Konstitucionalne morbile

Javna diskusija o razrješenju članova Savjeta Radio-televizije Crne Gore i njen sudski epilog nijesu samo otvorili pitanje određivanja zakonskih normi kojima se uređuje rješavanje ovog slučaja, već su indukovali i ozbiljnu nejasnoću kada je u pitanju princip podjele vlasti i način funkcionisanja pravosudnog sistema u Crnoj Gori. U malom se ogleda veliko!

Nakon heterogenih stručnih i političkih tumačenja stvarne nadležnosti naših sudskih instanci, Vijeće Osnovnog suda u Podgorici potvrdilo je nadležnost za rješavanje navodne nezakonitosti razrješenja članova Savjeta RTCG. Dok aktuelna politička većina i predstavnici civilnog sektora vrše preispitivanje procesnih odluka sudova i ocjenjuju trajuće postupke pred osnovnim sudovima u Podgorici i Nikšiću, predsjednica Vrhovnog suda ne želi da komentariše osporavanu nadležnost i Sudski savjet “podsjeća ukupnu javnost” na svoja zakonska ovlašćenja, sve ovo bivši premijer, koji je nekada trpio “parlamentarni teror”, naziva “apsurdom”. Naravno Ministarstvo pravde, koje obavlja harmomizaciju sa sistemima i standardima Evropske unije, nema osvrta na primjere slične prakse iako se sve ovo dešava u trenutku kada Strategija EU za Zapadni Balkan poručuje da se “vladavina zakona, osnovna prava i upravljanje moraju znatno ojačati. Reforma pravosuđa, suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala i reforma javne uprave treba da pruže realne rezultate, dok funkcionisanje demokratskih institucija treba ozbiljno unaprijediti.” Ukupno uzevši, idelan slučaj za testiranje nezavisnosti, nepristrasnosti, profesionalnosti, stručnosti i efikasnosti našeg reformisanog pravosuđa iz poglavlja 23!

U teorijskoj ravni - princip podjele vlasti određen je i autonomnim postupanjem sudske vlasti u slobodnom ocjenjivanju zakonskih aktivnosti zakonodavne i izvršne grane vlasti. Sudska kontrola, koja se sprovodi se od strane redovnih i posebnih sudova, zasnovana je na sprovođenju principa ustavnosti i zakonitosti i odnosi se na sve subjekte prava koji imaju ili nemaju javna ovlašćenja. Ovakvo postupanje sudskih instanci omogućava postupno mijenjanje sistema vlasti i društvenih vrijednosti, jer sudska kontrola jeste velikim dijelom proizvod demokratizacije društva. Sa jedne strane, funkcionalno podijeljena vlast omogućava da nesporno potvrđene i dugo sticane tekovine jednog društva ne nestanu preko noći, a ujedno i onemogućava trenutnoj političkoj većini da zajednicu gurne u netolerantne forme javnog djelovanja i prekid određenog konstitucionalnog kontinuiteta. Ali svako sudsko osporavanje političkog autoriteta, kojeg nesporno manifestuje većinsko odlučivanje zakonodavne vlasti, skoro je nemoguće ako nemate jasna zakonska određenja, nesporno potvrđenu sudsku praksu ili demokratske tekovine (konvencinalnosti) koje, jače od pravnih regula, uvažavaju ideološku razuđenost i prava političke manjine. Imamo ovog u Crnoj Gori?

Prvo, da li član 11 Ustava Crne Gore predstavlja dovoljan osnov za sprovođenje sudske kontrole vlasti ili bi eventualno usvajanje Zakona o Skupštini Crne Gore doprinijelo boljem postupanju u ovakvim ili sličnim slučajevima? Drugo, koja institucija (pravni subjekt čije osnivanje i djelovanje je određeno zakonom) i na koji način će razmatrati uticaj pravosnažnosti predmetnih slučajeva? Da li će ovi slučajevi uticati na sudsku praksu ili na legislativu? Treće, da li će ovaj sudski slučaj poslužiti kao nesporni primjer ekscesne političke moći i da li će isti uticati na pregovarački proces sa EU? Četvrto, da li je ovo najava još mogućih kontraverznih sporova sa našim institucijama? Peto, kako ovakvi postupci utiču na prijemčivost rada sudskih organa? Kako će građani Crne Gore ocjenjivati rad naših sudova? I šesto, šta nam govore različiti komenatari iz naših institucija? Kako ocjeniti naše državno uređenje, ako znamo da odnos drugih organa vlasti prema sudskoj vlasti oslikava stanje te državne vlasti? Da li se zbog ovakvog institucionalnog nesklada “brani država” na lokalnim izborima?

Znaju, ali neće - da za podjeljena duštva, poput našeg, samo slobodan i objektivan prostor sudskog tumačenja može biti prirodni arbitar za rješavanje mogućih političkih sukoba koji nadilaze parlamentarne okvire. Institucionalno uravnotežena politička moć, ne postoji samo u nadležnostima zakonodavne i izvršne vlasti ako one ne podležu sudskoj kontroli shodno ustavu i zakonima. Da stvar bude gora - aktuelna politička vlast ne želi da postupa ni po zakonima koje je sama usvojila!

Jedno je sigurno, a to je da su aktuelni sudski postupci, bez obzira na svoje ishodište, ukazali da je građanska potjera za zecom medijskih sloboda, kroz statističku šumu EU stabilokratije na Balkanu, na čistac istjerala naš vučji institucionalni nesklad.

( Neđeljko Necko Đurović )