Marković: Ministarstvo pravde pokušalo da prebaci svoje neznanje na druge
Advokat Marković je ljudima iz Ministarstva pravde predložio da ponovo pročitaju norme tzv. "blanketne dispozicije", prouče maximu "nullum crimen, nulim poena sine lege", kao i da konsultuju uporedno zakonodavstvo
Advokat Velibor Marković ocijenio je da je Ministarstvo pravde današnjim saopštenjem pokušalo da prebaci svoje neznanje na druge, ističući da je to nekorektno.
Istakao je i da su to saopštenje, osim svog demagoškog karaktera, u potpunosti potvrđuje zaključak da su "propusti u vezi stanovišta prema kojem se podzakonskim aktima može mijenjati i dopunjavati Krivični zakonik, upravo na strani Ministarstva pravde."
"Saopštenje o navodno netačnim i neutemeljenim navodima određenih predstavnika pravne struke (očigledno i mojim) po kojima nadležni državni organi nemaju ustavno i zakonsko pravo, mogućnost i obavezu otkrivanja i krivičnog gonjenja pojedinaca koji nepoštovanjem naredbi Ministarstva zdravlja prijete da ugroze živote i zdravlje velikog broja građana (što nikada nigdje nijesam rekao, ali se zna kakvi su zakonska procedura i uslovi), već da prema stanovištu tog Ministarstva pravni osnov u propisivanju mjera pod prijetnjom postojanja krivičnog djela postoji i putem donošenja podzakonskih akata, uz poziv na kraju saopštenja predstavnicima pravne struke da prepoznaju društvenu opasnost koju ova krivična djela predstavljaju (ne vala, nego mi živimo na Marsu, pa do nas ovaj virus ne doseže) i da osude svako kršenje zakona i naredbi zdravstvenih institucija, osim svog demagoškog karaktera, u potpunosti potvrđuje zaključak da su propusti u vezi stanovišta prema kojem se podzakonskim aktima može mijenjati i dopunjavati Krivični zakonik, upravo na strani Ministarstva pravde. Ovo iz razloga što se to ministarstvo očigledno prepoznalo u reakcijama stručne javnosti, iako nigdje do sada nije spomenuto, pri čemu i njegovo saopštenje predstavlja dodatan dokaz nedovoljnog poznavanja odnosa između Ustava i Zakona, niti razlike između pitanja kojim se propisima može ograničiti sloboda kretanja s jedne, a kojim propisima utvrđuje da neka protivpravna radnja predstavlja krivično djelo, s druge strane", napisao je Marković na svom Fejsbuk profilu.
Istakao je da kritike na račun toga da se podzakonskim aktima neko ponašanje suprotno tom aktu može propisati i kao krivično djelo, niukom slučaju ne umanjuju priznanje za napor ljekara koji svojim savjesnim i odgovornim radom nastoje da spasu živote naših građana, rizikujući sopstvene:
"Pa stoga ni članova NKT-a koji zasigurno čine sve što je u domenu njihovog znanja i moći u cilju spasavanja stanovništva. I tu ne može da bude nista sporno! Ono što je sporno, a što predstavnici Ministarstva pravde ne znaju, ili neće da znaju, je bila nužnost stvaranja, kako to neko voli da kaze "pravnog okvira" da bi mjere koje preduzima Država bile u skladu sa Ustavom i zakonima", smatra advokat Marković.
On je dodao da i sada stoji pri onome što je isticao u više navrata, i pored drugačijih pravnih mišljenja - da ustavni osnov ograničavanja kretanja stanovništva postoji i bez prethodnog proglašenja vanrednog stanja, a sadrzan je u odredbi cl.39.Ustava Crne Gore.
"Međutim, tom prilikom nije napravljena razlika između pravnog osnova za uvođenje mjere ograničenja kretanja, pa s njom u vezi i mogućnostima uvođenja mjera zabrane kretanja i okupljanja stanovništva u smislu odredaba Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, sa propisivanjem da postupanje protivno tim mjerama predstavlja krivično djelo, a što se može činiti isključivo Krivičnim zakonikom Crne Gore, njegovim izmjenama i dopunama, posebnim zakonom na koji bi opšti (Krivični zakonik) upućivao (u slučajevima tzv.normi blanketnih dispozicija), te i podzakonskim aktima sa snagom zakona, ali ovo posljednje isključivo u uslovima proglašenog vanrednog stanja, koje proglašava onaj ko zakone i donosi, a to je parlament.
Prema tome, bilo je nužno od strane resornih ministarstava da se istovremeno sa uvođenjem mjere ograničavanja kretanja, što je, ponavljam, bilo moguće i bez proglašenja vanrednog stanja, po hitnom postupku predloži donošenja seta zakona, među kojima bi bili i oni koji propisuju kao krivično djelo slučajeve nepostupanja po mjerama, a ne da se to čini naredbom kao podzakonskim aktom, čije donošenje uistinu samo po sebi ima pravni osnov u Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, ali nema pravni osnov u propisivanju da će radnje nepostupanja predstavljati krivično djelo. Da je vanredno stanje proglašeno, što sam već navodio kao potrebu u više navrata, Vlada bi imala ustavna ovlašćenja da donosi akte, pa i naredbe koji bi imali zakonsku snagu, a što znači i da propisuje koje radnje, odnosno nepostupanje po naredbama koje donosi, predstavljaju krivična djela, a što barem do sada nije slucaj. Ovako, ni sadašnji Krivični zakonik, a ni Zakonik o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti ne sadrži opis radnji uz navođenje da one predstavljaju krivično djelo, nego se to čini podzakonskim aktom. Prema tome, gospodo iz Ministarstva pravde, em što je neprofesionalno, nije ni korektno sopstveno neznanje prebacivati na druge i još im prebacivati da ne žele što brže ozdravljenje građana od pandemije, jer je sigurno da svi mi to želimo, ali takođe profesionalna i moralna obaveza nalaže da se ova bitka vodi uz poštovanje Ustava i zakona, kako se ne bi stvaralo bezakonje zarad nekih 'viših' interesa", napisao je Marković.
Advokat je ljudima iz Ministarstva pravde predložio da ponovo pročitaju norme tzv. "blanketne dispozicije", prouče maximu "nullum crimen, nulim poena sine lege", kao i da konsultuju uporedno zakonodavstvo: "Jer je krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti po svojoj zakonskoj definiciji upravo karakteristično za slucajeve prethodno proglašenog vanrednog stanja".
( Jelena Jovanović )