Ko se hrani sa svoje zemlje - ne boji se gladi ni u vrijeme korone
Radoman Božović iz nikšićkog sela Miločani ovih je dana zauzet radovima na imanju gdje je, kaže, iskoristio svaku stopu
Ko se hrani sa svoje zemlje - ne boji se gladi ni u vrijeme korone. Radoman Božović iz nikšićkog sela Miločani ovih je dana zauzet radovima na imanju gdje je, kaže, iskoristio svaku stopu.
"Dva rala zemlje, tu imam sve. Prije dva dana smo posijali krompir, rani krompir. Za dva-dva i po mjeseca on se miče i sadi se 6 000 struka kupusa. Sve to ide na tržište", kaže Božović.
Povrće i brojne sorte voća - tipične, ali i egzotične za ovo podneblje uspijevaju zahvaljujući velikom radu, kome se ovaj poljoprivrednik nije posvetio iz nužde, već shvativši da su površine pod zasadima bogatstvo i sigurnost- posebno u kriznim vremenima. Ljut je na svoje okruženje, gdje ima mnogo napuštene zemlje.
"Nekad su njihovi preci imali rala koliko dana u godini, danas je sve otišlo urbanom dijelu. Šta ću ja danas na terasi - da brojim auta? Ili moje dijete.. Mora se raditi i stvarati svoj proizvod. Ne može omladina da živi od 300 eura", ističe Božović.
Da je poljoprivreda dostupna, govori podatak našeg sagovornika, da ralo zemlje u ovim krajevima pod zakup na godinu dana košta stotinu eura.
Poljoprivrednik iz Donje Gorice i bivši ministar poljoprivrede u Vladi izbornog povjerenja Budimir Mugoša vjeruje da će zbog aktuelne situacije porasti broj nezaposlenih koji bi spas mogli da potraže na selu, ali to ne vidi kao trajno rješenje.
"Reći ću rusku poslovicu - Hrt koga u lov tjeraju zeca ne lovi. Niko ko se na silu i od nužde vrati na selo, ili bavi bilo kojim poslom, neće dati dugoročno dobre rezučtate. Oni će prvom prilikom kad im ispadne neko atraktivnije zanimanje napustiti ovaj posao", kaže Mugoša.
Umjesto koncepta povratka na selo, za dobrobit razvoja poljoprivrede, zalaže se da se postojeći proizvođači učvrste na tržištu.
"Mi u Crnoj Gori imamo 10 000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, imamo oko 3 000 farmera od kojih se otkupljuje mlijeko. To su, znači, gazdinstva koja već funkcionišu i treba ih dovesti u poziciju da budu održiva, a ne uvoditi nove i usitnjavati ionako sitna gazdinstva", ističe Mugoša.
"Podsticaji su po 60-70 posto, samo treba obezbijediti plasman proizvoda", dodaje Božović, a na pitanje obezbjeđuje li se taj plastman, kaže - teško.
Ideja za povećanje proizvodnje i uzgoj novih sorti ne fali na Radomanovom imanju. On i njegova brojna porodica plodove će brati od juna do novembra.
( Dijana Savović )