DŽ

Džabalebariti - ušlo je u razgovorne jezike, u značenju, ništa ne raditi. Za talijansko dolce far niente. S time je u vezi duhoviti prilog načina džabalesku.

Džabalesku - po uzoru na rumunjskog dikatatora kojim je ta zemlja startala u slobodu Zapada. Pred kamerama je ubila svog diktatora u Malome Parizu. Ovu sam riječ čula od malih plavih čarapa, soroševskih gojenica, srednjedopki koje su usred Zagreba zaklonjene sjedile u ljubičastim uredima nizašto i ničemu, dok smo mi rintali sa đacima i studentima traumatsku nastavu i programe za trostruko manje plaće. Sjedile bi u Kavkazu, te kustosice i politologinje, i raznosile tekuće tračeve u našem malom gradu kao viruse: ko koga s kime i na čemu s koliko i kako… ta znate već što se džepnim Venerama vrti u nogama i za jezikom. Mrki tamni muškarci, dinaroidi u džipovima i tamnim limuzinama, sa svitom advokata i odvjetnica i hrpom dalekoistočnih kosookih kao destinacijom za konferenciju za tisak održati. Biennale u Mlecima ionako je scusa za katedru preuzet od dežurnog trećeg supružnika ili prilježnika Dalmate što joj puše za vratom i crpi džabalesku nevladine udruge svojim mudroslovljem prekoputne Akademije, Paviljona ili glavnokolodvorske postaje širinom sad križanićevske sad starćevićanske vizije domagojnoj platanskog drvoreda zastakljenih bista… već je drugo desetljeće na listi čekanja za besmrtnike…

Džak - vreća, sak. Jaki orijentalizam. Dok je vreća bila mjera: šećera, kafe, brašna. Pa i cementa, za koji sam vidjela svojim očima da ga nosi neki suvremeni Sizif preko jednog od podgoričkih mostova.

Džan - dio grada u Staroj varoši. Ili još zvučnije: Džan-Mahala.

Džip - opće mjesto od devedesetih naovamo. Najprije kao vojno vozilo, kasnije i za obiteljsko.

Džin - angloamerička žesta. Za ojačati hrabrost nakratko, protiv depresije i inih posljedica suvremenog života; homonim džin je orijat, div, čovjek XXXXXL dimenzija.

Džep - govorilo se o cijenama u ono vrijeme, dok su bile pristupačne: za svačiji džep. I jesu bile namirnice, odjeća, režije, pristupačne, za svačiji džep. Dok:

Džeparoši - ne preuzmu svoj dio džepa, onaj unutarnji, gdje su dokumenti ili novac. Malo ih danas ima. Preuzele krupne ribe posao sitnih džeparoša.

Đ

Đak - od škole, govorili smo sa simpatijama za učenika. Dijak, taj samostanski štićenik.

Đakonije - najprije za jela, hedonistički koncipirana.

Đavo - da bi se našao antipod za anđela, đavo ili đavao je dobra srednjevjekovna smjesa ljudskog i demonskog načela.

Đavolica - naprotiv, simpatična je i vedra djevojka, žena ili ona koju nijesu prošli đavoli, koja se voli narugati ili ismijati koga ili što.

Đekna - pogrdni noviji naziv za Crnogorku, iz neke tv- serije iz 80ih.

Đetići - pogrdni naziv za crnogorske mladiće u Beogradu.

Đul - mirisna ruža; puna ih je Stara varoš i narodna poezija.

Đubre - iznosi se i razvrstava po kontejnerima; smeće naše obično koje su ekolozi i političari pretvorili u filozofiju otpada. Bachelard, francusko filozof koji je visio na kamionetima za smeće pisao je o prostoru sjajne eseje.

Đumbir - nova mantra u zapadnjačkoj kuhinji; ljut i opor, raznosi infekte.

E

Eiffelov toranj - jedan od simbola Grada svjetlosti. Iako čudo metalne strukture i arhitekture Moderne, on je postao banalni avangardist. Šiljati prst Pariza uperen nebu.

Evanđelje kiča - naša je najnovija povijest upravo to. Nemoguća pohvala neukusu.

Egzotično - voće, krajevi, čajevi, glazba, egzotične ljepotice. Simbolizam, sumatraizam, nove moderne patile su za dalekim i egzotičnim prostorima. Korijen je u egzodusu, izgnanstvu. Neki su slikari proveli na udaljenim otocima dio svog stvaralačkog vijeka. Ne bila im ja nikad družica.

Elegancija - načelo naših majki koje su one preuzele iz engleskih filmova 50ih godina. Svaka je imala jedostavni kostimić krojen kod vrsne šnajderice, bar jednom u životu; i cipele izrađene ručno s talijanskom kožnom torbom u istoj boji. Trudim se oko svoje elegancije. Ne ide uz hlače i tunike. Tek pokoja ešarpa upozori na moj ukus.

Energija - Masa puta brzina. Konjska snaga, nafta i lova. Jedino o čemu pospani klinci brljaju u kaši svoga unjkanja.

Entitet - bitak bića, pa i sepstva. Filozofska kategorija koja je od njemačkih klasičara do danas, jedan od glavnih pojmova idealističke i svake druge filozofije.

Etnitet - ne daj bože da dirnete u ovu suvremenu svetu kravu. Svatko ima etnitet, jer je svakome oduzet, ukraden, nepriznat ili nepoznat. Cigani, ti indijski nomadi, sada su Romi, Srbi su Srbijanci, Hrvati su Iranci, a Francuzi novi pascali. Mjerne jedinice mudroslovlja.

Esencija - miris koji se otkad je indijska meditacija prodrla u Evropu i u svakodnevni život. Esencijalno, pak, znači bitno koje određuje predmet. Nezaobilazna poštapalica intelektualaca ili onih koji se takvima smatraju.

Egzistencija - francuska je filozofija vratila život ovoj riječi što označava život sam, opstanak. Postojanje ljudskog i u nemogućim uvjetima: boli, rata, razaranja, umiranja.

Egzaltacija - mahom u negativnom kontekstu. Za ljude koji se ponašaju prenaglašeno, bučno, neprimjereno. Inače, osobina svetih. U susretu s božanskim.

Egzodus - dramatično obojen pojam koji aludira biblijske selidbe, progone čitavih naroda. Danas, mnogi istočni narodi, u grupama, stvaraju dramu svjesno odabirući egzodus.

Ekipa - tim srodnih duša: u planinarenju, kartanju ili piću. Rijetke su ekipe koje poduzmu put oko svijeta. U orahovoj ljusci.

Ekologija - najprije zaštita okoliša i teorijska prenapregnutost oko toga, a potom i zeleni kao politički pokret koji okupljaju od crvenih i anarhista do islamista. Svakoga štite osim same sebe. Prosvjednici u ruhu mirotvoraca. I po pariškim bulevarima zeleni su postali žuti - čini se, mahom desničarski prsluci.

F

Fatalna ljepota - što je to? Andrićevske mučenice skladane nepojmljivim stastima? Prokletstvo neizbježnog? Zadani okvir za različite, najprije, istočnjačke draperije.

Frojd - svatko se izdaje za analitičara zadnjih stotinu godina. Tvorac psihoanalize jeste li zapazili, pun je mizoginstva. To se očitava na svakoj njegovoj stranici. Čujem da je bio i spolno dvoznačan. Vrlo vjerojatno.

Fićo i Mercedes - kad se želi naglasiti udobnost ili oportunost neke situacije kaže se: pa to je razlika kao između Fićeka i Mercedesa. Svi bi se vozili skupljim automobilom. Zaboravljaju da su prve vozačke dozvole stekli učeći u fiću. I da su mnogi od njih zadugo imali ovaj mali radnički auto, simbol progresa yu-socijalizma. I uostalom, zašto ne uspoređuju Renault 4 s Fiatom 500, ili Wartburg s Daciom?

( Lidija Vukčević )