostane kod kuće.

Medicinska bitka protiv kovida-19 razvija se tako brzo da niko ne zna kako će se odigrati ili koliki će biti konačni broj žrtava. Međutim, istraživači kažu da istorija pokazuje da će odgovori na dubok i dugotrajan ekonomski šok, u kombinaciji sa socijalnim distanciranjem, podstaći sopstvene uticaje na zdravlje, na kraći, srednji i duži rok.

KRATKOROČNE POSLJEDICE

Nasilje u porodici

Aktivisti širom svijeta izvještavaju o alarmantnom porastu slučajeva nasilja u porodici otkad su uvedeni karantini zbog koronavirusa.

Zarobljene kod kuće sa zlostavljačima, neke žrtve porodičnog nasilja već doživljavaju češće i ekstremnije nasilje, kaže Kejti Rej-Džouns, izvršna direktorica Nacionalne telefonske linije za žrtve nasilja u porodici.

Koordinatori programa za žrtve nasilje u porodici širom zemlje kažu da dobijaju sve više poziva širom Sjedinjenih Američkih Država.

“Postoje posebne grupe stanovništva koje će trpjeti posljedice koje idu dalje od kovida-19,” kazala je Rej-Džouns, navodeći žrtve nasilja u porodici kao jednu od njih.

Ranjivi đaci

Đaci, roditelji i nastavnici su suočeni sa izazovima prilagođavanja učenju na daljinu, pošto su škole širom država zatvorene i počela su predavanja na daljinu.

Neki stručnjaci su zabrinuti da će đaci kod kuće, posebno oni koji žive u nestabilnom okruženju ili siromaštvu, propustiti više zadataka. Za srednjoškolce koji propuste najmanje tri dana mjesečno postoji sedam puta veća vjerovatnoća da će napustiti školu prije nego što diplomiraju i, kao rezultat toga, da žive devet godina manje nego njihovi vršnjaci, navodi se u izvještaju fondacije Robert Vud Džonson.

Među najranjivijima je više od šest miliona đaka da posebnim potrebama širom Sjedinjenih Država. Bez rigoroznog školovanja i terapije, ti đaci su suočeni sa doživotnim izazovima.

Đaci sa posebnim potrebama “imaju najviše koristi od visoko strukturiranog i prilagođenog specijalnog obrazovanja”, kaže Šeron Von, izvršna direktorica Medous centra za prevenciju obrazovnog rizika na Univerzitetu u Teksasu.

„To znači da je to grupa za koju postoji najveća vjerovatnoća da će na nju značajno uticati to što ne pohađaju školu na kraći i duži rok.“

Megan Gutijerez iz grada Matavan u Nju Džersiju je preplavljena obavezama oko podučavanja i davanja terapije sinovima od osam i deset godina, koji boluju od autizma. Ona je zabrinuta da će dječaci, koji ne govore i obično rade sa timom terapeuta i učitelja, nazadovati.

“Za mene je zadržavanje tih komunikacionih vještina od ogromnog značaja, jer ako ne nastave, to može dovesti do problema u ponašanju i frustriracije zato što ne mogu da komuniciraju”, priča Megan Gutijerez.

SREDNJOROČNE POSLJEDICE

Porast broja samoubistava

U Evropi i Sjedinjenim Državama, stopa samoubistava raste oko jedan odsto za svaki procentni poen porasta nezaposlenosti, pokazalo je istraživanje koje je objavio Eron Rivs sa Univerziteta Oksford. Tokom posljednje recesije, kada je nezaposlenost u Sjedinjenim Državama dosegla vrhunac od 10 odsto, stopa samoubistava je skočila, što je dovelo do još 4.750 smrtnih slučajeva. Ako se stopa nezaposlenosti poveća na 20 odsto, broj žrtava bi mogao biti znatno veći.

“Nažalost, mislim da postoji velika šansa da se u naredna 24 mjeseca desi dvostruko više samoubistava nego tokom ranog stadijuma posljednje recesije”, rekao je Rivs za Rojters. To bi bilo oko 20.000 dodatnih žrtava samoubistva u Sjedinjenim Državama i Evropi.

Manje od tri nedjelje nakon što su u SAD stupile na snagu ekstremne mjere suzbijanja zaraze, broj prijava za pomoć za nezaposlene je porastao za gotovo 10 miliona. Ministar finansija Stiven Mnučin je upozorio da bi stopa nezaposlenosti mogla dostići 20 odsto, a ekonomisti Federalnih rezervi predvidjeli su čak 32 procenta. Prognoze za Evropu su slično pesimistične.

Neki istraživači smatraju da stopa samoubistava možda neće biti tako visoka. Konvencionalna mudrost je da će se više ljudi dizati ruku na sebe usred porasta nezaposlenosti, ali zajednice bi se mogle okupiti oko nacionalne inicijative da se porazi kovid-19 i stopa se možda neće povećati, ocijenila je En Kejs, koja istražuje zdravstvenu ekonomiju na Univerzitetu Prinston. „Samoubistvo je teško predvidjeti čak i bez krize biblijskih razmjera“, kaže Kejs.

Vazduhoplovna akademija u Kolorado Springsu u Koloradu je ove nedjelje olabavila strogu politiku socijalne izolacije nakon očiglednih samoubistava dvojice starijih kadeta krajem marta, objavili su lokalni mediji. Dok su mlađi kadeti poslati kući, stariji su izolovani u domovima, a neki su se žalili da je atmosfera kao u zatvoru. Sada će stariji moći da napuste kampus i okupljaju se u malim grupama prema državnim smjernicama.

Onesposobljeno javno zdravstvo

Lokalni zdravstveni odsjeci sprovode programe za liječenje hroničnih bolesti poput dijabetesa. Oni takođe pomažu u sprečavanju trovanja djece olovom i suzbijaju širenje gripa, tuberkuloze i bjesnila. Veliki gubitak prihoda od poreza na imovinu i promet nakon talasa poslovnih neuspjeha vjerovatno će onesposobiti ove zdravstvene odsjeke, izjavila je Ejdrien Kasaloti iz Nacionalnog udruženja okružnih i lokalnih zdravstvenih službenika, neprofitne organizacija fokusirane na javno zdravstvo.

Nakon recesije 2008. godine, lokalni zdravstveni odsjeci u Sjedinjenim Državama izgubili su 23.000 radnih mjesta nakon što je više od polovine pretprjelo kresanje budžeta. Iako je postalo popularno slati upozorenja da se briga za ekonomiju ne stavlja ispred zdravlja, Kasaloti kaže da su, na prvim linijama fronta javnog zdravlja, to dvoje neraskidivo povezani. “Šta ćete da radite kada nemate poresku bazu na koju se možete osloniti?”, pita ona.

Kerol Moerle, direktorica odsjeka za javno zdravstvo koji pokriva pet okruga na sjeveru Ajdaha, kaže da je njena kancelarija izgubila oko 40 od 90 zaposlenih tokom posljednje recesije. Odsjek je morao da ukine program planiranja porodice koji je pružao kontrolu rađanja ženama ispod granice siromaštva i program u okviru kojeg se vršilo testiranje i liječenje seksualno prenosivih bolesti. Ona je zabrinuta da će depresija nanijeti još više štete.

“Iskreno, mislim da ne bismo mogli biti održivi sa još manjim budžetom, i užasava me pomisao na to”, izjavila je Moerle.

DUGOROČNE POSLJEDICE

Smrtnost povezana sa gubitkom radnog mjesta

Porast nezaposlenosti tokom velikih recesija može pokrenuti domino efekat manjih prihoda, dodatnog stresa i nezdravog načina života. Poremećaji u vezi sa prihodima i zdravljem često znače da ljudi umiru ranije, kaže Til fon Vahter, profesor sa Univerziteta Kalifornije u Los Anđelesu koji istražuje uticaj gubitka posla. Fon Vahter je rekao da njegovo istraživanje porasta nezaposlenosti u prošlosti ukazuje na to da otpušteni radnici mogu izgubiti u prosjeku godinu i po dana životnog vijeka. Ako se stopa nezaposlenosti poveća na 20 odsto, to bi moglo prerasti u 48 miliona godina izgubljenog ljudskog života.

Fon Vahter navodi mjere za koje vjeruje da bi mogle ublažiti efekte nezaposlenosti. Zakon o pomoći u borbi protiv koronavirusa koji je Bijela kuća usvojila prošle nedjelje obuhvata hitne kredite preduzećima i program kratkoročnih naknada koji bi mogao ohrabriti poslodavce da i dalje isplaćuju zarade zaposlenima.

Mladi bi mogli platiti visoku cijenu

Mladi koji stupaju na tržište rada tokom suzbijanja koronavirusa mogli bi platiti posebno visoku cijenu na duže staze.

Oni koji prvi put traže posao, i to u periodima visoke nezaposlenosti, žive kraće i nezdravije, pokazuju istraživanja. Produženo zamrzavanje ekonomije moglo bi skratiti životni vijek 6,4 miliona Amerikanaca koji ulaze na tržište rada u prosjeku za oko dvije godine, procjenjuje Hans Švant, istraživač zdravstvene ekonomije na Sjeverozapadnom univerzitetu. On je sproveo istraživanje sa Fon Vahterom. To bi bio gubitak života od 12,8 miliona godina.

Hiljade diplomaca će izaći na tržište rada u trenutku kada je globalni biznis zamrznut. Džejsona Gustava, sa Univerziteta Vilijam Paterson u Nju Džersiju, koji će prvi u porodici završiti fakultet, čekao je posao u fizikalnoj terapiji. Sada mu je odgođeno polaganje stručnog ispita i ne može početi da radi prije septembra.

„Sve zavisi od toga u kojem pravcu ide ekonomija. Da li i dalje postoji slobodno mjesto?“.

ŠTA JE SLJEDEĆE

U narednim nedjeljama, pojaviće se jasnija slika o uništenju koje izaziva bolest, a vlade i zdravstveni stručnjaci će za iznošenje procjena smrtnosti imati jače činjenično utemeljenje.

Kako to budu činili, neki stručnjaci za javno zdravlje kažu da bi vlada trebalo da odmjeri troškove preduzetih mjera za suzbijanje i razmotri novo podešavanje, ako je potrebno.

Doktora Džeja Batačarju, koji se bavi istraživanjem zdravstvene politike na Univerzitetu Stenford, brine to što vlade širom svijeta još nisu u potpunosti razmotrile dugoročne zdravstvene posljedice nadolazećih ekonomskih nedaća. Koronavirus može da ubije, kaže, ali će takođe doći do globalne depresije. Batačarja je među onima koji pozivaju šefove vlada da pažljivo razmotre odluku o potpunom zatvaranju preduzeća i škola.

“Depresije su smrtonosne za ljude, naročito za siromašne”, kazao je.

Prevela i priredila: Angelina Šofranac

( Agencija Rojters )