Puletić: „Sada smo svi jednaki i suočeni sa neizvjesnošću i izazovom“
Aktulena situacija, objašnjava psihološkinja, je pogodno tlo za produbljivanje nekih psiholoških problema, dok je, s druge strane, savršena prilika za prevazilaženje istih i jačanje kapaciteta i sposobnosti. Savjetuje „što više razgovora o trenutnoj situaciji, dilemama, idejama, poslu... sa bliskim ljudima, prijateljima, porodicom, kolegama...“
Opština Kolašin je, u okviru mjera povodom prevazilaženja krize korona virusom obezbijedila i servis, koji će, kako su objasnili, služiti za „psihosocijalnu podršku i osnaživanje građana“.
„Cilj psihosocijalne podrške je prije svega dobrobit pojedinca, porodice i zajednice i ublažavanje uticaja kriznog događaja, olakšavanje procesa oporavka i sprečavanje ili smanjenje mogućih posledica na psihičkom planu. Namijenjen je svim osobama koje su pogođene kriznim događajima, a nijesu u stanju da prevaziđu situaciju koju procjenjuju kao bolnu i stresnu. Broj telefona za ti vrstu podrške je 068/ 898-844, a građani će moći da zovu svakog radnog dana od 10 do 14 sati.
Psihosocijalnu podršku sugrađanima pružaće psihološkinja mr Katarina Puletić, koja je u kolašinskoj lokalnoj upravi samostalna savjetnica za podršku ranjivim grupama.
Koronavirus, kaže ona, indirektno može ugroziti mentalno zdravlje. Zbog toga, tvrdi, „ pored čestog pranja ruku ne smijemo zaboraviti ni na održavanje mentalne higijene“.
Aktulena situacija, objašnjava psihološkinja, je pogodno tlo za produbljivanje nekih psiholoških problema, dok je, s druge strane, savršena prilika za prevazilaženje istih i jačanje kapaciteta i sposobnosti. Savjetuje „što više razgovora o trenutnoj situaciji, dilemama, idejama, poslu... sa bliskim ljudima, prijateljima, porodicom, kolegama...“
„Iako se ranjivost populacije pripisuje samo određenim grupama, trenutna situacija pandemije čini da smo svi ranjivi bez izuzetka i između ostalog, kada se društveni i socijalni konteksti prebace u drugi plan, „svi do jednog” smo jednaki i suočeni sa neizvjesnošću i izazovom na ovaj ili onaj način. Sada su svi ranjivi, a ranjivost u ovakvim i sličnim situacijama nema stepen težine. Svaka za sebe je važna i velika, gdje god da smo i šta god da smo. Kada sve ovo prođe, čovjekova psiha će kroz mehanizme prevladavanja biti bogatija za iskustvo više. U arheopsihi ćemo skloniti sadržaje koji će nam biti samo podstrek za promišljanja i djelovanja.“- kazala je Puletić.
Prema njenim riječima, u ograničenim dnevnim ativnostima važno je donošenja kratkoročnih planova ( najduže nedelju dana), jer postavljanjem dugoročnijih ciljeva rizikujemo da doživimo razočarenja.“ Preporučuje da se „malim koracima preve mali ciljeve psihološkinja tvrdi da „rad na sebi fundamentalna i “najisplativija “investicija“.
„Sada kada imamo više vremena za sebe i svoju porodicu i kada smo životni prostor sredili i očistili ga od prašine i nepotrebnosti, dobro bi bilo da malo sredimo i unutrašnji referentni okvir (poimanje sebe, drugih i sredine), da i tu presložimo fioke i ormare i da odložimo ono što više ne nosimo. Sada su nam više nego ikada potrebni pozitivni stimulusi, na primjer, realna pohvala koja se konkretno odnosi na naše “biće” ili pohvala koja je uslovljena a koja se odnosi na naše ponašanje. Ako smo u ovom periodu odlučili da kod sebe korigujemo određene obrasce ponašanja ili osobnih karakteristika, nikako to ne smijemo raditi na način što ćemo sebe i svoje biće iskritikovati i omalovažiti.“- preporučuje kolašinska psihološkinja.
Puletić savjetuje „svakodnevicu ispunjenu raznolikostima, koliko god je to moguće organizovati u svojim domovima“. Preporučuje i da „više razgovora i timskog djelovanja unutar svog prostora“.
„Pokažite dosta ljubavi i prihvatanja prema sebi bliskm ljudima. Pogledajte ih malo bolje, slušajte ih kada govore malo bolje. Sada je važno da se sjetimo koliko vještine komuniciranja, a prije svega aktivno slušanje (što znači slušanje sa istinskom pažnjom, razumijevanjem i empatijom), čine da se drugi a i mi osjećamo bolje. Empatija ne znači saosjećati se sa drugima kroz naše mehanizme, već zbilja osjetiti stanje onog drugog kroz njegove perceptivne i kognitivne sposobnosti“- kaže Puletić.
Prema njenim riječima, svakodnevicu sada, više nego ikad, trebalo bi da obilježimo „uzdržavajmo od diskriminatorskih poruka, okrivljivanja, marginalizacije, neprihvatanja nečijih osjećanja, ispitivanja, omalovažavanja...“ Takođe, kaže Puletić, dobro bi bilo i da bliskim osobama šaljemo „verbalno i neverbalno dobre poruke“.
( Dragana Šćepanović )