Nikšićanke neumorno rade da nahrane gladne: Topli obrok dobiju svi koji ih pozovu

Četiri dame iz Nikšića, Konstantina Nina Vojinović, Aleksandra Božović, Zorica Perunović i Svetlana Isailović, sa osmijehom kažu da se ne boje korone. Jedino ih je strah gladi. Ne njihove, nego korisnika Narodne kuhinje, pa zbog toga ne osjećaju umor iako mjesec dana neumorno rade.

Narodna kuhinja u Ulici Novaka Ramova u Nikšiću otvorena je u julu prošle godine. Namjera NVO “Izvor života”, koja je otvorila kuhinju, bila je da rade šest dana i spremaju oko 200 obroka dnevno.

Čim je korona “zakucala” na vrata Crne Gore, četiri dame su preko noći odlučile da kuhinja radi svih sedam dana, a da topli obrok dobiju svi koji ih pozovu - bilo da je riječ o osobama u stanju socijalne potrebe, bolesnim ili stariji kojima se ne preporučuje izlazak vani.

Prije korone imali su 197 korisnika, od čega dvadesetak njih kojima su dostavljali hranu. A danas?

“Imamo 414 korisnika, od toga oko 230 onih kojima dostavljamo obrok. Prva tura kreće u osam, zatim u 9,30 sati, a treća kada ovdje završimo podjelu. Ne možemo drugačije da stižemo, iako su nam tri vozila na raspolaganju i nesebično nam pomažu Volonteri Crne Gore, kao i ‘Heroji iz komšiluka’. Da nema njih, ne bi mogli sami sa ovolikim brojem korisnika. Za mjesec dana smo podijeli oko deset i po hiljada obroka”, kaže Nina dok joj osmijeh zadovoljstva ne silazi sa lica.

Prema njenim riječima, o namirnicama ne moraju da brinu jer je svakim danom sve više donatora, kako iz cijele Crne Gore, tako i onih iz inostranstva. Pojedini su uz njih od početka otvaranja kuhinje, mnogi su se sad priključili i nesebično pomažu, a dosta je i onih koji žele da ostanu anonimni.

“Očekivali smo ovoliki broj ljudi da nam se javi za topli obrok, ali smo iznenađeni koliko su ljudi humani. Više i ne moramo da tražimo donacije. Donatori su tu uz nas, u svakom trenutku spremni da pomognu”, sa zahvalnošću kaže Nina.

“Ljudi koji ovdje preuzimaju obrok, znaju da im je ovo jedini sigurni obrok koji imaju i zbog toga su nam zaista zahvalni. Imamo njih dvadesetak, kojima smo i ranije nosili hranu i koji takođe zavise od ovog obroka, a ovo drugo su starije osobe koje ne mogu da izlaze zbog sadašnje situacije”, objašnjava ona.

Na pitanje da li je umorna i ima li straha od korone, sa osmijehom kaže:

“Ma kakvi umorna. Srećna sam jer smo toliko ljudi pomogli, jer se toliko nas udružilo, jer su ljudi pokazali humanost. Snagu mi daje moja Iva, porodica, prijatelji. Svi mi imamo istu želju - da gladni ne budu gladni, da bolesni ozdrave i da se virus što prije zaboravi. A korona neće mene”.

Aleksandra je glavna kuvarica. Ne mora da brine da li joj je ručak uspio jer pogledi puni zahvalnosti govore više od riječi.

“Mnogo mi je drago što su naši korisnici zadovoljni. Ne želim da ih razočaram ni u jednom momentu. Ono što me ispunjava i daje mi snagu u svemu ovome je to što mi sin kaže da je ponosan na mene. Više mi i ne treba - on ponosan, a korisnici zahvalni i siti”, kaže Aleksandra kojoj je gotovo teško da zadrži suze kada priča o onima za koje sprema hranu.

Ona i Nina se dogovoraju o jelovniku i vode računa da se ista jela tokom sedmice ne ponavljaju. Iako teško može da pobroji šta sve tokom dana uradi, kao i koliko joj sati traje radni dan, kaže da nije umorna.

“Nijesam umorna, ništa mi nije teško. Mogu ovako raditi dok dišem”, samouvjereno kaže Aleksandra.

Kada joj vidite osmijeh, onda i povjerujete da može toliko da radi.

Zorica pomaže Aleksandri. Voli da radi oko spremanja hrane i da dijeli obroke korisnicima, ali baš i nije oduševljena ako mora novinarima da daje izjavu.

Kaže da se suprug ne buni što toliko radi jer zna kome pomažu. Priznaje da se čovjek prelijepo osjeća kada može nekoga da nahrani, ali i otkriva čega se boji. “Strah me jedino od gladi i Nine”, sa osmijehom kaže.

U kuhinji pomažu i volonterke, koje su im dostojna zamjena.

Od Svetlane je gotovo nemoguće uzeti izjavu, osim negdje po terenu. U kuhinju dođe samo da uzme obroke i onda zajedno sa Volonterima Crne Gore i

“Herojima iz komšiluka” hranu dostavlja onima koji za nju ne mogu doći. Kada sve ovo oko korone postane juče i kada se život vrati u normalu, kažu da neće zatvoriti vrata Narodne kuhinje i otići na zasluženi odmor. Nastaviće da dijele tople obroke onima kojima je Narodna kuhinja jedina nada.

Svima po deset vaskršnjih jaja

Narodna kuhinja je, pored obroka, podijelila i oko 320 paketa hrane.

“Fondacija ‘Hemiias’ donirala je stotinu paketa, a imali smo i donaciju čovjeka koji je želio da ostane anoniman. Pakete smo uglavnom dostavili porodičnim ljudima koji ne dolaze na obroke, a nemaju nikakva primanja, jer su do pojave korone radili za dnevnicu. Organizacija ‘Izvor života’ je svake godine za Vaskrs organizovala akciju ‘Vaskršnja korpa’. Ovoga puta akcija će biti malo drugačija. Svi korisnici će dobiti po deset jaja, a mi ćemo obići par starica koje posjetimo svake godine sa vaskršnjom korpom”, kazala je Nina, i dodala da su im sve firme koje se bave proizvodnjom jaja ista donirali.

( Svetlana Mandić )