Bolji je osjećaj kad kažeš volim te na svom, nego na stranom jeziku
Romantična veza dvoje Slovenaca rezultirala je grupom Zalagasper, koja polako osvaja publiku širom Evrope
Ne samo da iza priče o Zalagasperu stoji romantična priča - pjevačica Zala Kralj i kompozitor Gašper Šantl su u vezi i zajedno stvaraju muziku, već i uspješna priča bilo da se radi o evrovizijskom nastupu ili predstavljanju publici na engleskom, mada im je najpopularnija pjesma i dalje na slovenačkom otpjevana “Sebi”.
Simpatični dream pop sastav koji je prošle godine na Eurosongu kupio mnoge objavio je svoj debi album pod nazivom “4”, pogurani sjajnim reakcijama koje su dobili širom Evrope podijelili ga na pjesme na engleskom i slovenačkom, a o njemu, pomenutom takmičenju i drugim stvarima, još sanjiv poput njihove muzike, Gašper je pričao za “Magazin”. Dani obilježeni korona virusom prolaze mu dok je uglavnom kod kuće sa svojom partnerkom, a kreativnost ispunjava vrijeme.
“U manje-više istom smo sosu kao i ljudi u drugim profesijama. Ne možemo da držimo koncerte, naravno, što je za nas najbitniji faktor. Tako da nam preostaje da ostanemo kod kuće i stvaramo muziku”, priča polovina grupe Zalagasper.
Jel’ tako provodite ove dane?
Upravo. Trudimo se da to radimo što češće. To mi podiže duh. Nije samo u pitanju virus, u bilo kojem periodu života nisam volio da ostajem dugo kod kuće. Potreban mi je svjež vazduh. Zapravo, u posljednje vrijeme dosta trčim noću.
Kod nas nije dozvoljeno izaći uveče.
U Sloveniji će vjerovatno biti uskoro isto, ali ću nastaviti do tada da trčim uveče, jer je prelijepo, nema nigdje nikoga. Ali ne bih bio iznenađen da nam uvedu policijski čas.
Publika vas poznaje ponajviše sa Eurosonga, kakvo je to za vas bilo iskustvo i na koje načine se isplatilo?
Isplatilo se u smislu da smo dosegli do mnogih slušalaca širom svijeta, a i svirali širom Evrope. Dobili smo sve što smo mogli poželjeti u suštini. Ako pođemo npr. u Beč da nastupamo ili u Holandiju nemamo problem da napunimo mjesto gdje se održava koncert. Što mislim da je za mladu grupu kao što je naša vrlo lijepo. Dosta strimovanja, dosta pregleda smo dobili, naše društvene mreže su dobile ekstremno veću pažnju, ali ono što je najbitnije su zapravo više lične stvari: upoznati sebe u okruženju kakvo je Eurosong. Tamo vlada osjećaj povezanosti. Veliki je pritisak, mnogo je lijepih stvari, stvari koje vam se možda ne bi svidjele, ali najzabavnije je imati sjećanje na to. Zaista lijepo iskustvo kad se osvrnete. Meni mnogo znači.
U komentarima na vašim pjesmama ljudi često pominju kako su zahvalni što su čuli za vas preko Evrovizije?
Da, mislim da je muzička industrija malo uplašena od Evrovizije, jer ako pošaljete muzičara na takmičenje i on ne prođe, onda imate problem da ga izgurate. Ali mislim da je svaka prilika kad možete da se predstavite publici, ako zaista vjerujete u ono što radite, dobra stvar. U početku smo bili uplašeni da ćemo biti obilježeni pečatom Evrovizije, da će nas ljudi prepoznavati samo po tome, ali sad volimo da se osvrćemo na to učešće, jer mislim da je to dobra stvar. To je vrlo profesionalno organizovano takmičenje koje ljudi prate već mnogo, mnogo godina i mislim da možemo biti ponosni što smo bili dio istog.
Zašto se vaš prvi album zove “4”?
To zapravo ima više značenja. Za mene najbitnije je da je četvorka jednostavno Zalin omiljen broj. Osim toga ima veze i sa konceptom albuma, jer smo ga podijelili na dvije polovine, što je posebno vidljivo na vinilnom izdanju, jednu čine četiri pjesme na slovenačkom, a drugu četiri na engleskom. Znači nije ništa naročito komplikovano i prepametno.
Računate na širu publiku od slovenačke ili balkanske sa pjesmama na engleskom?
Da, definitivno. Zapravo već imamo svoju publiku širom Evrope, posebno u Moskvi, Njemačkoj, Ukrajini, Španiji... Ja bih volio da se naša muzika prvo raširi kroz komšijske zemlje kao što su Italija, Hrvatska, cijela bivša Jugoslavija, a onda i još dalje. Tako da jeste, to je ono što želimo i drago nam je što smo u prilici da se predstavimo svim tim ljudima. Želimo da nas na zapadu ljudi upoznaju preko pjesama na engleskom, kako bi onda nastavili da slušaju one na slovenačkom. Jer nam slovenački zvuči baš dobro i ljudima se sviđa tako da ćemo ga se držati više za sad.
Neki kažu da je lakše pisati na engleskom, nego na svom jeziku?
To je zato što mislim da se umjetnici plaše da pokažu svoju ranjivost. Kad kažeš “volim te” na svom jeziku, naravno da će to neko bolje da osjeti nego kad kažeš na tuđem. Možemo još dublje u tu temu, ali mislim da je poenta da je najzabavnije izražavati se na onom jeziku na kojem osjećaš da ćeš biti najiskreniji. Za nas je to slovenački. Ja dosta volim da slušam slovensku, hrvatsku, rusku muziku... Slovenski jezici mi zvuče dobro jednostavno. I mislim da bi u budućnosti mogli da postanu šire prihvaćeni.
Kako je izgledao rad na albumu, ko su ljudi koji su najviše uticali na vas?
Najviše volimo sporiju muziku, ali u suštini kombinujemo razne ideje i na kraju dobijemo nešto što je, ne znam je li to lijepo reći, ali reći ću - novo. Nije toliko definisano kao mnogo druge muzike. A rad na albumu je zapravo bio dugačak proces, dali smo sebi vremena za svaku pjesmu. Počeli smo na engleskom, ali smo brzo ubacili slovenački, i to je bio izazov koji nam je bio veoma bitan. I zaista nam je drago što nismo žurili sa produkcijom, već smo dali sebi vremena. Jer čini mi se da ljudi ponekad ne žele da razumiju da iako smo mi relativno uspješni, i dalje smo partneri i potrebno nam je više vremena za nas kako bi iz toga izvukli nove teme, inspiraciju i slično. Mnogo puta smo osjećali pritisak, ali na kraju smo slušali svoj instinkt i to je ispala prava stvar za nas. Već smo počeli da radimo na drugom albumu, ali nećemo sebi postavljati nikakve rokove, jer oni nisu baš dobri za kreativnost.
Vas dvoje ste, kao što si pomenuo, u romantičnoj vezi. Kako to utiče na stvaranje vaše muzike, jel’ zbog toga zvuči tako intimno?
Mislim da smo radili neke sešne zajedno i prije nego što smo počeli da radimo zajedno, ali da, naša veza definitivno utiče na pjesme, ma bukvalno na svaki aspekat Zalagaspera. Stalno moramo da brinemo jedno za drugo, da pitamo jedno drugo što želiš, što ti je okej, što nije i to utiče na sve naravno. Ali što se tiče naše veze, zajedno smo dvije i po godine i za mene je to poput ostvarenja sna, jer sam uvijek htio da imam kul djevojku sa kojom mogu da se zabavljam i radim što volim i našao sam je.
( Stefan Strugar )