Lekcije o koronavirusu: Ove četiri zemlje su znale kako da odgovore na pandemiju

Poput linije domina, zemlju za zemljom "gasio" je novi koronavirus.

Uprkos znacima da se prijetnja probija širom svijeta, u mnogim djelovima postojao je jasan obrazac reakcije – porricanje, nesmetanost i, na kraju, zaključavanje.

U globalizovanom svijetu čudno je što je tako malo lekcija naučeno u ranim nedjeljama izbijanja epidemije u svakoj zemlji, kada su šanse da zadrže i zaustave virus bile najveće. Sada se fokusiraju na poravnavanje krivulje ili usporavanje širenja virusa, kako bi se spriječilo da broj smrtnih slučajeva raste. Kako veliki broj zemalja postepeno podiže nivo zaključavanja, još uvijek se mogu naučiti lekcije iz ove četiri zemlje koje su to ispravile.

Tajvan

Nalazeći se na samo 180 kilometara od obale kontinentalne Kine, izbijanje koronavirusa u Tajvanu moglo je biti katastrofalno. Krajem januara procijenjeno je da je ostrvo imalo drugi najveći broj slučajeva u svijetu, prema Univerzitetu Džon Hopkins. Ali Tajvan, koji ima oko 24 miliona ljudi, zabilježio je nešto više od 390 slučajeva i šest smrtnih slučajeva, a danas uopšte nije izvještavao o novim slučajevima. To je uspio bez primjene strogih ograničenja, poput zaključavanja ili zatvaranja škola i vrtića.

Uporedite to sa Sjedinjenim Državama - sada najteže pogođenom državom na svijetu, koja je prijavila najmanje 26.000 smrti. Čak i kada uzmete u obzir veličinu populacije, nivo uspjeha poput Tajvana mogao je značiti samo 83 smrti u SAD. Iako Tajvan ima visokokvalitetnu univerzalnu zdravstvenu zaštitu, njegov uspjeh leži u njegovoj pripremljenosti, brzini, centralnoj komandi i rigoroznom traženju kontakata.

Lekcija 1: Budite spremni

Pripremljenost Tajvana uglavnom je proizašla iz nekih teško naučenih lekcija iz izbijanja teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. godine, u kojima je na ostrvu umrla 181 osoba. Kao rezultat toga, ostrvo je osnovalo specijalizovani Centralni komandni centar za epidemije koji bi se mogao aktivirati za koordinaciju odgovora u slučaju epidemije. Kako je Tajvan želio da napreduje pred koronavirusom, centar je aktiviran 20. januara, dan prije nego što je ostrvo čak i potvrdilo svoju prvu infekciju. Pošto je njegov autoritet već uspostavljen, centar je bio u stanju da primjenjuje stroge mjere, a da ga nisu usporili dugotrajni politički procesi. Popis objavljenih u časopisu Američkog ljekarskog udruženja (JAMA), u roku od tri nedjelje pokrenuo je više od 120 akcija. Sama ta lista mogla bi poslužiti kao priručnik o tome šta tačno treba raditi tokom epidemije.

Lekcija br. 2: Budite brzi

Akcije službi u Tajvanu uslijedile su prije nego što je prva infekcija Covid-19 potvrđena 21. januara. Tri nedjelje prije nego što je Kina Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (VHO) prijavila prvi slučaj , tajvanski zvaničnici počeli su se ukrcavati i pregledavati putnike zbog simptoma groznice i upale pluća na letovima iz Vuhana, epicentra virusa u Kini. Ostrvo je 20. januara izdalo upozorenje za putovanja za Vuhan, a dva dana kasnije, još samo sa jednim slučajem, zvaničnici su započeli sa ažuriranjem javnosti u svakodnevnim brifinzima. Sedmicu nakon prvog slučaja, Tajvan je započeo elektronski nadzor osoba u karantinu putem mobilnog telefona koje je izdala vlada, i najavio ograničenja putovanja i ulaska, uglavnom ciljajući kinesku provinciju Hubei, čiji je glavni grad Vuhan.

Otprilike svakog dana do kraja februara, vlada je sprovela nove mjere kako bi zadržala prodiranje virus. Tajvan je imao samo 329 slučajeva kada je 1. aprila izrekao stroge mjere socijalne distancije. Poređenja radi, bilo je već 335 smrtnih slučajeva i više od 3.000 slučajeva 20. marta, kada je premijer Boris Džonson najavio da se pabovi i restorani zatvaraju, i da većina djeca bi bila izvučena iz škola i jaslica. A kako se Velika Britanija ne testira široko, vjeruje se da je pravi broj infekcija mnogo veći nego što pokazuju službene brojke.

Lekcija br. 3: Ispitivanje, traganje i karantin

Vlasti su sprovele široko testiranje i pronašle kontakte zaraženih ljudi, stavljajući ih pod karantin. Proaktivno je testirao svakoga ko je sišao sa krstarenja i čak testirao ljude sa dijagnozom gripa ili upale pluća, kako bi se uvjerili da nisu pogrešno dijagnosticirani i da su zaraženi koronavirusom.

Lekcija br. 4: Koristite podatke i tehnologiju

"Koordinirani odgovor vlade uz punu saradnju njenog građanstva [bio je] kombinovan sa upotrebom velikih podataka i tehnologije", rekao je za CNN vanredni profesor pedijatrije na Stenfordu Džejson Vang. Vang je takođe proučavao javnu zdravstvenu politiku i bio koautor izveštaja JAMA-e o reakciji Tajvana. Tajvan je objedinio podatke zdravstvenog osiguranja sa bazama podataka o carini i imigraciji kako bi stvorio upozorenja u stvarnom vremenu kako bi se identifikovalo ugroženo stanovništvo.

"Dobar sistem zdravstvenih podataka pomaže u nadgledanju širenja bolesti i omogućava njegovo rano otkrivanje. Lakše je pratiti klastere izbijanja ", rekao je Vang. Tajvan je 14 dana nakon ograničenja putovanja koristio obavezno prijavljivanje na mreži. Takođe je koristila "digitalnu ogradu" za blizu 55.000 ljudi u kućnom karantinu, gdje bi se alarmi oglašavali ukoliko se osoba koja je karantinu previše udalji od kuće. Metode tehničkog nadzora koje koriste Tajvan i druge vlade postavile su zabrinutost za privatnost od grupa civilnog društva.

Island

Dobijanje testa na koronavirus u mnogim zemljama može biti gotovo nemoguće, osim ako ste već jako bolesni. Nije tako na Islandu, gdje svako ko želi test dobije jedan. Široko rasprostranjena ispitivanja bila su presudna za mali broj infekcija i smrtnih slučajeva u zemlji, kažu vlasti. Samo oko 1.700 ljudi je zaraženo na Islandu, a samo osam ih je umrlo.

Lekcija br. 5: Budite agresivni

Odgovor Islanda na koronavirus nije bio naročito inovativan. Samo je bio pažljiv i brz. Kao i Tajvan, njegova brzina znači da nije trebalo biti previše restriktivna - ljudi se još uvijek mogu sastati u grupama do 20, ako ostanu dva metra jedni od drugih. Dok su univerziteti zatvoreni, škole i jaslice su i dalje otvorene, što omogućava većem broju roditelja da rade.

“Od početka, od kada smo dijagnostikovali prvi slučaj, radili smo prema svom planu. Naš plan je bio da budemo agresivni u otkrivanju i dijagnosticiranju pojedinaca, stavljanju u izolaciju i da budemo vrlo agresivni u našem traženju kontakata. Koristili smo policiju i zdravstveni sistem da kontaktiraju svaki novootkriveni slučaj, "rekao je glavni epidemiolog Islanda Torolfur Gudnason za CNN.

"Otkrivamo da je više od 60 odsto novih slučajeva kod ljudi koji su već u karantinu. Dakle, to je pokazalo da je traženje kontakata i kontakti u karantinu bio dobar potez za nas”, rekao je Gudnason.

Lekcija br. 6: Uključite privatni sektor

U javno-privatnom partnerstvu između Nacionalne univerzitetske bolnice Islanda i biotehničke kompanije deCODE Genetics, Island je rano dizajnirao testove i očekuje da će do kraja ove nedjelje testirati 10 odsto svog stanovništva. Cilj je da se testiraju svi I da se sazna što više o novom virusu. Nedavna otkrića da je 50 odsto ljudi koji su testirali u laboratoriji na Islandu uopšte nije pokazalo simptome, na primjer, natjeralo druge zemlje da preduzmu oštrije akcije socijalnim distanciranjem, jer počinju da shvataju da će sprečavanje širenja virusa biti više izazovniji nego što se u početku mislilo.

Kari Stefanson, generalni direktor i direktor deCODE Geneticsm-a, rekao je za CNN da su od ponedjeljka tokom masovnog testiranja u zajednici pronašli 528 mutacija koronavirusa. Ove mutacije mogu dati uvid u to koliko smrtonosan virus postaje i pružiti važne podatke svijetu kako bi bolje razumio kako djeluje.

Lekcija br. 7: Preventivno se ponašajte

Islandski ministar zdravlja Svandis Svavarsdotir naglasio je brzinu kao moćno sredstvo, rekavši da je pristup ostati “ispred krivulje”. Čini se da je zemlja učinila upravo to. Nakon što je 3. marta potvrđeno samo šest uvezenih slučajeva, Island je odmah izdao karantinske mjere za sve putnike koji se vraćaju iz Italije i povećao je ograničenja putovanja u narednim nedeljama. Povjerenik nacionalne policije proglasio je vanredno stanje 6. marta, kada su potvrđene prve dvije infekcije.

Ovo je poslalo signal vladinim organima da poboljšaju svoju spremnost, ali državna okupljanja su održavala onakva kakva jesu, samo upozoravaju ranjive ljude da se drže dalje od mesta prepune ljudi. Zemlja je zatvorila univerzitete i mlađe koledže 13. marta i zabranila okupljanja više od 100 ljudi 16. marta, kada je imala samo 61 potvrđeni slučaj i nijednu smrtnu slučaj. Tri dana kasnije, svi stanovnici Islanda koji su ušli u zemlju morali su ući u karantenu od 14 dana, bez obzira odakle putuju. Tek nakon ove akcije, 24. marta, zabilježena je prva smrt na Islandu. Istog dana vlasti su zabranile okupljanja od preko 20 ljudi i zatvorile javne sadržaje, poput barova, bazena, muzeja i teretana.

Lekcija br. 8: Koristite tehnologiju, ali poštujte privatnost

Kao i na Tajvanu, islandski zvaničnici takođe su učinili dostupnu aplikaciju za preuzimanje kako bi pomogli da se preslikava širenje virusa. To stvara dnevnik gdje je korisnik bio. Korisnici ne moraju da dijele te podatke sa vlastima - ali mnogi to čine jer to pomaže timovima za traženje kontakata da utvrde ko je možda bio izložen riziku. Za poređenje, odgovor Velike Britanije je bio spor. Aplikacija koju podržava vlada tek je u izradi i nedjeljama je od lansiranja. Kako zaostaje u testiranju, tek sada gleda na javno-privatna partnerstva.

Južna Koreja

Južna Koreja je prijavila svoj prvi slučaj koronavirusa otprilike u isto vrijeme kada SAD i Velika Britanija.

Južna Koreja potvrđuje oko 30 novih slučajeva dnevno, dok je u Velikoj Britaniji oko 5.000, a u SAD više od 20.000. Način na koji svaka zemlja testira varira, ali njihova stopa smrtnosti među stanovništvom jednako je dramatična. Manje od jednog na svakih 100.000 stanovnika Južne Koreje umrlo je od virusa, dok ih u Velikoj Britaniji ima oko 18. Gotovo osam na svakih 100.000 u SAD-u, pokazuju podaci Univerzitta Džon Hopkins.

Lekcija br. 9: Možete da prođete test

Uspjeh Južne Koreje u velikoj mjeri se svodi na njeno testiranje, kaže dr Eom Jong Sik iz Medicinskog centra Gil blizu Seula.

Eom u bolnici liječi pacijente sa koronavirusom i sjedi u odboru koji savjetuje vladu.

“Rana dijagnoza, rani karantin i rano liječenje su ključni", rekao je on za CNN.

"Otkad je potvrđeno da je prvi pacijent bilo je više od 500 kliničkih pregleda širom zemlje, razvrstavali smo sumnjive slučajeve i vršili testove. Uporno smo radili na razvoju i održavanju sistema za sprovođenje mnogih testova sa malom radnom snagom u kratkom roku. vremensko razdoblje”, rekao je.

Zemlja je takođe bila inovativna u načinu na koji testira. Eomov savjetodavni tim imao je stotine prolaznih kabina, baš kao i u McDonald's-u, postavljen širom zemlje kako bi ponudio testove koji su u velikoj mjeri besplatni, brzi i odrađeno od strane osoblja na sigurnoj udaljenosti. Od tada su SAD taj model preslikali u nekim državama. 16. marta SZO je pozvala vlade svijeta da "testiraju, testiraju, testiraju". Južna Koreja je to već radila nedjeljama, a do danas je testirano više od 500.000 ljudi, među najvećim brojem na svijetu po glavi stanovnika.

Mnoge zemlje se bore da izvedu hiljade testova svaki dan. Na primjer, toliko je teško testirati se u Velikoj Britaniji da se ljudi okreću paketima za naručivanje pošte u industriji koju vlada još uvijek nije regulisala. Južna Koreja se takođe brzo kretala, primjenjujući mjere karantiranja i skrininga za ljude koji su stigli iz Vuhana 3. januara, više od dvije nedjelje prije nego što je prva infekcija u zemlji čak i potvrđena. Vlasti su uvele niz ograničenja putovanja tokom nedjelja poslije. Južna Koreja je takođe bila stroga u traženju kontakata, mada je to lako uspjela kada je shvatila da se veliki broj slučajeva može naći u jednoj vjerskoj grupi u gradu Daegu, što olakšava pronalaženje kontakta i daje vlastima određeno područje da se izvrši intenzivno testiranje.

"Vršeći testove na svim članovima kongregacije i dijagnosticirajući čak i zaražene ljude bez simptoma, vlada je sprovela karantin i liječenje rame uz rame", rekao je Eom. Jednom kada je Daegu uspostavljen kao epicentar, vlasti su bile spremne sa sposobnošću i političkom voljom da vrše široko testiranje, da pronađu kontakte zaraženih ljudi i da ih postave u karantin kako bi pokušale i obuzdale virus prije nego što postane slučaj ublažavanja smrti široke mase, kao što je slučaj sada u većem dijelu Evrope i SAD.

Lekcija br. 10: Učite iz prošlosti

Južna Koreja se brzo reagovala jer je, poput Tajvana i mnogih drugih azijskih država, i ranije bila pogođena zarazama. Južna Koreja uglavnom nije bila pogođena izbijanjem SARS-a, a samo su bila prijavljena tri slučaja i uopšte nije bilo smrtnih slučajeva. Ali, Respiratorni sindrom Bliskog Istoka uhvatio ih je 2015. godine, kada je zabilježeno 186 slučajeva i 38 smrtnih slučajeva, što ih je činilo najteže pogođenom državom van Bliskog Istoka. Dakle, politička volja potrebna za sprovođenje mjera tokom epidemije koronavirusa nije bila problem i postojala je dobra koordinacija između centralne vlade i pokrajina. Takođe je pomoglo da Južna Koreja bude jedna od tehnološki najinovativnijih zemalja na svijetu. Veliki dio života se već vodi na mreži, tako da razvijanje i nametanje upotrebe aplikacije za praćenje ljudi u karantinu nije bilo previše teško, mada su i tamošnji aktivisti upozoravali na upad u privatnost.

Njemačka

Slučaj Njemačke je malo drugačiji. Zemlja zapravo nije uspjela da zadrži broj zaraženih mnogo bolje od nekih od najteže pogođenih zemalja. Trenutno ima više od 135.000 potvrđenih infekcija, I peta je na listi u svijetu po broju zaraženih.

Ali, Njemačka je uspjela da održi stopu smrtnosti u njenom stanovništvu relativno niskom. Od virusa je u Njemačkoj umrlo više od 3.400 ljudi, oko četiri osobe na svakih 100.000 u cijeloj zemlji. To je znatno ispod italijanskih 35 i britanskih 18.

Lekcija br. 11: Testirajte više kao ograničenje

Uspjeh Njemačke je takođe bio masovno testiranje, ali je i njegov dobro finansirani univerzalni sistem igrao veliku ulogu, kaže Martin Sturmer, virolog koji vodi IMD Labor u Frankfurtu, jednoj od laboratorija koja vrši ispitivanja. Nemačka se takođe povukla u privatni sektor kako bi se osigurala da se sprovede dovoljno testova.

"Od početka se Njemačka nije držala jedne, dvije ili tri centralne laboratorija radeći sve testove. Mnoge privatne kompanije su bile uključene, tako da smo mogli da radimo 100.000 testova dnevno", rekao je Sturmer za CNN.

"Postoje neke zemlje koje su to učinile čak i bolje od Njemačke u kontroli infekcija, ali ono što je veoma važno jeste široko testiranje, gdje smo mogli da vidimo šta se dešava u našoj populaciji. Samo masovnim testiranjem možete prepoznati ljude koji bi mogli biti zaraženi."

Poput Tajvana, Južne Koreje i Islanda, Njemačka je osmislila test za koronavirus i pripremila veliki broj setova rano, mnogo prije nego što je ta zemlja čak prijavila prvu smrt. Kako je njemačka kancelarka Angela Merkel najavila u srijedu da će zemlja početi postepeno smanjivanje mjera, zemlja planira da odradi još više testova, u slučaju da povećani kontakt dovede do drugog talasa infekcija. Kao i mnoge zemlje, takođe će se testirati na antitijela kako bi se utvrdilo ko je iz zajednice možda imun na virus. Broj umrlih u Njemačkoj dijelom je ostao relativno nizak, jer je koronavirus u zemlju dospio uglavnom kod mladih. Mnogi su bili turistički u Italiji ili Austriji u sjkijaškim centrima.

Vlasti su bile u mogućnosti da testiraju ljude koji se vraćaju u Njemačku sa ovih skijališta i da pronađu njihove kontakte i za testiranje. Većina tih ljudi bila je mlada, a i danas je najveća starosna grupa od infekcija 35-59, a slijede 15-34. Dokazuje se da je virus smrtonosniji među starijim ljudima širom svijeta. Ali kako infekcije u zemlji rastu, Sturmer se boji da bi više starijih ljudi moglo da umre u narednim sedmicama i da će stopa smrtnosti u zemlji porasti. Njemačka je zabilježila 315 smrtnih slučajeva usljed komplikacija povezanih sa Covid-19 u protekla 24 sata, objavio je u četvrtak na svojoj veb stranici Centar za kontrolu bolesti u zemlji, Institut Robert Koh. Ovo je prvi put da je registrovano više od 300 smrtnih slučajeva u periodu od 24 sata.

Lekcija br. 12: Izgraditi kapacitete u bolnicama

Njemačka je na 18. mjestu u svijetu po pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, pokazuje indeks koji je objavio The Lancet, ispred Velike Britanije koja je na 23. mjestu i SAD na 29. mjestu. Ali ovi indeksi samo toliko govore. Italija se, na primjer, nalazi na devetom mjestu, a zemlja je takođe obavila rigorozno testiranje, ali je zabilježila drugi najveći broj smrtnih slučajeva po glavi stanovnika na svijetu, nakon Španije. U ovoj situaciji, čini se da je razlika u ogromnom kapacitetu njemačkog zdravstvenog sistema. Prema projekcijama Instituta za zdravstvenu metriku i procjenu, Nemačka će na vrhuncu ove epidemije sredinom mjeseca trebati oko 12.000 mjesta, a imaju preko 147.000, 10 puta više od svojih potreba. Suprotno tome, SAD imaju oko 94.000 kreveta, nekih 15.000 kreveta ne zadovoljava potrebe.

Njemačka ima više rezervnih kreveta u odjeljenjima intenzivne njege nego što Italija ima ukupno. U stvari, njemački zdravstveni sistem ima tako veliki kapacitet, njegove bolnice sada liječe ljude od koronavirusa iz Italije, Španije i Francuske. Vlasti su uspjele da dovedu ljude sa čak umjerenim simptomima u bolnicu i prije nego što im se stanje pogorša, što je navelo neke stručnjake da razmotre da li će se liječiti ljudi rano, i staviti ih na respirator prije nego što im se stanje pogorša, jer se time njihove šanse za preživljavanje povećavaju njihove šanse za preživljavanje. "Nemačka nije u situaciji kada je zdravstveni sistem preopterećen, kao što vidite u Italiji, gdje oni moraju da odluče da li da liječe pacijenta ili ne. Mi to nemamo", rekao je Sturmer.

( Vijesti online )